Hrvatska glumica i pjevačica Nera Stipičević, članica glumačkog ansambla kazališta Komedija, “fura svoj film”, kako u scenskoj karijeri tako i u osobnom stilu. Multitalentirana Makaranka je pod umjetničkim imenom FreeDA Nera Immortelle osmislila koncertnu predstavu “Cvit samoće”, inovativnu glazbeno-poetičnu priču, te podcast na engleskom jeziku “La fleur de la Solitude”, nastao u koprodukciji umjetničkih organizacija SOBA2 i Teatrum, koji se od početka godine emitira na svim svjetskim online podcast platformama poput Spotifya, Amazona, Buzzsprouta, Applea i Googlea. Za svoje je nastupe okupila vrsne glazbenike u ansambl nazvan Travershe, a pod tim je imenom osnovala i vlastiti brend prepoznatljiv po pregačama, koje je od zaštitnog tekstilnog predmeta pretvorila u modni subjekt.
Kako biste opisali svoj stil odijevanja?
Ne mogu reći da imam jedan stil jer me kao kreativku ovisno o raspoloženju inspiriraju različite kulture i trendovi, ali isto tako mogu reći da je za današnje vrijeme svakako atipičan pa time i autentičan. Ni po čemu se ne trudim uklopiti. Inspirirana sam suvremenom, tradicionalnom i modom s početka prošlog stoljeća. Elegantna žena koja svoj život prihvaća u potpunosti i nosi ga dostojanstveno moja je nit vodilja. Volim i tradicionalno, i vintage i moderno tako da se i moj stil mijenja ovisno o danu. Volim i sportsku eleganciju, i francusku ležernu modu. Često nosim duge haljine, suknje, strukirane košulje, a posljednjih godina često me se može vidjeti u mojim pregačama Travershe (dalm. traveršama). Jako se dobro osjećam i u odijelu, daje mi osjećaj poduzetnosti, konkretnosti i učinkovitosti. A s treće strane, kako preferiram udobnost i sportsku aktivnost, volim i dobro dizajniranu sportsku odjeću. Dakle, recimo da je moj stil “teatralno sportska elegancija”.
U kojoj mjeri pratite modne trendove?
U minimalnoj. Baš se teško uklapam. Već od srednje škole dajem šivati svoju odjeću i tu se već nazire taj moj stil koji u sebi spaja dašak suvremene mode i nekih starih vremena. Modni trendovi su mi velika inspiracija, ali ne idem po trgovinama da bih kupila “in” odjeću.
Kako ste došli na ideju o pokretanju vlastitog brenda Travershe? Možete li mi reći nešto više o tom projektu?
Izuzev kad sam bila dijete, nisam voljela posebno obilaziti trgovine, pa mi je lakše bilo zamisliti odjevni predmet i stvoriti ga magičnim rukama nadarene šnajderice. Moj brend Travershe zamišljen je prije svega kao moja odjeća za nastupe u kojoj ja dolazim pred publiku u najautentičnijoj verziji sebe i samim time kao “odjeća s porukom” gdje su pregače/traverše simbol nužnosti služenja naših talenata društvu. Svi znamo koliko je malen broj ljudi koji svakodnevno konzumiraju kulturne sadržaje u odnosu na one komercijalne, posebno kad su u pitanju izvori tih sadržaja poput javnih osoba. Zbog toga sam odlučila, osim kroz svoju glazbu, poeziju i podcast, progovoriti o bitnim temama i preko svog vizualnog identiteta i tako pokušati doći do publike koja najprije uočava nečiju odjeću, odnosno stil.
Što mislite o odjevnom stilu Hrvatica?
Ne idem svakodnevno za tim, ali mislim da nas ima dosta hrabrih i autentičnih. Naravno, uvijek možemo biti više “svoje”.
Kakva vas scenska odjeća privlači?
Ona koja podržava moju ulogu u tom trenutku i koja mi pomaže da odradim svoj posao najbolje što mogu, ako je riječ o glumi. U drugim okolnostima volim onu koja naglašava ljepotu i eleganciju žene te posvećenost službi. U prvoj opciji to bi bile kreacije čistih linija i visoko kvalitetnih materijala, a u drugoj, iako nikako ne podržavam niti jedan oblik nasilja, rekla bih odore služenja poput onih vojnih, svećeničkih ili konjičkih. Također volim jednostavne linije japanske mode.
Što vas nadahnjuje za vaše scenske kostime?
Pojam posvećenosti, ženstvenosti i sam materijal. Uvijek prvo uzmem materijal pa sa svojom krojačicom Silvijom Jug Škrlec izvlačim najbolje iz njega. Bez njenih zlatnih ruku i velikog iskustva moje ideje bi ostale samo ideje. Posljednje haljine napravljene su od materijala koje sam donijela iz Tanzanije, uključujući šuku, materijal od kojeg su rađene odore djevojčica u školi Monduli Juu-u. Na taj način pričam još jednu priču. Najdraže mi je s putovanja donijeti materijale za šivanje. To je uspomena koja traje najdulje.
Koje vam je omiljeno povijesno razdoblje kad je o odjeći riječ?
S jedne strane La Belle Epoque, razdoblje koje proizlazi iz Art Nouveaua i ističe elegantno profinjenu krivulju žene te prirodne linije ženske graciozne siluete, a s druge strane, ponekad bih se najradije obukla u odjeću likova ruskih romana, i ženskih i muških, pritom jako favorizirajući vojnu odoru muških likova. Vintage moda 50-ih mi zna zapeti za oko.
Koji vam je najomiljeniji odjevni predmet?
Apsolutno pregače mog brenda Travershe, one svaku kombinaciju učine drugačijom i neobičnom jer pričaju svoju priču.
A dizajner?
Uljana Sergeenko, Christian Dior, Alexander McQueen...
Gdje najčešće kupujete i što?
U zadnje vrijeme se ne mogu pohvaliti nekim shoppingom, jer uglavnom dajem šivati. Ali nakon dugo vremena sam si poklonila crnu torbicu/ruksak našeg brenda Drop company.
Koji su ključni komadi vaše jesensko-zimske garderobe?
Udobne tenisice, čizme, crna kožna jakna, bež kaput, crne hlače, traperice, dobre crne hulahopke i moja vječna modra haljinica našeg izvrsnog brenda Nebo.
Koji su vaši modni uzori?
Uvijek sam se divila ljudima koji “voze svoj film”, odnosno pričaju “svoju priču”. Frida Kahlo je bila jedna od prvih, a u posljednje vrijeme mi je jako inspirativan belgijski umjetnik Stromae. Osjećam da pričamo svoje priče iz istog izvora. Od onih klasičnih bi bile Katharine i Audrey Hepburn.