Jeste li ikada osjećali grižnju savjesti ako tijekom radnog dana niste napravili dovoljno (niste imali vremena ili niste bili motivirani) pa ste posao nosili doma? Da, to se često znalo događati mojim prijateljima, poznanicima, a i meni, a nekima od njih događa se i danas. Jedna se moja vrlo bliska prijateljica konstantno kori ako u danu ne obavi točno određen broj zadataka koji si je zadala i malo-malo pa osjeća krivicu ako nije dovoljno produktivna (barem misli da nije).
Svaki put joj pokušavam objasniti da se ne treba osjećati krivom ako radi nešto za svoj gušt, da posao neće pobjeći, no onda se sjetim sebe u jednom periodu života kada sam smatrala da što više radim (čak i ono što ne bih trebala), što se više dokazujem, što sam više u radoholičarskom mentalnom sklopu, to će me se više cijeniti i odavat ću dojam ambiciozne, marljive osobe koja može apsolutno sve, čak i ako doslovce padam s nogu od umora. Sve što sam dobila bilo je jedno lagano tapšanje po ramenu. Samo to.
Ne moram vam ni reći da mi se to obilo o glavu jer tada nisam imala pojma da sam u začaranom krugu koji moram prekinuti, već sam samo trpjela zdravstvene posljedice bolesti modernog doba - ‘burnouta‘ ili, kako mi to kažemo, ‘izgaranja‘.
Moja tadašnja sklonost jurcanju i prezaposlenosti ostavila mi je trajan, fizički podsjetnik na nešto što je moglo biti izbjegnuto, samo da sam tada bila svjesna da moram povući granicu između poslovnog i privatnog vremena. Nisam bila svjesna da sam u nastojanju da budem produktivna, bila produktivna na nezdrav, toksičan način.
Što je zapravo toksična produktivnost?
Sada kada je moje stanje, i stanje mnogih ljudi na svijetu, dobilo ime, hajmo ga i objasniti. Naime, toksična produktivnost nije ništa drugo nego osjećaj da nismo dovoljno napravili na poslu pa radimo prekovremeno i potreba za stalnim dokazivanjem s ciljem da se osjećamo vrjedniji u svojim i tuđim očima.
Na početku pandemije, kada nas je mnogo radilo od doma i kada granica između privatnog i poslovnog gotovo nije ni postojala, toksična produktivnost uzela je svog maha. Paralelno smo radili ručak i poslovne zadatke, jeli na brzinu za radnim stolom i nismo izlazili iz pidžama i trenirki. Jer, zašto bismo se sređivali, za koga?
U svoj toj gunguli nismo se sjetili stati, duboko udahnuti, razbistriti um i zagasiti računalo na neko vrijeme. Nismo se sjetili pobrinuti o svom mentalnom zdravlju koje je itekako dio općeg zdravlja nas kao individua.
Šokirala sam se kada sam čula kako je jedna moja poznanica završila u bolnici jer je radila čak po 12 sati dnevno. Kada čujem takve priče, a sigurno ste ih čuli i vi, zapitam se: "Pa zar nam to stvarno treba? Da riskiramo zdravlje zato što ne znamo reći "ne" i ne znamo stati kada je stvarno dosta?".
Simptomi toksične produktivnosti
Vrlo lukava, otrovna zamka toksične produktivnosti jest ta što može učiniti da se osjećamo neuspješno, bezvrijedno i nedovoljno dobro ako ne radimo kao Borgovske radilice (fanovi Zvjezdanih staza će razumjeti). No, sagledajmo jednu neospornu činjenicu: mi nismo radilice ni roboti - zaslužujemo odmor, hobije i privatno vrijeme te ga imamo pravo iskoristiti kako god želimo.
