Nova biografija o američkoj književnici Susan Sontag otkriva pikanterije iz njezine veze s Annie Leibovitz: slavnu fotografkinju stalno je vrijeđala i govorila joj da je glupa, dok joj je ova kupovala stanove, plaćala skupa putovanja i njegovala je do njezine smrti.
Iako spisateljica Susan Sontag (1933.-2004.), legenda američke intelektualne scene, nije osobito cijenila fotografiju i njezinu moć mistifikacije, voljela je najčuveniju fotografkinju današnjice Annie Leibovitz, a nove pikanterije o turbulentnoj ljubavi tih dviju preslavnih žena donosi američki biograf Benjamin Moser u tek objavljenoj knjizi “Sontag: Her Life and Work”.
"Sontag: Her Life and Work"
Mnogi koji pročitaju Moserovu knjigu zapitat će se kako je itko mogao voljeti sebičnu, samodopadnu, emocionalno prevrtljivu, o amfetaminima ovisnu i osobnoj higijeni nesklonu Susan Sontag, koja je svoju intelektualnu superiornost koristila kao batinu za lupanje po najbližima. To što se danima nije prala ni mijenjala odjeću manje je zlo od toga koliko je često znala biti gruba i bezobzirna prema svojoj ljubavnici Annie Leibovitz.
- Toliko neljubaznosti, osornosti, pritajenog gnjeva… Bile su najgori par što sam ga ikad vidio - priznao je Susanin sin David Rieff (66). Sontagova se u toj vezi ponašala kao skupa kurtizana. Pedantni je Anniein knjigovođa izračunao da je njegova imućna poslodavka u 15 godina veze sa Susan na nju potrošila najmanje osam milijuna dolara. Kupovala joj je stanove u New Yorku i Parizu, plaćala joj dizajnersku odjeću, sluškinje, privatne kuhare i skupa putovanja, a kad je Susan oboljela od karcinoma, nesebično ju je njegovala do smrti. Zauzvrat je doživljavala da joj Susan pred drugima govori: “Tako si glupa”, “Ova ništa ne razumije” i slične uvrede. Bjesnila je što Leibovitz nije čitala Balzaca. Ako bi se fotografkinji omaknula kakva gramatička pogreška, književnica bi eksplodirala: - Znaš, možda da si išla na fakultet, ne bi od sebe pravila takvu budalu!
Susan Sontag
Kad je svoju dragu trebala upoznati s jednim prijateljem, Susan ga je prethodno upozorila da je Annie “najgluplja osoba koju će ikad sresti”. Jednom je Annie u svojem stanu organizirala božićnu večeru, predjelo su bili škampi, a kad je Susan to vidjela, skočila je sa stolca, bacila ubrus i zaurlala na domaćicu: - Kako možeš biti tako glupa? David je alergičan na škampe! Kako možeš biti tako glupa?! Annie se u suzama ispričavala da nije znala za Davidovu alergiju, a onda je istrčala iz stana kako bi dečku donijela neko predjelo koje ga neće ubiti.
- Ili budi dobra prema njoj, ili je ostavi - savjetovali su Susani prijatelji, zgroženi njezinim ponašanjem prema ljubavnici, ali ona nije mogla zamisliti život bez Annie. Pucala je od ljubomore kad je Leibovitz u 51. godini odlučila roditi dijete, no ipak je u rodilištu bila uz nju, držala je za ruku i presjekla pupčanu vrpcu Anniene kćeri Sarah. Nedugo zatim posumnjala je da je Leibovitz vara s britanskom dadiljom svojeg djeteta i opet napravila kraval.
Annie Leibovitz s kćerima Sarah, Samuelle i Susan
Susan je svojeg jedinca Davida rodila s 19 godina u braku s 11 godina starijim sveučilišnim profesorom sociologije Philipom Rieffom. Budući da je u dnevnik zapisivala svoje seksualne zgode, zna se da je prije mršavog i proćelavog Rieffa, za kojeg se udala sa 17 godina nakon samo 10 dana poznanstva, spavala s 36 partnera oba spola. Prvo seksualno iskustvo doživjela je s 14 godina u krevetu sa ženom, a poslije je otkrila da one stvari mogu biti zabavne i s muškarcima. Kad je s Rieffom prvi put ostala trudna, nije htjela zadržati dijete pa je ilegalno pobacila. Muž ju je nekako nagovorio da drugi put ipak rodi. U sedmoj godini braka ostavlja Philipa i dijete da bi godinu dana provela u Grčkoj, gdje ponovno susreće svoju veliku ljubav iz studentskih dana na sveučilištu Berkeley, književnicu Harriet Sohmers. Postaje joj jasno da više ne želi živjeti s Philipom Rieffom.
