Umjesto da bude zapamćena kao velika filmska zvijezda, danas, 50 godina nakon jezivog zločina u kojem su izgubili život ona i još četvero ljudi, Sharon Tate najpoznatija je po tome kako je umrla. Mlada žena eterične, gotovo nestvarne ljepote, koju je često doživljavala kao teret, talentirana glumica koja je skromno podcjenjivala vlastite sposobnosti, maštala je o karijeri pred kamerama, o majčinstvu i obitelji, o ispunjenom životu. Ti su snovi prekinuti u njezinoj 26. godini, kad se ugasio i život njezina sinčića prije nego što je došao na ovaj svijet. Sharon Tate, supruga redatelja Romana Polanskog, bila je, naime, u devetom mjesecu trudnoće kad su je izmasakrirali sljedbenici psihopata Charlesa Mansona.
Charles Manson u sudnici u Los Angelesu 1970.
Oni su 9. kolovoza 1969. ušli u kuću na Cielo Driveu, ulici u mirnom, u zelenilo uronjenom predjelu Los Angelesa, gdje je glumica živjela, i zadali joj 16 udaraca nožem iako je preklinjala da joj se smiluju radi djeteta, a zatim njezinom krvlju na vratima napisali “svinja”. U monstruoznoj orgiji poubijali su i sve ostale koji su bili u kući - scenarista Wojciecha Frykowskog kojeg su proboli 51 put, njegovu djevojku Angelu Folger i slavnog frizera Jaya Sebringa te 18-godišnjeg Stevena Parenta, koji se slučajno zatekao na prilazu kući - a zvjerski pohod nastavili su dan poslije jednako krvavim ubojstvom bračnog para LaBianca. Čudovišni pokolj koji su počinili pripadnici takozvane Obitelji prema nalogu svojeg vođe Mansona, čiji je umobolni naum bio pokrenuti rasni rat, nije samo odnio nedužne živote nego je, na neki način, i obilježio kraj jedne ere. Duh toga vremena - sa seksualnim slobodama i halucinogenim drogama - koji je trebao utrti put prosvjećenju i novom, boljem svijetu, odjednom se pretvorio u nešto mračno i prijeteće.
Policija ispred kuće u kojoj je ubijena 6. kolovoza 1969.
- Za većinu ljudi koje poznajem u Los Angelesu šezdesete su naglo završile u trenutku kad se poput požara gradom proširila vijest o ubojstvima na Cielo Driveu, i na neki način to je istina - napisala je spisateljica Joan Didion. Glumac George Hamilton sjeća se da je cijeli Hollywood zaključao vrata i ugasio svjetla, Steve McQueen više nikamo nije išao bez pištolja, a producent Griffin Dunne je to ovako opisao: - Do tada su se svi dečki koji još nisu imali vozačku kretali po L.A-u autostopom. Nakon tog dana više nikad nisam stopirao.
Patti Tate, Sharonina sestra, godinama se borila da se Mansonu ne omogući pomilovanje
Nakon ubojstva krenula su nagađanja o seks-orgijama, drogama i okultnim seansama, i ostale teorije zavjere, kao što je često slučaj s tragedijama koje jednostavno nemaju smisla. Sharon je na neki način bila utjelovljenje duha šezdesetih, bar naizgled. Nosila je dugu raspuštenu kosu, s trakom preko čela u hipi stilu, oči na blijedom licu naglašavala lažnim trepavicama, odijevala se po modi Carnaby Streeta u minice i visoke go-go čizme, kožnate jakne i kreacije dizajnera kao što su Ossie Clark i Thea Porter, a i na vjenčanju s Polanskim imala je romantičnu haljinu od svile boje bjelokosti s puf rukavima i mnogo sitnih gumbića, s čedno visokim ovratnikom i superkratkom suknjom; vjenčanica je lani na dražbi u Hollywoodu prodana za 56 tisuća dolara. I po stavovima koje je iznosila doimala se kao moderna mlada žena bez kompleksa, koja je prihvatila ulogu simbola seksualne revolucije na ekranu.
- Ne vidim nikakve razlike između potpune golotinje i potpuno odjevenog tijela. Ako je to dio uloge i ako ima smisla, zbilja ne razumijem zašto se oko golotinje na filmu diže takva halabuka. Djeca na televiziji vide nasilje i razne druge neprirodne stvari. Ali ne smiju gledati dvoje koji rade nešto tako prirodno kao što je vođenje ljubavi? Pa to zbilja nije logično - ležerno je izjavila Sharon u intervjuu za časopis Look 1967.
