James Joyce boravio je u Puli, no taj majstor pera nije Istri posvetio nijedno književno djelo. Tu nepravdu ispravlja njegov sunarodnjak Mike Downey svojim prvim romanom, Istria Gold, koji će početkom listopada biti objavljen u Ujedinjenom Kraljevstvu i Irskoj. Riječ je o avanturističkom trileru smještenom u tri povijesna razdoblja. Priča o suvremenom eko ratniku, koji se u potrazi za korijenima vraća iz Engleske u Istru, isprepleće se s još dvije teme - onoj o gladijatorima u pulskoj Areni, ali i o partizanskoj borbi na istarskom poluotoku. Tri priče povezuje glavni motiv - opojni eliksir istarskog tartufa. Bibliografska bilješka u knjizi svjedoči da je autor temeljito, punih pet godina, istraživao i proučavao sve o čemu piše.
"Nakon Engleske, knjiga će biti objavljena i u Hrvatskoj, već sam našao izdavača, a interes pokazuju i izdavači iz Njemačke, Nizozemske i Češke", sretan je literarni debitant Downey, Englez podrijetlom iz Irske, diljem svijeta poznat kao jedan od najboljih europskih filmskih producenata. Aktualni je predsjednik Europske filmske akademije, lani su ga primili u ekskluzivno londonsko Kraljevsko društvo za unapređenje umjetnosti, a ove je godine postao član američke Akademije filmskih umjetnosti i znanosti, što znači da će i on odlučivati o dobitnicima Oscara. Iako je profesijom vezan za metež glamurozne filmske industrije, privatno živi kao pustinjak.
Ima Mike kuću i u opjevanoj londonskoj četvrti Notting Hill, kao i ured u Dublinu, no najviše dana u godini provodi u praiskonski mirnoj, tihoj i pustoj Grimaldi, jedinom mjestu na svijetu gdje se osjeća svoj na svome.
"Dok sam živio u Londonu, vodio sam vrlo aktivan društveni život. Svako malo neka večera, sastanci uz piće, puno susreta s mnoštvom ljudi… London vas konzumira, oduzima vam sve vrijeme. To je veličanstven grad, ali je nakon Brexita postao razočaravajuće mjesto za život. U Grimaldi napokon imam vremena čuti što mi govori moj unutarnji glas i bez ometanja se koncentrirati na svoj rad. Najteža odluka koju moram donijeti je kojim ću smjerom ujutro krenuti u šetnju", objašnjava.
Na zapuštenoj prilaznoj cestici nema ploče s imenom sela. Poštar svraća jednom tjedno, namjernici vrlo rijetko. Slavni producent nema nikakvih problema s prvim susjedima zato što su svi pod zemljom: kuća mu se gotovo naslanja na malo seosko groblje. U vrtu iza kuće dominiraju grmovi lavande te 20-ak stabala maslina, tu je i mali bazen, a vlasnik može birati s koje će od dvije terase uživati u spektakularnom izlasku ili zalasku sunca. Downeyjeva istarska oaza opremljena je svim suvremenim kućanskim aparatima izuzev televizora. Ponuda televizijskih kuća i streaming servisa nimalo ga ne zanima, čak i ako je na programu neki od njegovih filmova. Među posljednjim je Mohikancima koji još vjeruju da su kina jedini pravi prostor za prikazivanje i gledanje filmova.
"Kad me pitaju jesam li gledao neku novu seriju, pretvaram se da jesam, kažem da je briljantna, a pojma nemam o čemu govore. Nisam čak vidio nijednu epizodu serije "Kruna", koju je producirao i režirao moj najbolji prijatelj, Stephen Daldry. Previše je knjiga koje želim pročitati, tako da nemam vremena za televizijske sadržaje", priča Downey.
Kad nije u Grimaldi, Mike je negdje u svijetu na nekom filmskom setu, festivalu ili seminaru. Umjetničku karijeru počeo je kao kazališni redatelj i glumac, također je dugo radio u izdavaštvu, a filmskom se produkcijom počeo baviti relativno kasno, u 40. godini. Dosad je producirao stotinjak igranih filmova, među inim i 15 hrvatskih. Bio je jedan od suosnivača Motovun film festivala, umjetnički savjetnik Zagrebačkog filmskog festivala te umjetnički direktor Pulskog filmskog festivala.
