Da bi publici u zagrebačkoj Areni 14. i 15. prosinca pružila glazbeni i vizualni spektakl, pjevačica Lepa Brena (59) snagu i energiju, kaže, crpi iz udobnosti i mira vlastitog doma te ljubavi i podrške svoje obitelji. Najveća regionalna folk-zvijezda već je 38 godina prisutna na sceni, a aktualnu turneju “Zar je važno da l’ se peva ili pjeva” s ukupno 65 koncerata u Europi, Sjevernoj Americi i Australiji započela je u studenom 2017. u Beču, a završava je na Valentinovo iduće godine u Herceg Novom.
Između koncerata i putovanja odmara se u svojoj kući s bazenom i saunom na Bežanijskoj kosi, naselju u Novom Beogradu. Uoči povratka u Zagreb za čitatelje Glorije ekskluzivno je otvorila vrata svojeg doma, koji je uredila, kaže, u floridskom stilu. U njoj od 2000. živi sa suprugom Slobodanom Živojinovićem (56), legendarnim tenisačem i poduzetnikom, s kojim je odgojila sinove Filipa (34), Stefana (27) i Viktora (21), a s njima trenutačno stanuje samo najmlađi.
- Kuću smo opremili namještajem koji smo ponijeli sa sobom kad smo se 2000. iz Miamija vratili u Beograd. Iz Amerike smo donijeli sve, pa i najmanje sitnice, poput pribora za jelo i - čačkalica - kaže Lepa Brena.
Zašto ste za svoj dom izabrali Bežanijsku kosu, a ne elitnu četvrt poput Dedinja ili Senjaka?
- Kuća mi se na prvi pogled svidjela zbog dobre energije koju sam u njoj osjetila. Uvijek slušam svoj unutarnji glas, jer me prvi osjećaj nikad ne vara. Poseban plus bila je velika okućnica, na kojoj smo poslije podigli vanjske objekte: bokseve za pse, ljetnu kuhinju, kuću za goste...
U prizemlju se nalaze zajedničke prostorije -
dnevni boravak, blagovaonica i kuhinja, a spavaće sobe su
smještene na katu
Jeste li je kupili s idejom da će sinovi ostati s vama?
- Ne. Tako se više ne živi i to nije u skladu s idejama modernog odgoja, nego djecu kad odrastu treba ohrabriti da samostalno započnu svoj život.
Osjećate li prazninu nakon njihova odlaska?
- Stariji Filip i Stefan su otišli, a najmlađi Viktor još živi s nama. Već sada mi je kuća pusta i kao svaka majka propatila sam zbog njihovih odlazaka. Majke su, naime, biološki programirane da svoju djecu žele fizički uz sebe, da se za njih brinu, paze ih i maze. Slično sam se osjećala i kad sam sinove prestala dojiti, pa kad su kretali u vrtić, kasnije i u školu... No tu muku sam preboljela, jer znam da moraju imati svoj život, to je najbolje za njih. Sad dolaze unuci pa ću uz njih prolaziti isto, ali kao baka - u mnogo opuštenijoj atmosferi i s manje odgovornosti.
Je li vam zato kuća puna pasa, da popune tu prazninu?
- Ne, svi obožavamo pse. Trenutačno ih je s nama pet, a u jednom trenutku ih je bilo osam. Nakon Stefanove otmice 2000. osjećali smo se nesigurno pa smo se morali sami zaštititi. Zato smo nabavili par istreniranih njemačkih ovčara - Blekija i Ajšu, koji su djecu držali na oku kad su se igrala u dvorištu. Bili su fenomenalni čuvari pa su u letu hvatali tenisice koje im je dadilja bacala da ne hodaju bosi kad siđu s trampolina. S njima su se jako povezali pa su za svoje rođendane naručivali i dobivali štence.
Što su vam donijele pedesete?
- Stabilnost, sreću i zadovoljstvo što sam ispunila svoje snove. Kao roditelj sam s Bobom učinila sve da naša djeca budu voljena, da steknu samopouzdanje, dobar odgoj i obrazovanje, kao i radne navike. A poslovno me najviše raduje što brend Lepe Brene nije izgubio kredibilitet niti nakon 38 godina te što je ostao sinonim za dobro raspoloženje, veselje, optimizam i zabavu.
Bojite li se starosti?
- Ne, ali je medijski pritisak koji osjećam kao žena u svojim godinama nevjerojatan i diskriminirajući. Ženama se, naime, nameće ideal vječne mladosti pa ne smiju ostarjeti, a svijetom upravljaju muškarci u sedamdesetima i osamdesetima, koji se svojih godina ne trebaju stidjeti niti ih skrivati. Svijetli primjeri koji me nadahnjuju su pjevačice poput Cher, Celine Dion i Tine Turner te glumica Sophia Loren, čije karijere pokazuju da se znanje i iskustvo s godinama kumuliraju i daju rezultate vrijedne poštovanja. Zato se ja svojih zrelih godina ne sramim, niti ih skrivam, nego uživam u njima. I da je to moguće, nikad se ne bih vratila u svoje dvadesete, tridesete ili četrdesete - bilo pa prošlo.
Jeste li pristalica estetskih zahvata?
- Minimalno invazivnih. Korekcije su ponekad nužne, ali ne moramo sve izgledati isto - s pravilnim nosevima, napućenim usnama, velikim grudima i stražnjicama. Osim toga, pretjerivanje vodi u opsesiju, bolest i ovisnost. Smatram da bi žene mnogo više trebale raditi na unutarnjem biću i duhovnosti, a ne samo na vanjskom izgledu. Volim vesele i nasmijane ljude s dobrom energijom - baš me briga kako izgledaju, mnogo je važnije kako zrače.
