Bez glazbe, kaže violončelistica Monika Leskovar (38), ne bi mogla disati, a otkako je prije četiri mjeseca rodila sina Petra Krešimira, kao da je jedan dio života ostao iza nje i otvorio joj se potpuno novi.
- Govorili su mi da je majčinstvo najljepši osjećaj, no ja sam ga dotad samo zamišljala. Kad sam prvi put svoje dijete uzela u naručje, osjetila sam kao da sam se ja ponovno rodila. Ali prvi put sam osjetila i istinski strah za malenoga kad dojenje nije baš najbolje funkcioniralo pa su ga u rodilištu morali dohranjivati. Postupno se naviknuo na adaptirano mlijeko i dobro napreduje, zdrav je, veseo i radoznao, i često spava cijelu noć bez buđenja - kaže glazbenica koja je sa sinom “uhvatila ritam” te je već prije dva mjeseca počela nastupati. Koncerti u Zagrebu i Samoboru te na festivalu Stradun Classic u Dubrovniku bili su, naime, dogovoreni još prije godinu dana. U Dubrovnik je, kaže, s njom putovao i sinčić.
- U avionu je bio miran i sa zanimanjem gledao sve oko sebe, ali na povratku se pobunio i plakao je cijelo vrijeme - veli Monika, i sama svjetska putnica od svoje petnaeste. Nakon 19 godina boravka u inozemstvu - gdje je studirala, usavršavala se, održavala koncerte, predavala na glazbenim akademijama u Njemačkoj i Švicarskoj - prije četiri godine se za stalno vratila u Zagreb. Prihvatila je ponudu Muzičke akademije, gdje je sada stalna docentica i u klasi ima šestero studenata, ali desila joj se i ljubav. U kvartovskom kafiću na Bukovcu, gdje su oboje odrasli, upoznala je Vedrana Šelendića (35), informatičara programera u privatnoj tvrtki. Dok je ispijala kavu i na laptopu odgovarala na mailove, zainteresirao se - tko je ta cura - a ispostavilo se da su pohađali istu osnovnu školu, no tada se nisu družili jer je Monika bila tri razreda ispred njega. Tko je zapravo, doznao je kad ju je prvi put slušao na Međunarodnom festivalu komorne glazbe Zagreb kom.
Mjesec dana prije sinova rođenja vjenčali su se u Starogradskoj vijećnici, a planiraju i crkveno vjenčanje. Suprug je uz Moniku bio na porođaju u Petrovoj bolnici.
- Junački je izdržao 14 sati bez pauze, hrabrio me, stavljalo obloge na čelo, dok sam mu ja tako jako stiskala ruku da je poplavila. Puno mi je značila njegova prisutnost, ni u jednom trenutku nisam bila sama, bio je i medicinska sestra i psiholog, i uz njega sam lakše izdržala težak porođaj - priča Monika čiji je sinčić rođen u horoskopskom znaku Lava, s 3100 grama i dugačak 50 centimetara, a u četiri mjeseca dobio je i četiri kilograma. Ona se pak u trudnoći udebljala dvadeset kilograma, najviše pred kraj, kad je za ljetnih vrućina posustala s vježbanjem. Prethodnu godinu je, naime, s trenerom radila Body Workout vježbe za leđa, muskulaturu, trbušne mišiće i bila je u dobroj formi, u koju se sada postupno vraća. Izgubila je deset kilograma, izvodi Kegelove vježbe, ali najdraže su joj šetnje Maksimirskim perivojem: što brže hoda, to je sinu u kolicima zabavnije.
Plavooki i plavokosi dječačić - za kojeg kažu da je tatina slika i prilika - dobio je “kompromisno” ime, Petar je, naime, bio Monikin favorit, a suprug je dodao Krešimir. Kad se rodio, odmila smo ga zvali Mrgud jer se zabrinuto mrštio. Vjerojatno mu je trebalo vremena da se navikne na ovaj svijet. Tada se počeo osmjehivati, veseli se novim licima koje upoznaje i voli slušati glazbu. Čini se da je fasciniran čelom, može ga slušati dvadesetak minuta i uz njegov zvuk spavati - govori glazbenica koja ima logistički tim za pomoć oko sina. Kad vježba, Petra Krešimira čuvaju suprug ili njezini roditelji umirovljenici - mama Marija, medicinska sestra, i tata Franjo Leskovar, nekadašnji trubač u Zagrebačkoj filharmoniji. U svojem prvom unuku uživaju i Vedranovi roditelji, Mira i Mladen Šelendić, kemijska tehničarka i inženjer telekomunikacije, pa Monika sa suprugom može vikendom otići u šetnju - u roditeljski izlazak u grad kad se posvete jedno drugome.
