Brat Kate Middleton, James, (31) odlučio je istupiti u javnost i za Daily Mail ispričao je svoje iskustvo s bolesti koju je skrivao. Dugo je smatrao da mu je život potpuni promašaj, a tek lani u prosincu dobio je dijagnozu. Shvatio je da boluje od mentalnog poremećaja poznatijeg kao ADD (Attention Deficit Disorder), ali i klinične depresije.
Imao je velikih problema s nesanicom, jedva se suočavao s odlaskom na posao, a tamo je bio svoja sjena. 'Čekao sam samo da se vozim nazad kući. Nisam otvarao mailove jer nisam mogao obavljati neke najjednostavnije zadatke', rekao je James koji se zatvorio i prema svojim najmilijima - obitelji i prijateljima.
Tijekom tih dana sve mu je bilo sivo i monotono, a kaže nije si mogao pomoći.
'Znam da imam lijep život, ali to me ne čini imunim na depresiju. I nije samo riječ o tuzi, nego o tome da imate misli koje vas vuku prema dolje. To je rak uma. To nije osjećaj, zapravo nemate osjećaj za ništa. Samo postojite bez smisla. Ne možete osjetiti nikakvu lijepu emociju. Osjećao sam se da me nitko ne razumije, a izolacija i usamljenost zapravo moj najgori neprijatelj. Mislio sam da sam poludio', rekao je James koji se u prosincu 2017. suočio s bolesti.
Spakirao je svoje pse u automobil i otišao na jezero koje je obožavao kao mali dječak. Kupao se u jezeru, šetao i penjao planinama i bio potpuno sam nekoliko dana. Tamo si je priznao da više ne može po starom i da je spreman prihvatiti pomoć. 'Bila je to iskra svjetla u crnoj tami', napisao je James u članku.
Otvoreno želi pričati o kliničnoj depresiji koja ga je totalno izmijenila krajem 2016. jer je svjestan da nije izliječen, ali razumije da se puno bolje nosi s njom. Ono najvažnije, kaže, je da je morao istupiti nakon što je shvatio koliko su u tu tematiku uključeni članove njegova obitelj: princ William, sestra Catharine i princ Harry koji su ambasadori humanitarne organizacije Heads Together koja ulaže sredstva za daljnja istraživanja i pomoć oboljelima.
'Važno je maknuti stigmu s oboljelih i dati im podršku kao što radi i moja obitelj', ističe James koji je u djetinjstvu imao disleksiju i zbog toga je bio povučen i loš učenik, ali tek sada kad je dobio dijagnozu razumije zašto se teško fokusirao i zašto mu je svaki zadatak bio težak, od toga da pospremi krevet ili ispuni poreznu prijavu.
Na bolest trenutno gleda kao na dar jer je ona izvor njegove kreativnosti zbog koje uvijek ima originalne ideje. Pokušava uspostaviti red u svom životu i radi listu od deset stvari koje mora obaviti kroz dan i koncentrira se na sadašnjost.
Prošle godine uzeo je slobodno od posla i išao na terapiju koja mu je pomogla. Iako mu je bilo teško to priznati sada ima metode kako da se boriti protiv depresije. Zna svoje vrijednosti, ali i slabosti, a ima i puno više samopouzdanja. Naglašava kako je veliko olakšanje priznati da je sasvim OK to što nisi OK.