Susan Sontag sa sinom Davidom, za kojeg se Annie morala brinuti
Razveli su se 1959., poslije devet godina braka, nakon čega je Susan utjehu za svoje “ranjivo srce i neiskorišteno tijelo” nalazila u romansama s nizom istaknutih žena, kao što su napuljska grofica Carlotta del Pezzo, Nicole Stéphane iz bogataške obitelji Rothschild ili koreografkinja Lucinda Childs. Sporadično se upuštala i u avanture s iznimnim muškarcima kao što su Warren Beatty, Joseph Brodsky i Robert F. Kennedy. Prvi orgazam u životu, upisala je u dnevnik, doživjela je u studenome 1959. s američko-kubanskom dramatičarkom Maríjom Fornés, bivšom curom Harriet Sohmers. María nije puno mudrovala, ali bila je pravi seksualni vulkan; o njoj je Harriet govorila da bi i kamen natjerala da svrši. Sa Susan joj je to uspjelo otprve.
- To je promijenilo moj život - piše Sontag. - Orgazam nije spasenje, nego rađanje ega. Sada žudim za pisanjem. Mužu je u oproštajnom pismu poručila: - Želim biti slobodna i spremna sam platiti cijenu - makar vlastitom nesrećom - samo da bih bila slobodna. Rieff ju je pokušao zadržati povlačeći njihovu melodramu po tabloidima, što je duboko povrijedilo Susan, no to je bila cijena slobode za kojom je toliko žudjela. Slobodna i seksualno preporođena, preporodila se i kao autorica te krenula putem literarne slave, o čemu je sanjala od djetinjstva.
Najpametnija curica u razredu, koja je gutala knjige i već sa šest godina planirala osvojiti Nobelovu nagradu za književnost, postala je velika zvijezda američke visoke kulture. Iako se nikad nije usudila javno priznati sklonost prema ženama, to je provirivalo iz svakog njezinog eseja. Pozivala je na brisanje konvencionalnih demarkacijskih crta između spolova, a modernu “nuklearnu” obitelj smatrala je psihološkom i moralnom katastrofom. Malo je marila za vlastitog sina jer jednostavno nije bila sposobna brinuti se o drugima, no od drugih je zahtijevala da se brinu o njoj.
Annie Leibovitz dobila je 1988. narudžbu da snimi Susan Sontag za promociju njezine knjige “Aids And Its Metaphors” i tako je počela njihova ljubavna priča. Susan je tada bilo 55, Annie 39 godina. Imale su dosta dodirnih točaka: židovske korijene, nomadsko djetinjstvo, majke alkoholičarke… Obje su u život krenule kao neugledne cure iz predgrađa, nesigurne u sebe i tjeskobno željne samodokazivanja. Obje su se opasno poigravale s drogama. I obje su više voljele žene nego muškarce.
Annie Leibovitz za Susan Sontag kaže da joj je i dalje izvor nadahnuća
- Otišle smo na večeru i sva sam se preznojila od straha kako ću razgovarati s tako pametnom ženom - prisjeća se Leibovitz. - Jako mi je laskalo što je uopće zainteresirana za mene. Bila sam spremna na sve samo da joj udovoljim. Susan je brutalno ocjenjivala njezin rad i neprestano zvocala: “Dobra si, ali mogla bi biti bolja”. - Zbog nje sam proširila svoje horizonte, išla u zaraćenu Ruandu, u okupirano Sarajevo, zbog nje sam fotografiji počela pristupati mnogo ozbiljnije - kaže Annie.
- Bila je jako zahtjevna, teško ju je bilo zadovoljiti. Ja sam to pokušavala otkad sam je upoznala, ali nije mi uvijek uspijevalo. Stalno je podizala ljestvicu… Bila je žestoka kritičarka, ali i velika obožavateljica, moj najveći fan. A Susan su Annieina seksualna iskustva fascinirala više od njezinih fotografija.
- Zamisli, Annie je spavala s Mickom Jaggerom - zadivljeno je govorila jednom prijatelju. - Annie je spavala sa skoro svakim muškarcem kojeg je snimala dok je radila za magazin Rolling Stone. Da nije bilo Susan Sontag, ne bi bilo ni jedne od najpoznatijih fotografija s potpisom Annie Leibovitz: naga i sedam mjeseci trudna Demi Moore na naslovnici Vanity Faira. Glavna urednica Tina Brown nije se usuđivala objaviti taj provokativni portret sve dok je Susan u telefonskom razgovoru nije uvjerila da je riječ o fotografskom remek-djelu. Bio je to najprodavaniji broj u povijesti Vanity Faira.
