Zagrebačka premijera filma "Glumim, jesam" održana je u kinu Kinoteka, na čijem će se repertoaru i zadržati, a tijekom prosinca film će se, u distribuciji tvrtke Pari Pikule, moći pogledati i u neovisnim kinima u Splitu, Šibeniku, Varaždinu, Samoboru, Čakovcu i Daruvaru.
Koliko je neobično u filmu glumiti glumicu?
- Divno je osvježenje, jer glumeći da glumim zapravo u isto vrijeme kontroliram privatnu sebe, lika kojeg tumačim i lika kojeg moj lik tumači, što na kraju ispadne da ona prva Luna, prava ja, možda ne bi na isti način odglumila ovu posljednju, a ne smijem se svađati sama sa sobom! Vrlo interesantno ujedinjenje svih kreacija tebe kakva možeš biti, spremno za istraživanje i otkrivanje neke nove istine o sebi.
Kako biste opisali svoju glumačku tehniku?
- Ponosim se svojom "mano-vrlinom", kako su to moji prijatelji i najbliži nazvali, a to je da imam izuzetno izraženu empatiju. Ne znam kako to napisati, a da ne ispadne da se foliram, međutim stvarno je tako. Otkako sam bila mala, osjećala bih skoro isto tuđu tugu, zabrinutost, nestrpljenje i nerviranje, kao i sreću. Bojala sam se da ću u nekom trenutku postati skup svih drugih ljudi, izgubivši zauvijek sebe, međutim otkrila sam glumu i svijet filma, tako da sam spašena i kao profesionalna, i privatna osoba!
Je li se i vama nekad dogodilo da ne možete izaći iz uloge?
- Apsolutno svih dvadesetak uloga koje sam do sad tumačila, ostale su u meni, spavaju. Nekad se probude, daju mi savjet, paze na mene i ja na njih, nadajući se da ćemo cijeli život provesti skupa, bivajući jedne drugima svjedoci naših života, problema, ljubavi... Lina, lik iz filma "Glumim, jesam", je kleptomanka i užitak ju je bio upoznati, također je tu u meni i trenutno putujemo Hrvatskom i predstavljamo i nju i mene, uz redatelja Miroslava Mandića koji nam je dao povjerenje i doveo do tog da se upoznamo.
Robert Zuber, Silvestar Mileta, Zeljko Luketic, Zdenka Gold,Luna Zimic Mijovic
Film govori i o percepciji glumaca. Koliko ljudi na vas još uvijek gledaju kao na malu djevojčicu iz "Grbavice"?
- Koliko mogu primijetiti, svi i dalje vide malu Lunu iz "Grbavice" u meni, ali na najljepši mogući način. Obično je ta tema prepuna nekih sjetnih suza, osmijeha od uha do uha i popraćena komplimentom da sam postala odrasla, lijepa žena, i da nikad nisam izgubila tu dječju radoznalost u očima.
U posljednje vrijeme okrećete se režiji. Što ste shvatili kao redateljica, a da niste znali kao glumica?
- Uživala sam kao glumica na setu, i imala sam potrebu da to, ako ikako mogu, udvostručim! Na snimanju filma "Glumim, jesam" uživala sam i kao glumica i kao asistent režije, pa sam shvatila da što se više obrazujem oko filma više ću imati prilike voljeti ono što radim. A kao redateljica... shvatila sam koliko je bitno, možda i najbitnije glumce i ekipu skupiti od ljudi koji su pošteni, koji vole živjeti, koji žele raditi bez obzira koliko godina imaju, koji su borci i koji ne misle odraditi posao samo da bi bili plaćeni, a kasnije ih moraš vući za rukav da pomognu filmu da dođe do publike.