Odakle crpite dobru energiju?
- Bog svakome daje nešto. Između svoje 21. i 30. godine odrađivala sam po dva koncerta dnevno, nakon toga sam se udala i rodila djecu, ali nastavila sam svoj posao raditi s ljubavlju i strašću, to je pokretač svega. Bez ljubavi i strasti nema života ni poslovnih rezultata - čime god se bavili, svejedno je jeste li kuhar, zidar, slikar ili kirurg.
Obiteljska fotografija sa sinovima Stefanom i
Viktorom
Što vas još vodi kroz život?
- Optimizam i sreća određuju moj životni pravac. Oduvijek sam instinktivno zazirala od ljudi koji se žale i kojima je sve teško - tih energetskih vampira treba se kloniti, to je loš izbor. To, naravno, ne znači da u mojem životu nije bilo loših faza, padova, muke i patnje. No s tim sam se sportski suočila te prihvatila i poraze, kao i pobjede.
Imate li mnogo ljudi u timu i kako je tekla organizacija?
- Na turneji me prati ekipa od 150 suradnika, a dramaturgiju i režiju za nastupe pripremala sam pola godine sa svim vizualnim i scenskim efektima, pirotehnikom...
Kojim se aktivnostima bavite kako biste održali kondiciju?
- Svaki dan šećem barem pet kilometara, zdravo jedem, vježbam jogu i meditiram, a i plivanje mi odgovara. Srećom, dovoljno sam samodisciplinirana pa mogu vježbati sama.
Kako provodite dane kad niste na turneji?
- Nakon ustajanja Boba i ja prošećemo sa psima, pa uz kavu isplaniramo dnevne obaveze. Ako imam poslovne sastanke, nastojim ih sve završiti da kod kuće budem do 17 sati. Tada isključujemo telefone, zajedno ručamo i razgovaramo te dočekujemo goste... Predvečer se obavezno čujemo s djecom, a najveće zadovoljstvo su mi posjeti unučiću, 6-mjesečnom Aleksandru, kojeg gnjavim, ljubim i hranim se tom velikom ljubavi.
Kao baka ste...
- Zaljubljena. Uživam promatrati kako se Filip i njegova supruga Aleksandra odlično snalaze u ulozi roditelja, a ja kao svaka zanesena baka s unukom šetam, nosim ga i držim u naručju... Njegov osmijeh moja je najveća sreća.
Je li istina da u Beogradu imate svoj restoran?
- Ne, sinovi vode taj posao, a glavni biznismen u obitelji je moj suprug. Boba je prvo bio generalni zastupnik Mercedesa, nakon toga je pokrenuo Grand Slam Grupu, pa Grand produkciju, a sad vodi tvrtku Grand Ford i osniva vinariju. Svi ti poslovi pripisivali su se meni, premda sam ja isključivo vezana uz brend Lepe Brene i Grand produkciju. Što i nije malo - pet tisuća koncerata, dvadeset albuma, pet filmova i raznih drugih projekata. Ipak, Boba je alfa i omega našeg poslovnog carstva, a uz to i veliki džentlmen pa se predstavlja kao muž Lepe Brene.
Vaša ljubavna priča zvuči filmski?
- Svaka ljubavna priča je filmska, pa tako i naša. Jedina je razlika što smo nas dvoje javne osobe koje svoju intimu ne skrivaju. Danas to, doduše, s procvatom društvenih mreža svi rade.
Glorijinom novinaru Kruni
Petrinoviću otkrila je da obožava
pse i da joj je jedan od najdražih
filmova ‘Lassie se vraća kući’
Kakav je vaš odnos prema društvenim mrežama?
- Telefon najmanje volim. Društvene mreže su pošast našeg doba, a ovisnost o njima sigurno će se odraziti i na psihu ljudi. Jer ni milijuni lajkova ne mogu kompenzirati susret uživo - dodir, pogled, razgovor, ljubav i pažnju koje si međusobno pružamo.
Jeste li ikada bili na dijeti?
- Da, kao 22-godišnjakinja sam skinula 17 kilograma i pala s 84 na 67 kilograma, što mi je otada više-manje konstanta.
Imate li recept za održavanje linije?
- Pazim što i koliko jedem, ne pijem alkohol i redovito vježbam, a kad imam priliku, gladujem i postim, jer je to najbolji način za čišćenje tijela.
Koliko ste najdulje izdržali bez hrane?
- Tri dana samo na vodi. A redovito postim otkako mi je drugi put dijagnosticirana trombofilija 2005. Tada sam počela još više paziti i osluškivati potrebe svog tijela pa izbjegavam meso i tešku hranu, a moj meni se bazira na mediteranskoj prehrani.
Jeste li pomogli sinu Viktoru da se riješi pretilosti?
- Željela sam mu pomoći, ali je glavnu ulogu u tome odigrao Boba. Njih dvojica su to muški odradili. Prije je Viktor bio nezadovoljni tinejdžer, 18-godišnjak težak 160 kilograma, a u tri godine je izgubio 66 kilograma i pretvorio se u zadovoljnog mladića.
Kako izgleda vaš ormar?
- Raznovrstan je - od donjeg rublja i odjeće za trening do visoke mode... No praznim ga svake godine jer zbog prirode svojeg posla često mijenjam odjeću, a staru darujem zaposlenicama Grand produkcije. Najbolje komade, ipak, dobije moja nećakinja Majda, jer mi je po stasu najsličnija.
Stilski eklekticizam: replika
jonskog stupa ukrašena je
slonićem
Hoćete li 7. prosinca proslaviti 28. godišnjicu braka?
- Sigurna sam da mi Boba, kao i svake godine, priprema romantično iznenađenje. U tome njegova kreativnost nema granica.