Važnost obitelji kao i njezina tranzicija iz one koja je podrazumijevala rodbinske odnose i isključivo odnos muškarca i žene, do današnje moderne obitelji čija definicija još nije potpuno jasna, bila je tema ovotjednog razgovora sa evolucijskim psihologom Igorom Mikloušićem i psihijatrom Hrvojem Handlom.
Magija odnosa majke i djeteta je nezamisliva, bliska i niti jedan odnos na svijetu ne podrazumijeva takvo stapanje, jedinstvo i neverbalnu komunikaciju za dobrobit bebe.
„Ja kao muškarac, zavidim ženama na toj diadi. Rado bih rodio bebu, imao taj ekskluzivan odnos godinu dana i onda se vratio biti muškarac“ govori nam Hrvoje, objašnjavajući delikatnost i važnost odnosa majka - dijete u prve dvije godine djetetova života.
Majka i otac imaju specifične uloge u odrastanju djeteta, ali ona majčinska je nenadomjestiva. Tu ulogu može preuzeti i neka brižna osoba, skrbnik sa istim učinkom. Otac, likom i djelom u život bebe ulazi nakon druge godine života, kada dijete shvaća da nije dio majke, nego samostalno biće. Do tada, otac prije svega mora osigurati sigurnu okolinu za majku i dijete. Dijete ga doživljava samo kroz fizičke granice koje otac stvara dodirom.
„Uloga muškarca u odgoju djeteta kod ljudi je veća nego kod drugih vrsta. Taj monogamni odnos dijelimo samo s nekim majmunima i pticama, gdje je mužjak također prisutan i brine za potomstvo“, objašnjava Igor evolucijsku sličnost ljudske i ostalih životinjskih vrsta.
Priroda se pobrinula za sve. Tako žena ulazi u menopauzu kako bi mogla brinuti o unucima i biti manje usredotočena na svoje potrebe, a muškarac primjerice nakon rođenja bebe, ima sniženu razinu testosterona, kako bi ostao uz majku i dijete.
Naravno, govori nam Igor, to su evolucijski uzroci, što ne znači da se suvremeni čovjek i ponaša u skladu s njima.
#bebaimama # tataimama