Premda je već 45 godina mrtav, Elvis Presley ne silazi sa scene. Ponovno ga je oživio australski redatelj Baz Luhrmann u biografskom filmskom spektaklu jednostavno nazvanom "Elvis", koji 23. lipnja stiže i u hrvatska kina.
"Bio je duhovan tip. Volio je gospel glazbu. Želio je okupljati ljude, a ne razdvajati ih. Je li radio gluposti? Je li se napušio i otišao do Nixona, stisnuo mu ruku i rekao: 'Želim postati savezni agent za borbu protiv narkotika?' Da. Ali u srži bio je empatičan i duboko ranjiv. Elvis je i dalje u našim životima, gdje će i ostati", opisuje Luhrmann kako on doživljava besmrtnog kralja rock and rolla.
Elvis Aaron Presley rođen je 8. siječnja 1935. oko 4.30 ujutro, u kući svojih roditelja u Tupelou, provincijskom gradiću na sjeveroistoku američke savezne države Mississippi. U utrobi svoje majke Gladys Presley nije bio sam: njegov blizanac Jesse Garon bio je mrtvorođen. Poslije se po gradu tračalo da je William Robert Hunt, liječnik koji je obavio porođaj, možda popio čašicu previše i da je mogao spasiti Jesseja da nije bio toliko zbunjen iznenadnom pojavom drugog djeteta. Ali, Presleyji nisu podnijeli tužbu zbog liječničke pogreške i dr. Hunt je dobio standardan honorar od 15 dolara. A Elvis je od samog rođenja bio obilježen gubitkom brata blizanca, drugima neshvatljivom prazninom u duši, koja se tijekom njegova kratkog života postupno širila poput pustinje i na kraju ga prerano progutala.
I prije dolaska na svijet upijao je gospel glazbu jer njegova je majka i s trbuhom do zuba redovito odlazila u lokalnu baptističku crkvu, uvijek u pratnji svog vječito smrknutog i šutljivog supruga Vernona Presleyja. Oboje su bili skromnog podrijetla, bez tračka nade da će se ikad odlijepiti od praga siromaštva.
"Bili smo siromašni poput crkvenih miševa, bilo je dana kad smo jeli samo palentu i vodu", prisjećao se Elvis Presley.
Fizičkog radnika Vernona, koji je jednom robijao zbog krivotvorenja, i domaćicu Gladys, čijim je žilama teklo nešto malo indijanske krvi, ispunilo je ponosom kad je njihov sin pobijedio na pjevačkom natjecanju u organizaciji lokalne radiopostaje. Nekako su uštedjeli 12 dolara i 95 centi da mu za 11. rođendan kupe gitaru premda je zgodni dečkić lijepa glasa više priželjkivao bicikl. Vrijeme je pokazalo da je to bila izuzetno dobra investicija.
Elvis je u školu dolazio s gitarom na leđima i pod odmorom zabavljao druge učenike, a onda je morao promijeniti školu jer su se njegovi 1948. preselili u veliki grad Memphis. Nakon mature 1953. zaposlio se u jednom dućanu i kad je uštedio četiri dolara, odlučio je snimiti te u nekoliko primjeraka otisnuti ploču mami za rođendan. Obavio je to u studiju Sun, diskografskoj manufakturi Sama Phillipsa, oko kojeg je nastavio oblijetati u nadi da će se probiti kao pjevač.
Više od svega želio je biti popularan, poput svog idola Deana Martina. S 19 godina to mu se i ostvarilo nakon što je u Phillipsovu studiju jedne ljetne noći snimio pjesmu "That's Alright". Isprva je nekoliko lokalnih radiopostaja odbilo emitirati tu snimku, djelovala im je previše radikalno, no kad se naposljetku počela vrtjeti u eteru, nastala je ludnica.
Elvisa su hitno pozvali da u svom stilu snimi još jednu stvar - country hit "Blue Moon of Kentucky" - i tako je dobio prvu singlicu. Zvijezda je bila rođena.Iako su ga privatno svi poznavali kao dobrog i pristojnog dečka iz susjedstva, na sceni se Elvis pretvarao u nešto sasvim suprotno i tinejdžericama animalno privlačno.
