Još u praskozorje povijesti čovjek je otkrio da mu koža životinja može poslužiti za izradu odjeće, obuće te raznih potrepština, a iako nije poznato kad se točno počela upotrebljavati u izradi namještaja, zna se da su drevni Egipćani imali kožne stolce još u doba ranog dinastijskog razdoblja, 3100. - 2686. pr. Kr., dok najstariji zapisi o kožnom ležaju potječu iz stare Grčke i datiraju iz 7. stoljeća pr. Kr. Da bi koža od čiste sirovine postala materijal pogodan za izradu uporabnih predmeta, treba je uštaviti, jer se u protivnom brzo isuši i počne raspadati.
Otkriće vještine štavljenja zapravo je odigralo ključnu ulogu u nastanku kožnog namještaja, s obzirom na to da je tek tako obrađena koža bila adekvatna za tu namjenu. Budući da je bila otpornija od tkanina i nije upijala mirise hrane, koža je u srednjem vijeku postala popularan materijal za presvlačenje blagovaoničkih stolaca, a s razvojem procesa štavljenja i drugih tehnika obrade rasla joj je i cijena, tako da je već od 14. stoljeća koža visoke kvalitete bila dostupna samo višim društvenim slojevima. Napredovalo je i umijeće izrade kožnog namještaja te ga se počelo prošivati ili su mu se dodavali ukrasi poput resica i dugmadi.
Budući da je stoljećima bio sinonim za luksuz, on i danas budi takve asocijacije, iako je u 19. stoljeću razvijeno jeftinije rješenje. Tad je izumljena umjetna koža koja je u široku upotrebu ušla zbog niže cijene, ali i određenih prednosti pred pravom kožom. Lažna koža se lakše čisti, nudi puno širi spektar boja, ne blijedi zbog utjecaja sunčeve svjetlosti, ali ni ne dobiva karakterističnu patinu prave kože. Napravljena je od poliuretana i drugih sintetskih vlakana tako da joj se može zamjeriti štetan utjecaj na okoliš, no s obzirom na to da se i u proizvodnji prave kože koriste brojne kemikalije, s te strane razlika i nije tako velika.
Dakako, kako je rasla svijest o održivom razvoju koji danas više nije izbor nego nužnost, tako se i industrija namještaja nastojala tome prilagoditi. Najnoviji hit su ekološke imitacije kože napravljene od biljnih vlakana ili micelija gljiva koje se ne tretiraju štetnim sredstvima, biorazgradive su i često proizvedene od biljnog otpada koji se na taj način korisno zbrinjava. Zahvaljujući suvremenoj tehnologiji razvijeni su materijali koji po otpornosti i teksturi mogu konkurirati pravoj koži, lakši su za održavanje i omogućuju uživanje u kožnom namještaju bez štete za okoliš.
