'Sve su žene lijepe', apsolutno se slažem, ali tamo sat vremena nakon ustajanja, dok operu tragove od noći prije.
Ne mislim na tragove tulumarenja, već na podočnjake nastale zbog nesanih noći jer su bdjele uz svoju bolesnu djecu. Zbog završavanja posla u tri ujutro jer zbog kućanskih obaveza nisu stigle ranije. Zbog čekanja one jedne mašine za rublje, tamo do 1:30 iza ponoći.
'Svaka nešto ima', ooo Boga mi ima. I to svaki mjesec!
Počinje PMS-om koji se očituje razdražljivim ponašanjem, bijesom, napadajima plača. Promjenama apetita i žudnjom za hranom ( a taman si odlučila skinuti taj mlohavi trbuh), napetosti, slabljenjem koncentracije.
Nisu dosta emocionalne promjene i promjene u ponašanju?
Nisu. Daj i fizikalne simptome.
Daj umor, glavobolju, bolove u mišićima i zglobovima. Ma daj i nadutost, bolne i napete dojke, može i izbijanje akni.
To sve preživiš i onda krvariš 3-7 dana. I nitko te ništa ne pita. Šalim se, pita te. Pitaju te zašto ručak nije gotov, zašto plan i program sljedeća 2 mjeseca rada nije dovršen, zašto još uvijek nisi naučila žonglirati i dubiti na glavi istovremeno.
Otpjevao je Jole u refrenu i sljedeći stih:
'Sve su žene svete, mirišu kad vole'
Mirišu, da. Na sredstva za čišćenje ili na pohanje koje su netom prije odlaska na posao pohale jednom rukom, dok su drugom ribale sudoper i ostatak prljavog suđa.
Drage moje žene, da ne bih do sutra nabrajala i opisivala realnost života, ima jedna prednost u tome što smo žene. Imamo svoj dan!
I ja se smijem na to što sam napisala, da mene pitaš Dan žena bi trebao biti svaki dan, a ne jednom godišnje. Ali razumijem, gdje bi svijet otišao kada bismo mi odmarale? Pa eto, danas (08.03.) uživajte u svome danu. Učinite za sebe nešto lijepo, jer neće nitko drugi. Mislim, samo sam realna.
Ljubi vas i voli,
Paula