Španjolski nogometni reprezentativac Dani Olmo (21) u Zagrebu se osjeća kao kod kuće. Nije ni čudno, jer ovdje je od svoje 16. godine, kada je potpisao prvi ugovor s Dinamom, pa tečno govori hrvatski, obožava Olivera, najdraže su mu pjesme “Cesarica” i “Kad mi dođeš ti”, voli se šetati po centru grada, po Jarunu i Maksimiru, a u kupnju odlazi u Arenu, i to često, jer je, kako sam kaže, šminker, pa voli biti sređen i drži do svog izgleda. A iako ga nakon odličnih igara u Dinamu i nastupa sa španjolskom reprezentacijom mediji stalno “sele” u neki veliki europski klub, on sam o tome ne voli razmišljati.
- Ovdje mi je lijepo, u Dinamu me obožavaju, a Zagreb je definitivno moj drugi dom - kaže Olmo, nogometaš čija je vrijednost na Transfermarktu procijenjena na 30 milijuna eura. Ipak, u intervjuu za španjolski Jugones otkrio je da je spreman za transfer i da želi napraviti idući korak te time najavio svoj odlazak.
- Dinamo sa mnom želi napraviti najveći traser u povijesti Hrvatske. Ja zaista ne znam je li i kolika ponuda za mene stigla na Maksimir - prenijeli su Španjolci na Badnjak izjave nogometaša za kojeg su interes navodno pokazali Atletico Madrid, Tottenham i Wolverhampton, a koji, navodno, teži povratku u Španjolsku. Ipak, i Hrvatsku je zavolio s obzirom na to da ovdje živi već pet godina.
- Tu sam postao zrela osoba, tu sam odrastao i prvi se put suočio s mnogim životnim izazovima, a jedan od najtežih bio je učenje jezika. Kad sam tek došao, znao sam samo španjolski pa mi je klub odmah angažirao profesoricu koja je dolazila svaki dan i dva sata me učila hrvatski jezik. Osim toga, imao sam sreću da je brat mojeg menadžera Andyja Bare znao španjolski pa mi je na početku sve prevodio - otkriva Dani, koji danas gotovo besprijekorno govori hrvatski. A zna i psovke, koje mu ponekad izlete u žaru igre na utakmicama. U šali su ga tome naučili suigrači Lovro Majer i Amer Gojak, njegovi vršnjaci i prijatelji.
Prvih mjesec dana živio je u Dinamovom hotelu “’67.” u sklopu maksimirskog stadiona, a poslije se preselio u stotinjak četvornih metara veliki stan u blizini pa mu ne treba mnogo vremena da stigne na trening. U prilagodbi na novu sredinu pomagala mu je i majka Dora, nekadašnja vlasnica kozmetičkog salona, koja je neko vrijeme bila s njim u Zagrebu, a potom se vratila u Španjolsku radi svog drugog sina Carlosa. Danijev dvije godine stariji brat u međuvremenu je također postao član Dinama, u kojem nastupa za B momčad, pa braća sad žive zajedno.
I on je, baš poput Danija, pod utjecajem oca Miguela, bivšeg nogometaša i današnjeg trenera, počeo trenirati već s tri godine. Započeli su i u istom klubu, u njihovoj rodnoj Terrassi, gradu od 200 tisuća stanovnika na krajnjem jugu španjolske pokrajine Katalonije.
- Otac nas je mnogo toga naučio, uvijek nas je dosta kritizirao i ukazivao nam na greške, ali naravno da nikad nije krio koliko je ponosan na nas. Strog je, ali pravedan. Brat i ja se od najranijeg djetinjstva igramo s loptom i neprestano razgovaramo o nogometu - kaže Carlos, koji je u Hrvatsku došao prije godinu dana. To mu je, otkriva, produbilo odnos s bratom, s kojim se kao mlađi često svađao - uglavnom oko toga tko je bolji na PlayStationu. Danas se, kažu, slažu savršeno i jedan su drugome najveća podrška.
