Katastrofa, tuga i razočaranje u očima cijelog tima hrvatske rukometne reprezentacije nakon poraza od Crne Gore i činjenice da najgore poluvrijeme Kauboja na ovom Europskom prvenstvu nije spasio ni povratak Mirka Alilovića. Hrvatskoj je tako ostala samo teoretska šansa da mogu ući u polufinale u Budimpešti. No, unatoč dramatičnom izrazu lica izbornika Hrvoja Horvata čini se kako još uvijek gaji nadu da će njegov tim pokazati pravu igru. "Primarno je sada da se skupimo i da ne izgledamo ovako nervozno nego se vratimo na to da izgledamo kao u prvoj fazi", izjavio je optimistično vjerujući u svoju momčad. Neki rukometni znalci kažu kako je na klupi reprezentacije dočekan s velikom skepsom jer mnogi dovode u pitanje njegovo trenersko znanje i autoritet. No Horvat je vjerovao u sebe u trenutku kada je od Line Červara, čiji je pomoćnik bio posljednje tri godine, preuzeo tu važnu funkciju, a osim najbližih suradnika, najveći vjetar u leđa bila mu je njegova obitelj.
45-godišnji Bjelovarčanin ne krije da mu je obitelj uvijek bila na prvom mjestu pa je i vijest o svom imenovanju prije točno godinu dana prvo javio supruzi Aleksandri Horvat (44), odvjetnici za kazneno pravo, ocu - rukometnoj legendi Hrvoju Horvatu Cvebi te sestrama Vanji i Jasenki. Njegova djeca, osnovnoškolci Tara i Borna, tada vjerojatno nisu ni znali što ih čeka godinu dana kasnije kada će njihov tata biti glavna tema svih medija nakon utakmica na Europskom prvenstvu.
Čitajte i: Potresna ispovijest rukometne legende o životu sa suprugom koja boluje od Alzheimera
"Obitelj mi je oduvijek bila na prvom mjestu. Proteklih pet godina bio sam trener u Našicama i godišnje bih napravio oko 75.000 kilometara automobilom. Naime, barem jednom dnevno ili u dva dana vozio sam na relaciji Našice - Zagreb ili obrnuto. Kad bi završio trening ili utakmica, sjedao bih u auto i pravac Zagreb, a sljedeći ili drugi dan opet za Našice. Bilo mi je važno da budem uz svoju djecu, da ih gledam kako rastu, sudjelujem u njihovom odgoju, igrama, pričam im priče za laku noć, vodim ih u vrtić, školu, na aktivnosti... Nezamislivo mi je kad netko kaže da zbog posla i karijere nije imao vremena za djecu. Meni i supruzi Tara i Borna su na prvom mjestu, jer izgubljeno vrijeme nemoguće je nadoknaditi, a djeca tako brzo rastu”, ispričao nam je prije godinu dana za Gloriju Hrvoje Horvat otkrivši kako se u svoju suprugu zaljubio 2000. godinu u Novalji, a deset godina kasnije vjenčali su se u Zagrebu gdje su i svili svoje obiteljsko gnijezdo.
Rukomet mu je u krvi. Njegov otac Hrvoje bio je uspješni rukometaš, reprezentativac i trener, a rukomet su trenirali i njegova pokojna majka Dunja, kao i njezin otac Maksimilijan, te Hrvojeva starija sestra Vanja dok je najstarija sestra Jasenka bila zaljubljenica u plivanje.
Čitajte i: Vanja Horvat sa suzama u očima: 'Nisam mogla biti na sahrani majke jer sam u samoizolaciji'
Još u osnovnoj školi počeo ga je igrati u rodnom Bjelovaru kojeg se pak uvijek sjeća sa sjetom - obožavao ga je jer su u istoj kući živjeli baka i djed.
"Bilo je to jedno od ljepših razdoblja. S djedom sam zavolio ribolov pa i danas rado pecam na rijeci, a na moru se bavim podvodnim ribolovom, jer obožavam roniti. Trenirao sam rukomet, izlazio van s društvom, u školi sam bio odlikaš, oslobođen mature", prisjetio se izbornik koji je nakon mature u Zagrebu upisao i diplomirao na Kineziološkom fakultetu.