Njegov izgled, kičasti kostimi, zalisci, frizura, šminka, nakit, sugestivan drmeš kukovima, sve ih je to bacalo u trans, a starije generacije Amerikanaca u nevjericu. Njihovo poimanje zabave i javnog morala nepovratno se mrvilo pod kotačima Presleyjeve inačice rock 'n' rolla, dotad neviđene mješavine crnačkih i bjelačkih glazbenih utjecaja, gospela, countryja i bluesa.
Potkraj ožujka 1956. Elvis je karijeru vezao uz novog menadžera, Toma Parkera, mutnog tipa koji je svojedobno radio kao najavljivač na sajmovima i hvalisao se titulom počasnog pukovnika države Louisiane. Dobro je čitao ljude taj svim mastima premazan kockar te je odmah shvatio da je mladi Elvis u biti pasivan momak kojim je lako manipulirati.
Tek što ga je uzeo pod svoje okrilje, gurnuo ga je u Hollywood kako bi kroz trećerazredne filmske produkcije iscijedio što više dolara od njegove popularnosti. Već u ožujku 1957. bivši proleter Elvis imao je dovoljno novca da u Memphisu kupi veliko imanje Graceland i uredi ga po svom (ne)ukusu. Gladys Presley nije dugo uživala u sinovom uspjehu: umrla je u kolovozu 1958. u 47. godini.
"Bila mi je sve u životu", neutješno je jecao Elvis na bijelom stubištu Gracelanda, a onda se vratio u Njemačku, gdje je služio vojni rok i 1959. na privatnoj zabavi u Bad Nauheimu upoznao 14-godišnju Priscillu Beaulieu.
Pokćerka Paula Beaulieua, časnika američkog ratnog zrakoplovstva, privukla je njegovu pažnju zato što ga je podsjećala na nedavno preminulu majku. Otpjevao joj je na uho "Are You Lonesome Tonight?" i to je bilo dovoljno da zarobi srce nevine školarke. Na drugom spoju izmijenili su poljupce, ali obzirni superstar nije želio ići dalje od dodira usnama.
"Pa, gospodine, dogodilo se da mi je vaša kći jako draga", rekao je Priscillinu poočimu. "Puno je zrelija od svojih godina i uživam u njezinom društvu."
Jednako očarani gospodin i gospođa Beaulieu dopustili su mu da nastavi viđati njihovu kćer, no kako je bila maloljetna, nije dolazilo u obzir da se zajedno pojavljuju u javnosti - bio bi to skandal s nesagledivim posljedicama. Elvis je u ožujku 1960. odslužio svoj dvogodišnji dug prema domovini i vratio se u Ameriku, no Priscillu nije zaboravio. Ni ona njega. Došla je 1963. u Memphis dovršiti srednju školu, uselila se u Graceland, a Presley je njezinu čednost i dalje čuvao kao oči u glavi. Seksualne potrebe zadovoljavao je s drugim partnericama, među kojima su bile i holivudske glumice, no Priscillu je čuvao za prvu bračnu noć, a do tada ju je trenirao i modelirao prema vlastitoj viziji idealne žene.
"Bila sam Elvisova živa lutka koju je oblikovao kako je želio", opisala je poslije to razdoblje njihova zajedničkog života.
Vjenčali su se 1. svibnja 1967. u Las Vegasu i iste noći konzumirali brak. Devet mjeseci poslije Priscilla je rodila njihovu kćer Lisu Marie. A sve gojazniji Elvis ušao je u posljednju dekadu svojeg života. Potkraj 60-ih već je bio neizlječivi ovisnik o drogama te opsjednut raznim fiks idejama, kao što su Treće oko, unutarnji Bog, psihički seks…
Duhovni savjetnik postao mu je njegov frizer Larry Geller, jedini s kojim je otvoreno razgovarao o svemu što ga muči. Svjedočio je Geller mnogim bizarnim epizodama s Elvisom. Primjerice u proljeće 1965. putovali su Elvisovim autobusom iz Memphisa u Hollywood na snimanje filma "Harum Scarum". Vozili su se pokraj Grand Canyona kad je Elvis zgrabio Larryja za rame, prstom pokazao prema nakupini oblaka na horizontu i histerično povikao: "Pogledaj! Eno Josifa Staljina u oblacima! Što on radi tamo gore?"