Mnogo je činio, i čini, za svoju drugu domovinu, Hrvatsku, od koje još nije dobio nijedno odličje niti priznanje, no zato ga je u Grimaldi dočekala vijest da mu je kraljica Elizabeta dodijelila odlikovanje Reda Britanskog Carstva. Početkom svibnja u dvorcu Windsor prijestolonasljednik Charles uručio je odlikovanje Mikeu Downeyju, čija je šira obitelj dala nekoliko pripadnika Irske republikanske armije. Nedugo nakon te ceremonije Mike je dobio poziv da preuzme još jedno priznanje za svoj doprinos filmskoj umjetnosti. Prestižno britansko sveučilište Warwick, gdje je Downey diplomirao francuski i dramsku umjetnost, dodijelilo mu je počasni doktorat.
"Bilo je divno vratiti se na mjesto gdje sam prije 42 godine diplomirao, a kao student svakog četvrtka popodne prodavao socijalističke radničke novine. Održao sam predavanje pred 3000 mladih ljudi u dvorani ispunjenoj njihovim nadama. Govorio sam im o sumnji i strahu od neuspjeha, koji nikad ne nestaje. Mene taj strah prati cijeloga života, ali ga doživljavam kao pokretačku snagu: ispunjava me adrenalinom i uvijek tjera da započnem nešto novo. Zabrinuo bih se kad ne bih osjećao strah od neuspjeha", dodaje Downey.
Doctor honoris causa Mike Downey u svojem je predavanju također naglasio koliko je sretan što mu je uspjelo zamagliti granice između posla i zabave. Radi ono što voli i voli ono što radi, a to je neprocjenjivo. U Istru je prvi put došao 1978., dok je još studirao, i ni slutio nije da će mu Terra Magica ukrasti srce. Zahvaljujući Istri postao je i hrvatski zet, doduše nevjenčani. U Grožnjanu je upoznao ženu svog života - Marijanu Pintar - muzikologinju rodom iz Lepoglave, nastanjenu u Zagrebu i zaposlenu u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža. Njihova veza počela je nakon jednog cjelonoćnog razgovora i traje već 23 godine. Od početka je to bila ljubav na daljinu s viđanjima napreskokce. Nije moglo drukčije jer Mike radi po cijelom svijetu, a Marijana je poslom vezana za Zagreb.
"Poznajem ljude koji ne mogu zamisliti da jedno popodne provedu bez svojeg partnera, ali to nije ni za mene ni za Marijanu. Ovako odlično funkcioniramo. Veza na daljinu razlog je što smo još zajedno. Volim Marijanin integritet, tvrdoglavost, ljepotu, sposobnost da u svemu pronađe nešto dobro, suosjećanje s gotovo svim živim bićima, pedantnost i strast kojom obavlja svoj posao", priča nam.
Gospođa Pintar svojevrsni je glazbeni detektiv: traga za izgubljenim biografskim podacima o hrvatskim glazbenicima 20. stoljeća i o tome priprema doktorat. Mike joj je u Grimaldu dopremio čak dva klavira, a ponekad muziciraju u duetu. On je za vrijeme lockdowna sam naučio svirati ukulele i veoma lijepo pjeva. Nadaren je i za jezike: osim što dobro govori francuski, njemački, talijanski i španjolski, sve se solidnije služi hrvatskim.
"Izuzetno je dobar, iskren, otvoren, vrlo lojalan, pouzdan, duhovit, ekstremno inteligentan. Uz njega je uvijek ludo i nezaboravno. Obožavam njegov smisao za humor, baš kao i njegova jela", hvali Marijana svojeg partnera.
