Pjevač Bruce Dickinson (61), koji je nedavno gostovao u Zagrebu s interaktivnim showom "Večeri s Bruceom Dickinsonom" tijekom kojeg je promovirao hrvatski prijevod autobiografije "Čemu služi ovaj gumb", se u tajnosti rastao sa suprugom Paddy Bowden još prošle godine. Razvod još nije pokrenut, ali je sada otkriveno da roker živi sa svojom velikom obožavateljicom Leanom Dolci (46), fitness instruktoricom u njezinom domu u Parizu. Nova ljubav je 15 godina mlađa od njega, a zbog nje je ostavio suprugu s kojom je dobio troje djece - sinove Austina (29) i Griffina (27), koji su krenuli očevim stopama i pjevači su hardcore bendova As Lions i SHVPES, dok je njihova 25-godišnja kći Kia - glumica.
Ako će Dickinson ili njegova supruga predati zahtjev za razvod, 61-godišnji roker bi mogao gledati kako se njegovo bogatstvo od 90 milijuna funti dijeli između njih dvoje.
Bruce Dickinson je tek nedavno u intervjuu otkrio da živi u Parizu sa svojom djevojkom, a izvor blizak rokeru je otkrio kako je Leana oduvijek bila velika obožavateljica benda Iron Maiden i pratila ih po koncertima posljednjih deset godina.
Ipak, par se navodno zbližio tek prošle godine, a nova odabranica je upoznala i njegovu djecu. Njegova supruga Paddy je od svega pobjegla u Južnu Ameriku.
S njom je glazbenik prošao kroz mnoge borbe u životu i upravo mu je Paddy bila najveća podrška kada se 2015. borio s dva tumora otkrivena na grlu i jeziku, zbog kojih je mislio da mu je karijera zasigurno gotova. Rak si je sam otkrio pretražujući internet, a oporavljao se u njihovom domu u Londonu gdje je prošao kroz devet tjedana kemoterapije te su mu danas nalazi - čisti. O cijelom iskustvu pisao je u svojoj autobiografiji "Čemu služi ovaj gumb?", a borba s rakom promijenila mu je pogled na život.
- Život je življenje u trenutku, svake minute, svake sekunde, za baš taj trenutak – izjavio je nedugo nakon. Dickinson se uvijek trudio svoju obitelj zaštititi od pretjeranog izlaganja javnosti pa je rijetko govorio o njima, zbog čega mu je lakše bilo i sačuvati tajnu da je napustio suprugu zbog instruktorice fitnessa.
Zločesti dečko rock’n’rolla svojim obožavateljima poznat je po širokom rasponu interea – od pilotiranja zrakoplovom Boeing 767 i sportskog mačevanja do proizvodnje craft piva, vođenja radijskih emisija i motivacijskih govora, koje mu klijenti masno plaćaju. Ipak, njegovi životni počeci nisu bili nimalo laki.
Rođen je 7. kolovoza 1958. u Worksopu, rudarskom gradiću u pokrajini Nottinghamshire: njegova majka Sonia, tada prodavačica cipela, i otac Bruce, mehaničar u vojsci, bili su tinejdžeri kad su ga dobili pa su brigu o unuku u predškolskoj dobi preuzeli baka i djed. Roditeljima se vratio kao šestogodišnjak, a u međuvremenu je dobio pet godina mlađu sestru Helenu Stormanns, voljeno dijete čije rođenje su, za razliku od njegovog, roditelji isplanirali, koja je život posvetila konjima i preponskom jahanju.
- Odrastao sam s bakom i djedom u socijalnom stanu u kući bez grijanja, hladnjaka, telefona i toaleta. Nuždu smo obavljali u poljskom zahodu u dvorištu, a kuhalo se na peći na ugljen - opisao je sumornu atmosferu u autobiografiji. Kako su djed i baka bili strastveni pušači djetinjstvo je proživio u nikotinskom oblaku pa mu kad je odrastao nije padalo na pamet - zapaliti cigaretu.