Naredio je da zaustave autobus i istrčao u pustinju. Geller je vidio kako mu se oči pune suzama.
"U pravu si, Larry, govorio si mi istinu. Bog je ljubav#, rekao je svom nelagodno zatečenom frizeru.
Presley je bio opsjednut i ručnim satovima, valjda stoga što je duboko u sebi znao da mu vrijeme brzo istječe. Također je manijakalno gomilao vatreno oružje: u tri dana 1970. samo u jednoj trgovini kupio je pušaka, pištolja i revolvera u vrijednosti od 20.000 dolara. Najradije se družio s policajcima, osobito detektivima iz odjela za narkotike. U depresivnim fazama danima ne bi izlazio iz sobe i kreveta. Opsesivno bi gledao jedan te isti film - "Patton" - a kad bi mu se svidjela neka pjesma, puštao bi je do iznemoglosti.
Pukovnik Parker brinuo se samo o imidžu i prihodima svog štićenika, puštajući ga da se sam bori sa svojim demonima. I to uz pomoć droga. Ujutro bi Elvis u nos nagurao vatu natopljenu čistim tekućim kokainom, a dan bi nastavio s amfetaminima, na koje se navukao još dok je nosio uniformu u američkoj vojnoj bazi u Bad Nauheimu.
U svijet kemijski induciranih misli i osjećaja sve dublje su ga uvodili liječnici koji su se trebali brinuti o njegovu zdravlju, osobito zloglasni dr. George C. Nichopoulos zvani Nick. Tijekom jedne desetodnevne turneje 1977. Elvis je na Nickovu preporuku progutao 682 različite omamljujuće tablete te ispijao snažan narkotik Dilaudid. U sedam mjeseci prije Presleyjeve smrti nesavjesni dr. Nichopoulos prepisao mu je ukupno 8805 svakojakih tableta i injekcija.
Priscilla je još početkom 1972. digla ruke od vječito drogiranog supruga i s Lisom Marie napustila Graceland. Nakon što je rodila, Elvis je prestao ispunjavati bračne dužnosti. Govorio je da ne može voditi ljubav s majkom vlastitog djeteta, što ga nije sprječavalo da u postelju dovodi druge žene.
I Priscilla je tražila utjehu u naručju drugih muškaraca - jednog vlasnika plesne škole i jednog instruktora karatea - no to su bile tek kratke afere i pripreme za odlučan iskorak iz nemogućeg braka. Razvod su finalizirali 9. listopada 1973. i razišli se u prijateljskoj atmosferi.
Nastavili su zajednički skrbiti o kćeri, a u Graceland se uselila Linda Thompson iz Elvisove prateće grupe. On je početkom te godine ponovno zabljesnuo starim sjajem na koncertu "Aloha From Hawaii", koji je u izravnom prijenosu pratilo više od milijardu i pol gledatelja diljem svijeta. Na ispaćenoj je Zemlji u ta populacijski zlatna vremena bilo tek nešto manje od četiri milijarde ljudi.
{embed_photo_jl}1666183{/embed_photo_jl
Elvis Presley posljednji je put uživo nastupio 26. lipnja 1977. u Indianapolisu. Tri tjedna poslije, 16. kolovoza oko 10 sati ujutro, 42-godišnjeg Kralja pokosio je srčani udar.
Pao je na pod svoje kupaonice i umro. Ili nije? Mnogi i danas žele vjerovati da je Elvis otišao iz zgrade, ali ne i s ovoga svijeta. Da je odglumio vlastitu smrt i pogreb kako bi napokon utekao od nemile mu slave.
Ali od prave slave, kako to svjedoči i novi film Baza Luhrmanna, ne može se uteći ni pod zemlju.