- Neopisivo sam ponosan na Danija. Svaki put kad ga vidim na terenu jasno mi je zašto je zvijezda i zašto zaslužuje još veći uspjeh - objašnjava Carlos, koji bi jednog dana želio zaigrati protiv brata u finalu Lige prvaka, a onda i s njim u španjolskoj reprezentaciji.
- Carlos je nakon kluba u našem rodnom gradu neko vrijeme igrao u trećoj španjolskoj ligi za B momčad Barcelone, potom je pola godine bio član jednog švicarskog kluba, a potom je došao u Hrvatsku, prvo u Dragovoljac, a zatim u Dinamo. Razvio se kao igrač i siguran sam da će mu karijera krenuti uzlaznom putanjom. Bio je neko vrijeme ozlijeđen, no kad se oporavi, pokazat će koliko je dobar - kaže Dani Olmo, najbolji igrač španjolske U21 reprezentacije s kojom je ove godine u lipnju osvojio europsko prvenstvo. A nekoliko mjeseci kasnije, 15. studenog, prvi je put nastupio i za seniore na utakmici protiv Malte. Ušao je u 68. minuti i zabio gol za 5:0, pa kaže da bolji debi nije mogao ni zamisliti.
Kad nema treninga i utakmica, Dani Olmo ne voli biti zatvoren u kući. Za razliku od vremena kad je tek došao u Zagreb i većinu slobodnog vremena provodio igrajući PlayStation, sada sve više izlazi. Obožava duge šetnje, a volio bi se uskoro popeti i na Sljeme te možda prvi put u životu stati na skije.
- Jednom sam posjetio Advent i u Dinamovoj kućici se družio s navijačima. Atmosfera je bila nevjerojatna. Toga nema kod nas u Španjolskoj. Koliko god mi je ovdje zima hladna, vrijeme blagdana je čarobno. Katkad odem van i s dečkima nakon pobjede, no moram priznati da su izlasci ovdje drukčiji nego u Španjolskoj. Nije to samo zbog muzike u kafićima, nego i zato što se ovdje u njima može pušiti, a to mi neopisivo smeta. Mrzim izaći i poslije smrdjeti kao dimnjak - iskren je o životu u Zagrebu.
No to je vjerojatno jedino što mu se ovdje ne sviđa. Hrana mu je, primjerice, fenomenalna. Obožava janjetinu i ćevape pa često ide u restoran Mostovi gdje ga već svi znaju. A što se tiče kuhanja, priznaje da zna pripremiti samo jednostavna jela - skuhati tjesteninu, ispeći jaja i piletinu. Kad je pak riječ o ljubavnom životu, otkriva da u njemu nema previše sreće.
- Nemam djevojku i mislim da još nisam spreman za ljubav, barem dok mi se neke stvari u životu još ne poslože. Upoznao sam nekoliko Hrvatica i povremeno bismo se viđali, ali se iz toga nije ništa izrodilo. Nisam imao sreće s njima. Hrvatice su lijepe, ali Španjolke su ipak više moj tip pa je moguće da sam što se toga tiče pomalo domoljub - kaže nogometaš. A iako ne voli razmišljati o odlasku iz Zagreba, svjestan je da će jednog dana napustiti Dinamo.
- Božić ćemo provesti u Španjolskoj, svi zajedno, a tamo ću dočekati i Novu godinu, dok se u Zagreb vraćam tek na pripreme koje počinju 7. siječnja. Kad pomislim na odlazak iz Dinama, srce me zaboli. Sve će mi nedostajati, a posebno navijači. Fenomenalni su, za njih igram svaku utakmicu. Poslali su mi puno prekrasnih poruka i sve ih čuvam - otkriva Olmo, dodajući da njegov odlazak iz Dinama ne znači da se zauvijek oprašta od Zagreba i Hrvatske.
- Jednog bih dana volio imati kuću u Zagrebu, ali i u Istri. Bio sam nekoliko puta na odmoru u Puli i u Medulinu i tamo mi se jako sviđa. U duši sam sentimentalan, a Istra mi izgleda poput zemlje iz nekog romantičnog filma.