Za razliku od mnogih ljudi koji su iz Zagreba otišli zbog korone i potresa, dizajnerica Ivana Biočina (38) takvu je odluku donijela prije nedaća koje su pogodile glavni grad. Zasićena gužvama, visokim cijenama najamnine stambenih i poslovnih prostora te nedostatkom sadržaja, ova se rođena Samoborka lani, taman uoči “zaključavanja’’, s dečkom Tomislavom Sokačem preselila u njegovu rodnu Koprivnicu. U gradu koji se diči ekološkom osviještenošću građana i brigom za zdrav život, kao i sudjelovanjem u međunarodnom projektu rijeke Drave kao europske Amazone, Ivana je ostvarila ideju o kojoj je razmišljala posljednje dvije godine - pokrenuti ekološki održivu proizvodnju odjeće koja će biti okidač za suradnju s drugim dizajnerima sličnog usmjerenja, kao i lokalnom zajednicom.
Tri knjige
- Održivost nije ideologija niti marketinški pojam, to je neminovnost. Dapače, studije predstavljene na profesionalnoj modnoj platformi Business of Fashion pokazuju da je ovo prijelomno doba za postaviti nove paradigme proizvodnje odjeće i ponašanja kupaca - kaže magistrica oblikovanja odjeće i tekstila koja se nakon završenog Tekstilno-tehnološkog fakulteta u Zagrebu posvetila istraživanju različitih aspekata mode i tekstilne industrije, što je predstavila i u tri knjige: “Modus Vivendi: Ogled o političkom, ekonomskom i društvenom u modi” (2014.), “Tiranija mode: Ukrašavanje kao potraga za identitetom” (2016.) i “Proizvedeno u Hrvatskoj: tranzicija hrvatske tekstilne industrije” (2018.).
Ivanin Institut održive mode smješten je na samom ulazu u Koprivnicu, uz bravarsku radionicu u kojoj Tomislav izrađuje ručno kovane noževe.
Radni je stol prekriven skicama modela i tkaninama od ekološki uzgojenog pamuka, kopriva i piñatexa (umjetna koža dobivena preradom lišća ananasa) dobavljenih iz raznih krajeva Europe, kao i lanenim i konopljinim materijalima nabavljenima od lokalnih žena koje su ih dobile u nasljedstvo jer su se nekoć proizvodili u tom kraju. Na vješalicama su ogledni modeli odjeće i torbi obojenih prirodnim bojilima: organskim zelenim čajem, sjemenkama avokada i biljem koje raste u okolici.
Njeni su kupci najvećim dijelom pripadnici generacije Z, u dobi od 25 do 35 godina, a 90 posto njih su žene. I premda su već prvi modeli izazvali golemo zanimanje i potražnju, dizajnerica ne odustaje od svojih načela - kreirati male serije odjeće čiji krojevi omogućuju maksimalnu iskoristivost materijala (do 95 posto), koje nisu niti sezonske niti pomodne, uz transparentnost o porijeklu materijala i načinu proizvodnje.
Generacijski dizajn
- Previše se proizvodi i troši, no brza moda se ne treba zabraniti, već treba educirati potrošače i povezati se s lokalnim zajednicama kako bi se poradilo i na samoodrživosti - rekla je dizajnerica, uz napomenu da je hrvatska tekstilna industrija prije osamdesetak godina pokrivala do 85 posto vlastitih potreba. Njen je poslovni model fluidan - proizvodnja ovisi o potražnji na tržištu - te cirkularan, pa joj je osim porijekla sirovine važan i način zbrinjavanja odjevnog predmeta kao otpada - premda su sve njene kreacije biorazgradive. Stoga joj kupci mogu donijeti odjevni predmet kad ga se zasite, da ga Ivana prekroji i prenamijeni.
- Cilj mi je generacijski dizajn, kreiranje i izrađivanje proizvoda od tekstila koji će se nasljeđivati s majke na kćer - kaže Ivana na čijem su se projektu održive mode već okupili ljudi različitih generacija i zanimanja, od studenata Tekstilno-tehnološkog fakulteta koji se žele informirati o ekološkoj proizvodnji odjeće do lokalnih travara s dugogodišnjim iskustvom od kojih nabavlja sirovine kojima boji tekstil.
U planu joj je i nasad koprive, koja je postala hit biljka za dobivanje vlakana za tekstilnu preradu, zbog čega je uzgaja i britanski princ Charles na svom imanju Highgrove.
- Logični izbor jer je Koprivnica i dobila ime po koprivi - zaključuje Ivana dodajući da živi “podravski zen”.