No je li doista bila tako slobodoumna kakvom se prikazivala u javnosti ili je to bila samo poza? Svakako, kućni odgoj postavio joj je drukčije temelje. Sharon je rođena u siječnju 1943. u Dallasu u Teksasu i već sa šest mjeseci pobijedila je na svojem prvom natječaju ljepote. Prijavila ju je, dakako, mama Doris, ponosna na kćerkicu koja je bila tako lijepa da su ih ljudi zaustavljali na ulici kako bi joj se divili. Otac Paul, vojni časnik, nije bio oduševljen nizom titula Miss koje je Sharon osvojila, a posebno je bio razočaran kad je 1960., kao Miss Stars and Stripes, osvanula na naslovnici istoimenog vojnog časopisa - jahala na raketi odjevena samo u bikini, čizme i kaubojski šešir. Inače, te se godine, nakon što su već promijenili šest gradova, obitelj zbog Paulovog posla u vojnoj obavještajnoj službi preselila u Italiju i ondje je tinejdžerica pokušala izmaknuti roditeljskoj kontroli premda su otac i majka poduzimali sve da je zadrže. Kad se Sharon s vršnjacima javila za statiranje u američkom filmu koji se snimao u Vicenzi, smjesta ju je zapazio glumac Richard Beymer, s kojim je i prohodala, a nedugo poslije na setu filma “Barrabas” zapela je za oko slavnom Jacku Palanceu, s kojim je, navodno, također imala vezu, te se sama otisnula u Ameriku radi karijere. No stroga majka i još stroži otac nisu to mogli podnijeti; majka je dobila, ili odglumila, slom živaca i Sharon se vratila kući.
Ipak, poslije je Sharon priznala da je zahvalna ocu na strogosti. - Nikad se nisam pobunila protiv njegovog autoriteta. Naprotiv, zahvalna sam mu zbog odgoja koji mi je pružio. Naučio me disciplini, a to je itekako važno u glumačkom poslu - rekla je. Ali čim su se 1962. vratili u Ameriku, krenula je svojim putem: javila se Beymerovom agentu koji ju je povezao s producentom Martinom Ransohoffom i karijera joj je krenula, ali ne onako kako je možda priželjkivala. Uglavnom je dobivala televizijske uloge i radila kao model, doduše, s nekima od najpoznatijih fotografa toga vremena, uključujući i Johna Dereka, koji je poslije otkrio “desetku” Bo Derek. I kad je počela nastupati na filmu, uloge su češće naglašavale njezin izgled, bez prevelikog glumačkog angažmana. Kritičari su u “Đavoljem oku” zapazili njezinu ljepotu, ali su tvrdili da joj je gluma drvena, a nakon “Make Waves” s Tonyjem Curtisom, gdje je praktički cijelo vrijeme na plaži u bikiniju, postala je seks-ikona. I sama se šalila na vlastiti račun da je “seksi mala ja” i jednom novinaru priznala: - To je užasan film.
Iste godine snimila je i ‘Don’t Make Waves’ s Tonyjem Curtisom
Ni komedija “Bal vampira”, u režiji Romana Polanskoga, s kojim je tijekom snimanja počela ljubavnu vezu, nije joj donijela pohvale kritičara. Jedino što su primijetili jest da se Sharon u filmu prilično slobodno razgolićuje. Nema dvojbe da ju je to pogađalo pa je, upotrijebivši uobičajeni ženski obrambeni mehanizam, smanjila očekivanja.
- Ne zavaravam se. Ne vidim se u Shake-speare-ovim dramama - skromno je izjavila u kratkom dokumentarcu snimljenom za reklamu za “Đavolje oko” te priznala i da se zamišlja u laganim komedijama u stilu Carole Lombard. No dobila je ulogu u “Dolini lutaka”, melodrami snimljenoj prema bestseleru Jacqueline Susann, koja je proglašena jednim od najgorih filmova u povijesti. Kritika ju je ponovno pokopala.
'Dolina lutaka' - s Barbarom Parkins i Patty Duke, 1967.
Unatoč profesionalnim neuspjesima, bilo je to ipak sretno razdoblje za Sharon. Mediji su je doživljavali kao mladu nekonvencionalnu ženu koja se zna zabavljati, a ona je tada bila uvjerena da je našla muškarca svojeg života jer se, prema vlastitim riječima, ludo zaljubila u 10 godina starijeg redatelja Romana Polanskog. Prije njega hodala je s francuskim glumcem Philippeom Fourquetom, i čak se s njim zaručila, ali su se rastali nakon neprestanih svađa i njegovog fizičkog nasilja zbog kojeg je barem jednom završila u bolnici.