Ako sumnjate da ste toksično produktivni u zadnje vrijeme, to ćete prepoznati po sljedećim znakovima:
- stalno razmišljate o tome što još morate napraviti
- hvata vas panika pri pomisli na posao
- prezaposlenošću bježite od problema u drugim aspektima vašeg života
- često vas boli glava ili ste boležljivi, iscrpljeni i umorni
- ne možete se smiriti, na miru jesti, popiti kavu, pročitati knjigu
- zatrpavate se prevelikom količinom posla
- stalno svima govorite da ‘tooooliko‘ radite pa nemate vremena za ništa drugo
Kada je riječ o ovoj zadnjoj stavki, sigurno se možete sjetiti barem nekoliko osoba koje odgovaraju opisu, uključujući i vas. Hvaljenje prezaposlenošću postala je navika baš kao ujutro oprati zube. Jer, ako svima ne nabijamo nas nos koliko radimo, to automatski znači da "ništa ne radimo" i da smo lijenčine, zar ne?
Pa i ne baš. Dajemo si premalo zasluga te smo svoji najstroži kritičari. A i sami znate da se dovoljno trudite, no nije vaš problem ako to ne vidi onaj koji bi trebao. Čak i onda kada žarko želite povišicu i očekujete da vam ju druga strana jednostavno da jer vidi koliko se trudite i radite, nemojte živjeti u zabludi. Nećete dobiti ništa ako to sami ne zatražite, već samo jedno lijepo tapšanje po ramenu. A od tapšanja se ne živi.
Kako se othrvati potrebi da stalno moramo biti produktivni?
Dakle, kako se boriti protiv toksične produktivnosti? Rješenje nekada nije jednostavno, ali je provedivo i to odmah. Prvo morate osvijestiti da imate problem i odlučiti da ne želite završiti u bolnici zbog posla. Pod ovim mislimo i na majke koje često zbog djeteta u potpunosti zanemare svoje interese, čak i onda kada im dijete poraste i kada više zaista nemaju dovoljno dobar izgovor zašto nemaju vremena opustiti se u kadi na sat, dva ili pogledati omiljenu seriju.
Uvedite granicu
Za stanje toksične produktivnosti nije kriv nitko nego vi sami jer ne znate reći "ne" - bilo sebi, bilo drugima, neovisno kome, koji misle da morate biti dostupni 24 sata na dan. Pokažite im i recite da ne morate. Jednostavno je, a kada zauzmete taj stav, ljudi će vas više cijeniti i neće im pasti na pamet uzurpirati vaše slobodno vrijeme. Ako to ne uvide, onda je jedno jedino rješenje - maknuti se i sačuvati mentalno zdravlje.
Također, uvođenje granica dovodi ravnotežu u život koja nam je u ovo nesigurno vrijeme itekako potrebna. Isključite notifikacije o porukama, e-mailovima i ostalim smetalima koji se mogu pogledati i sljedeći dan. I ne razmišljajte o poslu van radnog vremena; sačuvat ćete živce.
Pronađite hobi i nađite vrijeme za njega
Nešto najgore za čovjeka jest kada se nađe u beskonačnoj petlji "posao-kuća-posao", što se može dogoditi i čak ako radimo od doma. Ako se ne možete riješiti osjećaja da sve što radite u svom životu jest - radite, pod hitno si nađite nešto drugo u čemu možete uživati.
To može biti slikanje, lončarstvo, kreativno pisanje, sport, briga o biljkama, ples...bilo što što ne podrazumijeva pasivne aktivnosti (ležanje i gledanje serija primjerice). Tako ćete ponovno osjetiti da imate svrhu u životu, nešto svoje, i sve će se činiti ljepše. Probajte! Ako ste, s druge strane, od hobija napravili posao, veliki ste sretnik/sretnica.
Ne poistovjećujte se s poslom
Drugim riječima, toksičnu produktivnost zamijenite za profesionalnu nevezanost. To znači da ćete i dalje biti predani poslu i kvalitetno obavljati zadatke, ali da shvaćate da uloga zaposlenika nije vaš jedini identitet. Kada počnete tako razmišljati, uvidjet ćete da ste se puno puta bespotrebno živcirali zbog posla i stvarali si veliku količinu stresa. Zapamtite - život je jedan i na smrtnoj postelji sigurno nećete zavapiti: "Oh, da sam barem više radio/la!".