Poput većine književnika, Sontagova je jedva zarađivala za jogurt i kiflu, a premda je hinila prezir prema materijalnom (“novac je vulgaran”), nije se bunila što joj Annie plaća život na visokoj nozi. Nikad nisu živjele zajedno, za to ipak nisu smogle hrabrosti, ali bile su prve susjede jer Annie je svojoj voljenoj kupila penthaus na Manhattanu, s pogledom na rijeku Hudson, odmah preko puta svojeg penthausa. Da bi njezina djevojka mogla na miru stvarati, unajmila joj je i zaseban studio. Plaćala je sve Susanine asistente te kupovala skupe darove njezinom sinu. Stavila joj je na raspolaganje i svoju kuću u Hudson Valleyju, kao i pariški stan na obali Seine.
- Željela sam joj omogućiti sve što poželi. Osjećala sam se kao kustosica nekog veličanstvenog spomenika. Voljela sam Susan, mislila sam da je velika umjetnica i usrećivalo me što mogu učiniti nešto za nju - objašnjava Leibovitz svoju darežljivost. Unatoč svemu tome, Susan se stalno ponašala kao da želi pobjeći iz te veze ili sadističkim ispadima istjerati Annie iz svojeg života. Ali Leibovitz se nije predavala; previše ju je voljela. Gdje su drugi vidjeli nasilnicu i zlostavljačicu, ona je vidjela nemoćno dijete kojem treba pomoći jer ne zna samo oprati zube, platiti račun ili upaliti svjetlo u sobi. Gdje su drugi vidjeli sitničavost, ona je vidjela težnju za savršenstvom.
Susan je pak sebe u odnosu s Annie doživljavala kao dobru majku koja nastoji educirati priglupu kćer. Pritom je, nažalost, prečesto gubila strpljenje. Ni Leibovitz nije bila bajan karakter: svoje je suradnike tiranizirala baš kao što je Sontag tiranizirala nju. Možda je zato bilo neke kozmičke pravde u tome što je dopuštala da je ljubavnica gazi kao crva. S usan je do kraja života negirala da su u vezi. Govorila je da su to glasine i da su one samo dobre prijateljice. Iako je zbog toga bila frustrirana, jer ona je bila ponosna na njihovu ljubav, Annie je podržavala tu samoobmanu: - Riječi “par” i “partner” nisu bile u našem vokabularu. Za javnost bili smo dvoje ljudi koji si pomažu u životu. U dnevničkim zapisima Susan je mnogo iskrenije govorila o svojoj seksualnosti: - Isprva sam zbog svojeg lezbijstva osjećala krivnju, sama sam sebi zbog toga bila odvratna, ali sada znam istinu, sada znam koliko je dobro i ispravno voljeti.
Gay zajednica u Americi i danas joj zamjera što nije javno istupila kao lezbijka kad je to bilo najpotrebnije - u vrijeme epidemije side. Da je tada “izišla iz ormara”, bila bi to ogromna podrška homoseksualcima koje su proganjali kao glavne krivce za širenje smrtonosne zaraze. Sontagovoj se ne može osporiti aktivističko junaštvo - pljuvala je po ratu u Vijetnamu, jurišala na Berlinski zid, Salmana Rushdieja branila od fetve, u Sarajevu pod opsadom uprizorila Beckettovu dramu “U očekivanju Godota” - no kad je mogla najviše pomoći, posramljeno je ostala skrivena u ormaru. Zajedničke fotografije Susan Sontag i Annie Leibovitz gotovo da ne postoje. Najpotresnije Susanine fotografije Annie je snimila dok se ljubav njezinog života opraštala sa životom. Snimila je kako Susan prima kemoterapiju, sjedi u invalidskim kolicima, previja se od bolova i, naposljetku, kako potpuno izobličena lica mrtva leži na bolničkom krevetu.
Dvije godine poslije objavila je te fotografije u monografiji “A Photographer’s Life”. - Ta je knjiga ljubavna priča - tumačila je Leibovitz. - Mislim da bi Susan bila ponosna na te fotografije, ali da je živa, ne bi dopustila da se objave. Susan Sontag pokopana je na pariškom groblju Montparnasse, gdje počivaju Beckett, Emile Cioran, Sartre, Baudelaire i slični velikani pera i misli. Za Annie Leibovitz ona je i dalje živi izvor nadahnuća.