‘Short hair, don’t care‘ ili ‘kratka kosa, baš me briga‘ stav je kojim se žene odmiču od ustaljenih standarda ljepote. Jer, šišanje na kratko je puno više od promjene stila, to je stav iza kojeg stoji jaka simbolika.
Jedna od fizičkih karakteristika koju najviše volim na sebi i s kojom se jako ponosim je moja kosa. Gusta je, čvrsta i neposlušna - što je i simpatično, ali nekada me i živcira.
Cijelu srednju školu i faks nosila sam dugu frizuru koja mi je u jednom periodu života prelazila stražnjicu. Tada sam bila posebno zaluđena (i još sam!) sa svijetom J.R.R. Tolkiena i trilogijom Gospodar prstenova pa sam dugu kosu njegovala i zato što sam željela biti elfica ili po naški - vilenjakinja.
Duga kosa bila je moj zaštitni znak i tada sam obećala sama sebi da je nikada neću odrezati. Ali kao što i sami znate, obećanja se često krše. Čak i ona dana samima sebi. Okolnosti, želje i snovi se mijenjaju pa tako i naš imidž.
Sa završetkom faksa i kad sam se zaposlila više mi se nije dalo održavati dugu kosu jer je bilo nepraktično, a počela sam i bojiti kosu pa nije bila kvalitetna kao nekada. No, nije mi na pamet padalo da je poželim drastično skratiti jer sam, eto priznajem, imala predrasudu da je kratka kosa neženstvena i da mi neće dobro stajati. Takvom stavu su doprinijela i iskustva iz djetinjstva, kada me mama šišala "na lonac" pa sam izgledala kao dječarac. Zapravo sam se bojala da ću tom promjenom izgubiti dio sebe. Oh, kako sam bila u krivu!
Posljednjih godinu, dvije često sam googlala kratke frizure i pokušala se zamisliti s nekom od njih. Došla bih u salon kod svoje frizerke i rekla reži pa je na meni isprobavala duge bobove, stepenaste frizure do brade, sve dok joj jednom nisam došla sa zahtjevom da odreže puno više nego je očekivala. Dok su gusti pramenovi moje kose padali na pod, kroz glavu mi je prolazila misao: "I što ako neće valjati? Što ću onda?".
Da malo ubrzam priču, u odrazu ogledala se nakon šišanja i stiliziranja pojavila neka nova Ida. Da, drukčija, ali nekako puno više cool. I moram vam priznati da sam po izlasku iz salona osjetila novi nalet samopouzdanja i snage koji je proizašao samo iz mene, a ne iz odobravanja drugih.
Kratka kosa kao simbol snage
Ono što me još uvijek muči jest činjenica da živimo u dosta strogom patrijarhalnom društvu (ne samo kod nas, nego i u svijetu) koje na kratku kosu gleda kao na nešto nepoželjno i karakteristično samo pripadnicima određenih skupina, lezbijkama i slično. Nemojmo se zavaravati, kratka kosa nipošto ne spada u heteronormativne standarde ljepote, koliko god bismo mi to htjeli, baš kao ni višak kilograma, lice s borama, mrljama i slično. Pa i svaka Disneyjeva princeza ima dugu grivu, kao i većina modela i manekenki koje krase naslovnice prestižnih modnih časopisa.
To je tužno jer kratka kosa JEST bila simbol ženstvenosti i to još ranog 19. stoljeća kada su žene nosile titus frizuru, a pripadnice flapper stila su popularizirale kratki bob. S dolaskom pedesetih godina kratku je kosu iz pepela izvukla Audrey Hepburn, da bi slavna manekenka Twiggy tijekom šezdesetih pokrenula revoluciju, kako u frizurama, tako i u odmaku od nametnutih standarda kako bi model trebao izgledati.
Iako su sedamdesete vratile popularnost duge kose kroz hippy pokret, kroz osamdesete i devedesete naveliko se furao pixie, počevši od manekenke Linde Evangeliste pa sve do omiljene princeze Diane Spencer. Neke od slavnih zvijezda uopće ne možemo zamisliti s dugom kosom jer je kratka frizura njihov "thing". Sjetite se samo Halle Berry, Jamie Lee Curtis, Annie Lennox, Pink...
Čak je i Emma Watson, mnogima omiljena glumica iz Harry Potter franšize, odrezala svoju dugu kosu čim joj je istekao ugovor koji joj je zabranjivao da tijekom snimanja filmova o Potteru mijenja frizuru. "Željela sam to učiniti od svoje 16. godine, a kada je Harry Potter završio, samo sam trebala promjenu. Za mene je to bilo prilično simbolično. I stvarno je oslobađajuće što mogu izaći bez razmišljanja o frizuri", rekla je Emma tada za Marie Claire.
Ženska drčnost
I zaista, u kratkoj kosi ima nešto oslobađajuće, a sve ove žene koje ju ponosno nose ne smatraju se "slabijima", zar ne? Već su čvrste, uspješne, samouvjerene, nepokolebljive, seksepilne i nadasve - ženstvene. Ne čudi stoga što žene na vodećim pozicijama imaju kratke frizure kako bi se uklopile u korporativni svijet, kojeg, nećemo si lagati, još uvijek većinom vode muškarci.
Što mislite zašto se to događa? Pa vjerojatno zato što ih snažne žene plaše i boje se da će ispasti sposobnije od njih. Iza toga stoji evolucijska potreba muškarca da bude zaštitnik ranjive, "slabije" družice te ga ta pomisao seksualno uzbuđuje na nekoj dubljoj razini. A čim je ta potreba uzdrmana ženskom "drčnošću", muškarci se osjećaju izgubljeno.
Mnogi stručnjaci smatraju da žene krate kosu kad prolaze kroz razdoblje tranzicije i krize. To je simbolika otpuštanja prošlosti, odbacivanja svega što nas je mučilo, rezanja starih veza i olakšavanja tereta kako bismo krenuli naprijed u novu budućnost.
Kratka kosa može biti i posljedica neke bolesti poput raka i kemoterapije, nakon koje se kosa najčešće prorjeđuje i opada. Žene koje su dugi niz godina njegovale duge vlasi šokiraju se kada su odjednom bez kose. Prolaze kroz razdoblje tuge i straha jer im pramenovi kose ostaju na jastuku, četki, padaju po podu...
Slično iskustvo imala je jedna moja bliska osoba, no vrlo brzo je shvatila da joj kratka kosa odlično stoji. Dala joj je novu snagu, a čak je i po prvi put drastično posvijetlila kosu. Kratka frizura za nju, baš kao i za mene i mnoge druge žene, simbolizira neki novi početak, podsjetnik na teško razdoblje koje su prebrodile kao i uzbuđenje za ono što dolazi. To je mnogo dublja stvar od promjene stila, to je velik korak ka promjeni identiteta, odnosno opraštanja od osobe koja smo bili da bismo postale još bolje, snažnije!