Sredinom šezdesetih hodala je s francuskim glumcem Philippeom Forquetom
Veza s holivudskim frizerom Jayom Sebringom, zavodnikom koji je dijelom poslužio Warrenu Beattyju kao model za film “Shampoo”, bila je mnogo mirnija; ipak, kad ju je Sebring zaprosio, Sharon je odbila jer se, sasvim staromodno, planirala odreći glume kad se uda, a tad joj je još karijera bila važna.
No kad se 1968. udala za Polanskog, s kojim je prohodala još dok je bila u vezi sa Sebringom - on joj to nije zamjerio i ostao joj je najbolji prijatelj, pa čak otišao u smrt s njom - Sharon je ipak nastavila raditi.
- Ona je rođena kućanica, uživa u tome što mi je supruga. Odlično kuha, a zna me i ošišati - hvalio ju je pred novinarima Polanski, ali njoj je govorio da ne želi kućanicu, nego hipi djevojku. I Sharon, koja je sanjala o tradicionalnom braku, koliko god se trudila biti slobodoumna i nekonvencionalna, morala je pristati. Kao i na još štošta.
Na plaži u Malibuu s Romanom Polanskim krajem šezdesetih
- Mi imamo savršeno uređen brak. Roman laže, a ja se pravim da mu vjerujem - izjavila je jednom Sharon. Polanski je sasvim sigurno bio serijski preljubnik, dok je ona, opet staromodno, zagovarala bračnu vjernost, što je on smatrao njezinom velikom manom. Neki pak tvrde i da je genijalni, ali kontroverzni redatelj svoju mladu suprugu uvlačio u izopačene lascivne igre, organizirao seks utroje i inzistirao da sudjeluje u sado-mazo orgijama, te da je, kad je ostala u drugom stanju, zahtijevao da pobaci, što je ona odbila. Sharonina mlađa sestra Debra, koja je nedavno objavila knjigu uspomena na Sharon, s gnušanjem odbacuje te priče kao čiste izmišljotine, ali nema sumnje da je Polanski bio glavni u braku i da je Sharon morala raditi “po njegovom”.
Roman Polanski i Sharon Tate vjenčali su se u Londonu 10. siječnja 1968.
- On joj je govorio kako da se obuče i kako da se šminka, a zapravo nije želio da se uopće šminka - izjavila je jedna Sharonina prijateljica. Kakav god da im je bio brak, nakon Sharonine smrti Polanski više nikad nije bio sasvim svoj. Traumatični gubitak supruge i sina ostavio je duboke ožiljke i vjerojatno je njegovo devijantno seksualno ponašanje dijelom posljedica toga. Pokojnoj ženi posvetio je film za koji je ona priželjkivala da ga snime zajedno: “Tess od d’Urbervillea”, prema sumornom romanu Thomasa Hardyja o mladoj ženi čiju tragičnu sudbinu kroje muško nasilje i nerazumijevanje, kao u nekom sablasnom odjeku sudbine same Sharon. Želja da glumi Tess nije joj se ostvarila, ali Polanski je 1977. snimio film s Nastassjom Kinski u glavnoj ulozi i posvetio ga Sharon.
Potresna priča o Sharon Tate, a možda i priča o tome kako se vizija boljeg svijeta što su ga zamišljala djeca cvijeća pretvorila u noćnu moru, i dalje posjeduju neku magnetsku privlačnost. O tome svjedoči i film “Bilo jednom u Hollywoodu” Quentina Tarantina, koji se ovih dana prikazuje u kinima, u kojem Sharon glumi Margot Robbie.
U filmu ‘Bilo jednom u ... Hollywoodu’ lik Sharon Tate glumi Margot Robbie
- Na nesreću, Sharon je žena koju definira njezina tragična smrt, a ja sam u filmu htio pokazati kakva je bila kao osoba - rekao je Tarantino, dok je Sharonina sestra Debra naglasila: - Ona je imala jedinstvenu vrlinu da se uz nju svatko, baš svatko, osjećao kao da je jedina važna osoba na svijetu. Mogao je to biti i ulični prosjak. Jednostavno je bila takva, istinski topla osoba s istinskim zanimanjem za druge.
Na setu s redateljem Quentinom Tarantinom
I dok ostali snimaju filmove i pišu knjige o njoj, prodaju njezine haljine na dražbama ili nose njezine narukvice, kao što Margot Robbie u Tarantinovu filmu nosi nakit koji je pripadao Sharon, Sharon počiva na groblju u Los Angelesu, sa sinčićem kojemu je Polanski posmrtno dao ime Paul Richard Polanski, po Sharoninom i svojem ocu; u lijes su je položili s djetetom u naručju.