Iznimno talentirani hrvatski tenisač Mario Ančić, koji je godinama bio u svjetskom vrhu, da bi sa svega 27 godina prekinuo karijeru zbog zdravlja posvetio se školovanju i u međuvremenu je postao partner u velikom investicijskom fondu koji je prošle godine dokapitalizirao hrvatsku tvrtku Infobip s 300 milijuna dolara. O svom novom životu, putu od najperspektivnijeg mladog igrača na svijetu do investicijskog stručnjaka s Wall Street-a govorio je gostujući kod Tončice Čeljuske u HTV-ovoj emisiji 'U svom filmu'.
"Put je zanimljiv, bio je težak u čestim slučajevima, promijenio mi se život iz samog korijena. Kao sportaš ako želite biti najbolji, a to je bio moj cilj, morate se maksimalno fokusirati i dati tome. Da je meni netko prije deset godina rekao da ću kasnije biti u investicijskoj banci, raditi na Wall Street-u, u investicijskom fondu, ja bih mu rekao da se prijavi na psihijatriju jer u mom svijetu tada je jedino bilo grand slam, olimpijada, turnir, pripreme, kako mogu biti bolji, što napraviti, razgovori s trenerima... Sport je bio moj život do 23. godine kad je došlo do ozljede i bolesti i tada počinje jedna pretvorba u nešto potpuno drugo. Nekoliko godina gdje sam bio više po bolnicama i po rehabilitacijskim centrima nego po borilištima za ono što sam radio. Do samog kraja odnosno pred sam kraj sam vjerovao da je ta mogućnost oporavka i vraćanje na taj vrhunski nivo za koji sam radio moguć. Međutim, u jednom trenutku morate biti iskreni sa samim sobom i reći si da je vrijeme da krenete u nešto drugo", objasnio je Mario Ančić. Dodao je kako sve može zahvaliti obitelji.
"Da nije bilo moje obitelji u tenisu, podrške i ljubavi koju su dali, nikad ne bih uspio napraviti te iskorake jer smo sestra, brat i ja bili u reprezentaciji u tenisu u isto vrijeme, dakle teniska obitelj. Ponosan sam što sam bio dio te generacije koja je bila najbolja svih vremena", pojasnio je Ančić te dodao kako je i danas prijatelj s tenisačima iz svjetskog vrha poput Federera, Nadala, Đokovića jer se znaju od kadetskih dana.
"Sa strane sportaša mi je to imponiralo da sam se borio s njima, da sam igrao s njima, da sam ih dobio, da sam gubio. Kasnije iz toga izađu prijateljstva i druženja. Mi smo imali sličan ritam. U tenisu, vaša sezona traje skoro jedanaest mjeseci, od Australian Opena u prvom mjesecu do zaključno s dvoranskim turnirima na kraju godine tako da smo mi svi manje više na sličnim turnirima i bez obzira na to što igrate jedan protiv drugoga, nakon godina i godina to ipak shvaćate da je jedno biti na terenu i biti profesionalac, a drugo je biti van terena gdje možete izaći popiti piće i pojesti večeru", rekao je.
Mario Ančić otkrio je da je imao problema sa srcem, štitnjačom te mononukleozu, a da je to za jednoga sportaša ogroman problem koji ga je stajao teniske karijere.
"Kad operirate koljeno ili kralježnicu, kao što je Ivica Kostelić među nekima od vrhunskih hrvatskih sportaša, od sutra krenete trenirati. Prolazite kroz ozbiljne bolove, ali ste svjesni toga i kroz to idete, znači trenirate. Ne mijenja se puno toga u životu. Ako ste prije trenirali osam sati na terenu, kondicija, teretana, što već, dakle vi se trenutno ne možete baviti tenisom, ali opet ste u teretani, radite rehabilitaciju, plivate, sve što možete. Međutim kad imate problem sa zdravljem, ne možete ništa osim paziti i slušati doktore. Kad sam imao 23 godine i kad sam osam sati dnevno bio u treningu, mečevima, tenisu ili kondicijskim treninzima, bio sam prisiljen ležati godinu dana u krevetu”, objasnio je prijelomnu godinu za nove odluke.
Iako je baš tada Boris Becker rekao da je Mario "budućnost tenisa", stigla je dijagnoza da boluje od mononukleoze.
„Nisam bio svjestan toga u tom trenutku, moj način razmišljanja je da budem najbolji što mogu biti, da težim tom savršenstvu, pobjedi i tu sam bio nemilosrdan prema sebi u treninzima i to me guralo, to je bio moj nekakav cilj. Bio sam u Sydneyju na Olimpijskim igrama, kao najmlađi član reprezentacije, bio sam u Ateni, osvojio medalju i nekako sam uvijek zamišljao da na kraju karijere imam pet olimpijskih igara na kojima sam nastupao. To je bio nekakav moj "driver". Kada vam se sve to dogodilo, ja sam pristupio tomu sportski, okej, imamo problem i idemo ga riješiti”, priča Ančić kojega je ipak život odnio u poslovni svijet.
„Hrvatska ima dva jednoroga, Rimac automobile i Infobip, dok velike države kao Italija i Rusija nemaju uopće. Znam da Hrvati znaju biti kritični prema sebi, ali treba u ovom svijetu privatnog sektora reći kako stvari stoje. Mi smo sada treći na svijetu po broju jednoroga po BDP-u, kad ćemo imati još jedan, bit ćemo prvi u svijetu”, rekao je Ančić.