Brojni performansi, glazbeni nastupi, modne revije i druga događanja ispunila su kišne riječke ulice i trgove te su izmamili brojne građane i njihove goste da zanemare ono po čemu je ova hrvatska luka i najpoznatija u zemlji - svom kišnom vremenu.
Proteklih tjedana od ljudi uključenih u organizaciju brojnih događanja mogle su se čuti želje i nadanja da oborine ipak na ovaj dan, 1. veljače, poštede Europsku prijestolnicu kulture za 2020. Pogotovo zbog središnje svečanosti "Opere Industriale" koja će se u 19,30 uprizoriti na otvorenom u riječkoj luci.
"Nakon sinoćnje probe, mogu reći da cijelo otvorenje briše granice – brišu se granice između pozornice i grada, glazbenika i građana, događanja i TV prijenosa. Opera Industriale odaje počast radnicima, što je uistinu poseban moment", kazao je Dalibor Matanić koji je preuzeo redateljsku palicu ovog spektakla.
Glazbena atrakcija u kojoj će sudjelovati i gledatelji spaja više od 200 izvođača: glazbenike među kojima je 25 gitarista, 10 bubnjara raspoređenih po krovovima, zatim radnici iz brodogradilišta, dva zbora, zvončari, a u predstavi će sudjelovati i brojni građani. "Operu Industriale" autorski potpisuje riječki dvojac Josip Maršić i Zoran Medved, orkestraciju je raspisao hrvatski kompozitor Frano Đurović.
Dalibor matanic, Frano Đurović, Zoran Medved
Dalibor matanic, Frano Đurović, Zoran Medved
S redateljem Daliborom Matanićem smo i razgovarali neposredno prije velikog spektakla dok su se u pozadini mogle čuti posljednje pripreme i tonska proba.
Zagrebački redatelj ima poseban odnos s Rijekom, od svoje prve kazališne predstave "Sjajno mjesto za nesreću" koju je 2011. postavio na daskama Hrvatskog narodnog kazališta Ivan pl. Zajec, preko snimanja hvaljene serije "Novine" do posljednjeg režiranja središnje svečanosti otvorenja "Opere Industriale".
Ne skrivate da volite ovaj grad, toliko ste tu radili hoćete li postati počasni građanin Rijeke?
- Meni je u stvari postalo dosta šizofreno oko Rijeke jer sad hodam kroz grad i kao da hodam kroz kadrove što sam sve snimao. Svaku ulicu sam snimio, ali dobra stvar je između snimanja, koje god je bilo, i sada što se tiče EPK, ne sumnjam, ali mislim da je Rijeka jedino mjesto gdje se ovo može dogoditi večeras. Ovakve stvari, ovakva vrsta tolerancije, svaki grad ima svoje probleme. Ovo što smo naglašavali da je luka različitosti, tolerancije, mislim da ima smisla, koliko god da to često bude pod upitnikom, a mislim da ovdje najviše ima smisla. Ja znam, snimao sam ovdje i nikad nisam imao nikakvih problema.
Rekli ste da se za izvedbu ni kiše ne bojite, nego čak i da navijate da padne na kraju.
- Za "Novine" sam imao 28 dana kiše za redom, što se čak ni domaći ne sjećaju kada su vidjeli. Tako da se uopće kiše ne bojim. Ali vjerujem, ovdje da pada kiša, publika neće otići. To je Rijeka, to je super. Nadam se da je neće biti toliko da pokvari kamare, tehniku, instrumente. Ako padne, nek padne na kraju kao finale.
Ogroman broj ljudi sudjeluje, koliko puta su se svi izvođači okupili, kako su izgledale probe?
- Teško je okupiti sve te ljude zajedno, mi smo zadnjih nekoliko dana tu. Sve se radi u segmentima. Više gledamo da ti glazbenici koji su jako spretni, svaki na svom dijelu, da kad se spoje tu ne bude problema. Da to bude zajednički session, a ne odvojene točke, to je moj zadatak pobrinuti se da to bude jedan komad. Jedna opera, a ne niz izvođača koji nastupaju nešto svoje. Bit će mnogo radnika, na brusilicama, vidjet ćete kako to dobro izgleda. Jučer smo napokon vidjeli kako to izgleda - spektakularno je. Predivno.
Je li teže upravljati s tolikim brojem ljudi ili s troje djece? Tko više sluša?
- Ovo je, rekli bi Englezi 'peanuts' (kikiriki), ovo je puno jednostavnije od troje djece.