U Grimaldi Mike je glavni kuhar, a Marijana mala od kužine, zadužena za pranje posuđa. O gurmanskoj hrani i vinima puno je naučio dok je kao student radio u jednom hotelu s pet zvjezdica. Kratku ugostiteljsku karijeru počeo je u kuhinji, a završio kao poslužitelj vina pod nazorom vrhunskog francuskog sommeliera. Tada stečeno znanje s godinama je usavršio i danas cijela Grimalda zamiriše kad on priprema neki svoj specijalitet, osobito kozletinu ili janjetinu ispod peke. Istarski vinar Matošević dobar mu je prijatelj pa je na njegovu stolu uvijek neko sjajno vino. Od svojih maslina dobiva dovoljno ulja za vlastite potrebe. Kad mu nije do kuhanja, Mike svrati do omiljene mu konobe Doline u mjestu Gradinje ili konobe "2. peron" u Cerovlju.
Iako živi u ambijentu kao stvorenom za meditativnu dokolicu, mister Downey nikad ne gubi dane niti se dosađuje. Čita, piše, obrezuje svoje masline, planira nove filmske projekte, zajedno s Marijanom udomljuje napuštene pse i mačke te pomaže ljudima u nevolji. Osim što surađuje s nekoliko humanitarnih organizacija, prije dvije godine osnovao je udrugu International Coalition for Filmmakers at Risk, svrha koje je pomagati filmskim radnicima izloženim političkoj represiji. Nedavno su prikupili više od milijun eura za pomoć filmašima u Ukrajini. Downey ponekad sam sebe u šali naziva "šampanjskim socijalistom", no kad se treba zauzeti za nešto u što vjeruje, čini to vrlo ozbiljno, punim angažmanom.
"Od mladosti sam sudjelovao u kampanjama protiv nepravdi svake vrste. Kad je Margaret Thatcher došla na vlast, otišao sam živjeti u Pariz jer nisam mogao podnijeti misao da živim u Engleskoj pod njezinom tiranijom. Bio sam migrant, a tko je bio migrant, nikad ne zaboravlja taj osjećaj. Potječem iz irske radničke obitelji, moji roditelji nisu imali visoko obrazovanje, a doselili su se u Englesku u vrijeme kad su se još mogli vidjeti natpisi "Crncima, psima i Ircima ulaz zabranjen". Morali smo se boriti za svoje mjesto u Engleskoj. Sve je to utjecalo na moj svjetonazor i politički aktivizam, najviše usmjeren na zaštitu ljudskih prava i pomoć politički progonjenim filmskim radnicima", ispričao je.
Nota društvene angažiranosti osjeća se u svim filmovima što ih je producirao Mike Downey. Njegov komercijalno najuspješniji naslov bio je "Deathwatch", antiratni horor triler iz 2002.
"Bio je to prvi, i zadnji, film što sam ga napravio pokušavajući zaraditi novac. Svuda u svijetu smo prodali taj film i možda sam nešto slično trebao ponoviti, ali nisam. Ostatak karijere proveo sam praveći art-filmove, surađujući s redateljima koje volim, s kojima dijelim iste poglede na svijet i za koje vjerujem da imaju što reći. Nit koja se provlači kroz sve moje filmove ima veze s mojim aktivizmom. Generalno vjerujem u filmove koji mogu bar donekle pozitivno utjecati na društvena zbivanja", objašnjava Downey.
Na jesen ga čeka promocija romana "Istria Gold", a onda kreće na tromjesečno studijsko putovanje Azijom, tijekom kojeg će prikupljati materijal za novi roman. U doglednoj se budućnosti želi više posvetiti literarnom stvaralaštvu, ponovno ga nešto vuče k teatru i glumi, stranice njegova rokovnika pune su smjelih planova i novih ideja.
"Važno mi je biti u pokretu, putovati, slijediti svoj nos, ali uvijek ću se vraćati u Grimaldu, meni najdraže mjesto na svijetu", govori posljednji Grimaldinac dok nježno miluje svog hijenolikog psa obogaljene noge, koji mu je prije nekoliko godina, sav nikakav, dolutao pred vrata. A mazni ga Kari gleda svojim pametnim psećim očima kao da želi reći: "Znam, gazda, nikad ti nećeš ostaviti ni mene ni Grimaldu".