- Nevjerojatno je koliko su ti ljudi dimili, ali i pili. I bili su zadojeni nekim čudnim idejama, pa djed nikome nije dopuštao da u automobilu koristi sigurnosni pojas. Bio je uvjeren da bismo se njime mogli ugušiti, ali je zato za volan sjedao pijan kao letva. Nije mi bilo jasno kako je upravljao automobilom kad je jedva mogao stajati na nogama - prisjeća se Dickinson, čiji su roditelji prvi veći novac zaradili potkraj 60-ih kad su se bacili u biznis s nekretninama u Sheffieldu. No zbog toga se obitelj stalno selila te uglavnom boravila u stanovima koje su preuređivali - čim bi ih završili, nudili su ih na prodaju. Zahvaljujući dobrim primanjima sina su, pak, poslali u privatnu školu, u kojoj je Dickinson bio izložen neprestanoj torturi kolega. Zbog toga je bio prisiljen steći vještine preživljavanja pa se zainteresirao za borilačke sportove - posebno ga je privuklo mačevanje, gdje je stigao do sedmog mjesta na državnom prvenstvu.
U paketu s tim išla je i hard rock glazba. Premda je sanjao o tome da će postati bubnjar, na prvoj audiciji za bend odmah mu je ponuđeno mjesto pjevača, zahvaljujući prirodnom talentu i rasponu glasa od četiri oktave. Presudno za njegovu glazbenu karijeru bilo je preseljenje u London, gdje je upisao studij povijesti na koledžu Queen Mary, a više nego učenju posvetio se svirci po pubovima s raznim sastavima.
Prvi album, “Head on”, koji je snimio je s bendom Samson, 1980. je stigao do 34. mjesta najprodavanijih u Velikoj Britaniji. Iste godine prvi je put na sceni vidio Iron Maiden, koji su na festivalu Music Machine u Camdenu nastupili kao predgrupa njegovom sastavu.
- Bili su beskompromisni, divlji i žestoki: na prvi pogled bilo mi je jasno da su oni oštrica novog “metalskog” pokreta te da ću ja postati njihov pjevač - zapisao je u autobiografiji. U rujnu 1981. javio se na audiciju nakon odlaska dotadašnjeg pjevača Paula Di’Anna, kojeg su izbacili jer je pod utjecajem droga bio sklon autodestruktivnom ponašanju. Ostalo je legenda: s Iron Maiden Dickinson će, osim stanke od 1993. do 1999. zbog međusobnog zasićenja, provesti iduća četiri desetljeća i postati zaštitni znak najvećeg i najdugovječnijeg britanskog metal-benda u povijesti.
Nicko McBrain, Janick Gers, Bruce Dickinson i Adrian Smith
- Otpočetka mi je bilo jasno da na pozornici ne smijemo biti samo strogi profesionalci, nego da moramo izgraditi prisan odnos s publikom. Kao što su oni tu zbog nas i mi bismo tu trebali biti zbog njih - objasnio je Dickinson, koji je ljetos proglašen počasnim građaninom Sarajeva, što mu je, kaže, jedna od najvećih počasti u karijeri. S Iron Maiden je, naime, 1994. nastupio u gradu pod ratnom opsadom: taj koncert bio mu je najveći skok u nepoznato, a građanima Sarajeva jedan od trenutaka koji im je pomogao da shvate kako nisu zaboravljeni te da će jednog dana ponovno živjeti kao sav normalan svijet.
- Sletjeli smo u grad uništen do neprepoznatljivosti. Na ulicama je bio potpuni kaos, a svaki izlazak je zbog snajperske vatre značio smrtnu opasnost. Sjećam se da su nam bubanj i pojačalo za gitaru bili prislonjeni uz ručne minobacače, puške i sanduke sa streljivom. Bila bi to fenomenalna fotografija da je ikome od nas palo na pamet snimiti je - rekao je.
Premda je ispit za pilota položio kao mladić, do 2000. radio je isključivo honorarno na turističkim turama - sve dok nije dobio ponudu za komercijalne letove u Boeingu 757. Dok je pohađao obuku na simulatoru, napisao je vodič za pilote zbog čega mu je ponuđen i odlično plaćen posao kompanijinog internog instruktora u Amsterdamu.
Osim što je prevozio članove benda i opremu na svjetskim turnejama, sudjelovao je u akciji izvlačenja britanskih vojnika iz Afganistana i britanskih državljana iz Libanona, a prevozio je i nogometaše škotskog Rangersa i engleskog Liverpoola na utakmice u Italiju i Izrael.
Prije šest godina s pivovarom Robinsons iz Stockporta s velikim je uspjehom pokrenuo craft etiketu Troopers sa šest vrsta piva te je samo prve godine prodano više od 2,5 milijuna boca u 40 zemalja.
