Društvo je utemeljeno na narcizmu i neurozi. Pod stalnom smo prijetnjom da nećemo biti voljeni onakvi kakvi stvarno jesmo. Paralizirani smo strahovima od viška kilograma, manjka talenta, od toga da smo drugačiji. Da mi je barem netko ranije rekao da mršavljenje ne dovodi do ljubavi. Da su mi barem rekli da nije važno koji broj nosim, da su mi barem rekli da mi restrikcija ne jamči zadovoljstvo, da su mi barem rekli da su brojke toliko nebitne, da su mi barem rekli da se samopouzdanje ne trenira izvana..
Jedna je ovo od Instagram objava mlade i talentirane glumice Petre Svrtan, koja je hrabro progovorila o svojem poremećaju prehrane, a u razgovoru za Gloriju otvorila je cijeli niz tema vezanih za emocije, od odrastanja u poznatoj glumačkoj obitelji, do suočavanja s vlastitim umjetničkim izborima, obitelji, braku, samopouzdanju…
OBITELJ I ODRASTANJE
Bilo je jako zabavno odrastati uz Ninu Erak-Svrtan i Borisa Svrtana. Odgajana sam slobodno, liberalno i zato sam vrlo tolerantna. Oni su me tome naučili. Htjeli su da uvijek pokušam razumjeti druge, da budem empatična..
POZNATO PREZIME
Nisam htjela da moj uspjeh i trud povezuju s poznatim obiteljskim imenom. Vjerovala sam da svojim trudom, svojom osobnošću zaslužujem vlastitu potvrdu. Po prirodi sam buntovnica, tražim uvijek neki svoj put, a na tom putu sam htjela izbrisati sva obiteljska nasljeđa i očekivanja i sve to reprogramirati i napraviti po svojem.
Mislim da sam u tome uspjela. Znala sam da će me gledati kroz prizmu poznatog prezimena, ali ja sam htjela i privatno i poslovno da ljudi vide mene, tko sam i što sam ja, kakva sam individua, osoba, čovjek.To se naravno događa i djeci doktora, sudaca, poduzetnika, to jest s jedne strane stigma, ali naravno, treba pošteno reći ima i svojih prednosti.
BRAK, LJUBAV I RASTANCI
Po meni jedno ne mora podrazumijevati drugo. Brak je veliko očekivanje, a ljubav traži vrijeme, predanost, zalijevanje. Ljubav je nešto na čemu se radi, o čemu se misli, što se osjeća i živi. Ljubav uvijek, a brak…Ne znam... Vidjet ćemo!
PSIHOTERAPIJA
Kroz psihoterapiju sam učila o sebi, dopustila si nesavršenosti, zavoljela ih i shvatila da sreća ne može doći izvana. Svi smo mi kroz odrastanje posramljivani, svi mi taložimo emocije koje nužno niti ne razumijemo i terapija je način da dođemo do sebe na zdrav, kvalitetan ali ponekad teži način.
POREMEĆAJ PREHRANE
Naravno da uvijek iza svega stoje emocije, one koje ne želimo vidjeti, koje ne želimo osjećati. Borila sam se sa svojim nesavršenostima, mislila sam da nisam vrijedna, da nemam što svijetu dati, htjela sam biti mala, nevidljiva, nestati.
Te čvorove, koji nužno vode i do roditelja, poimanja sebe i svijeta oko sebe, uspjela sam raspetljati, a to ne bih mogla kvalitetno bez terapije i stručnog razgovora. Dobila sam neprocjenjiv alat, putovanje u kojem susrećeš i one dijelove sebe koji si htio sakriti, one mračne staze kojih si se bojao. Upoznaješ integralnu verziju sebe, prihvaćaš i svoje tamne, nesigurne strane i nekako svijet postaje lagodnije mjesto za živjeti.
LJUBAV PREMA SEBI
To nije nešto što dobijemo rođenjem. Ja sam radnik i vjerujem da i za to trebamo raditi i pomučiti se. Ne dolazi samo od sebe. Kao i većina mladih prošla sam kroz faze samokažnjavanja, nagrađivala se hranom, pa je opet sebi uskraćivala, vjerovala sam da ne zaslužujem, da nisam dovoljno dobra, imala sam osjećaj skučenosti i smanjenog unutarnjeg prostora. Bila mi je strašna pomisao da ću od svoje dvadeset i pete idućih pedeset godina živjeti tako. Počela sam kopati i taj se rudarski rad isplatio. Naravno da je to posao s punim radnim vremenom svaki dan iz početka, ali osjećaj da volim sebe, da razumijem sebe i svijet oko sebe na puno bolji način je nenadomjestiv. Život je kratak, ali s druge strane i jako dugačak, ispred mene je puno godina u kojima ja želim vladati životom, čak i onda kada je okrutan. Da bih to mogla, morala sam ovladati sobom.
ZA DESET GODINA
Nemam pojma. Živim u trenutku. Sada. Ovdje. Obožavam ovaj posao, ali volim i svoju glazbu. Glumac je i autor. Umjetnik. Slikam. Jednog ću dana sve objediniti na neki način. Umjetnost je putovanje, i ja sam putnik koji sve želi probati. Pišem i poeziju. Život je pun iznenađenja i ja sam spremna ma što mi donio.
Cijeli video razgovor pogledajte na linku BEZ BRIGE S DIJANOM.
Razgovor je sniman u baru hotela Canopy by Hilton u Zagrebu.