S obzirom na sveopći trend minimalizma u uređenju interijera, iza kojeg se nerijetko kriju neinventivnost, bezidejnost i strah od drugačijeg, zagrebački dom Zvonimira Dobrovića doista se čini "queer". Umjesto filozofije "što manje svega", koja podrazumijeva hladne tonove u prostoru bez mnogo namještaja, detalja i ukrasa, u njegovu stanu od 55 četvornih metara vlada eklekticizam. Sve pršti od boja i oblika, stilova i utjecaja, originalnosti i kreativnosti, pa ako vrijedi izreka da životni prostor ocrtava karakter vlasnika, onda se doista može reći da je Zvonimir hrabri nekonformist.
Da nije, zasigurno ne bi bio ni osnivač i umjetnički direktor festivala Queer Zagreb (queer u prijevodu s engleskog znači čudan), koji već više od dva desetljeća ruši predrasude i tabue, propitkuje lažni moral i ustaljene društvene norme te promovira različitost i toleranciju.
"Zbog prirode posla mnogo putujem, a gdje god dođem, obilazim antikvarijate i sajmove. Često sudjelujem i na raznim online aukcijama te, uz ostalo, skupljam takozvane shunga slike, japanske erotske drvoreze koji su zbog eksplicitnosti više od 150 godina bili zabranjeni. Prvu veliku izložbu radova majstora kao što su Hokusai i Utamaro 2013. je organizirao londonski British Museum, s kojim sam imao prilike surađivati, a nekoliko godina kasnije bila je i u Japanu. U to sam vrijeme zbog stipendije bio u Tokiju i prvi put se susreo sa shungom, koja me toliko oduševila da sam dosad skupio oko 250 radova. Dio kolekcije sam 2019. predstavio na izložbi ‘Erotika i snovi Edo perioda‘ u Hrvatskom društvu likovnih umjetnika, a neke slike krase moj stan", govori Zvonimir, kod kojeg se ljubav prema osebujnoj japanskoj umjetnosti i kulturi vidi i na drugim primjerima.
Tijekom boravka u Zemlji Izlazećeg Sunca naučio je što je pravi sushi pa je 2014. s četiri godine mlađom sestrom Adrijanom u Zagrebu otvorio restoran Ginger Sushi, a nedavno su ga počeli fascinirati i čajnici. Osim kompleta od trešnjina drva, ponosan je i na set Christophera Dressera, Britanca kojeg se smatra prvim industrijskim dizajnerom. Stvarao je u drugoj polovici 19. stoljeća, a često se nadahnjivao upravo Japanom, baš kao i hrvatska dizajnerica Lidija Mikluš, čiji namještaj pod nazivom Tabushi Zvonimir također voli.
Dobrovića, međutim, oduševljavaju i druge zemlje pa bi se za njegov stan moglo reći da je svijet u malom. Vidimo ćilime iz Irana, talijanske lampe Seletti, peruanske bodeže iz vremena Inka, vaze od konjske dlake kupljene od Navaho Indijanaca iz Arizone, skulpture falusa koji se u Tajlandu smatraju božanskim... Tu je i limitirana replika Warren Cupa, srebrne antičke čaše koja prikazuje homoseksualni odnos. Vlasnik originala bio je američki kolekcionar Edward Perry Warren, a 1999. je gay čašu za 1,8 milijuna funta kupio British Museum, što je u to vrijeme bila najviša cijena nekog muzejskog eksponata.
"Homoerotizam je karakterističan i za ukrajinskog umjetnika Oleksandra Balbysheva, čije sam radove slučajno vidio na Facebooku. Kontaktirao sam ga i naručio dva njegova ulja na platnu velikog formata. I to netom prije početka rata u Ukrajini. Inače živi u Lavovu, uglavnom radi muške aktove, a sada su njegove slike nadahnute mučeničkim životom sv. Sebastijana", objašnjava Zvonimir, koji je na zidove svoga stana stavio i fotografije Sanjina Kaštelana, a na njima su motivi queera u hrvatskoj tradiciji.
To je, naime, također bio dio lanjskog festivala Queer Zagreb, čiji je slogan bio "20 godina umjetnosti, ljubavi i aktivizma", pa je Dobrović surađivao s Etnografskim muzejom, Institutom za etnologiju i folkloristiku te Ansamblom LADO. "Hrvatske snage" u stanu Zvonimira Dobrovića zastupljene su i kroz namještaj domaćeg proizvođača Prostoria te zagrebačke arhitektice Ivane Brzac.
"Ostavio sam bijele zidove jer to optički povećava prostor, ali nagovorio sam je da oboji namještaj, iako to nije u njezinu stilu. Moram priznati da sam i ja počeo uređivati stan s idejom minimalizma, no ubrzo sam shvatio da to nije za mene. Opremio sam ga s mnogo različitih stvari jer vjerujem da sve ono što mi se sviđa ondje i paše", ističe Zvonimir, dodajući kako u ovom stanu živi petnaestak godina.
Najprije je nekoliko godina bio podstanar, a onda ga je kupio zbog dobre energije, mnogo svjetla, mirnog okruženja i pogleda na Krešimirac. Minimalno je intervenirao u interijer - spojivši spavaću sobu, kuhinju, dnevni boravak i radni prostor u jednu veliku cjelinu. Zvonimir se toliko dobro osjeća u svom stanu da u njemu provodi dosta vremena, mirnije mu je raditi tu nego u uredu, a tišinu jedino ometaju dvije plave rozekolis papige. Zovu se Camilla i Charles, prema britanskom kraljevskom paru, i slobodno lete po stanu.
Zvonimir obično ustaje u sedam, odradi teretanu s trenerom, a onda se posveti brojnim poslovima - što u restoranu, što u vezi svog festivala te drugih kulturnih projekata. Najesen će, naime, festival Ciclop na Mallorci biti posvećen suvremenom hrvatskom teatru i plesu pa će on biti kustos, a 2024. ga isti posao očekuje na Queeru New York, koji se organizira u suradnji s NYU - Sveučilištem u New Yorku.
"U svoj dnevni ritam sam prije šest mjeseci ubacio i učenje španjolskog jezika putem platforme preply.com. Imam odličnog učitelja iz Ekvadora. Počeo sam čitati i biografiju Eltona Johna na španjolskom", smije se Zvonimir Dobrović, kojeg nije bilo lako nagovoriti da nam otvori vrata svog doma. Ne zato što je zatvorena osoba već stoga što tijekom novogodišnjih praznika nije bilo lako angažirati nekoga za čišćenje.