Što se sve u Zagvozdu promijenilo u protekle 23 godine?
- Publika, predstave, koncerti, gosti... Svi mi promijenili smo se kao ljudi, nadam se, na bolje. Zauvijek su nas napustili neki naši mještani koji su od prvog dana bili s nama - Goran Čagalj, Mladen Milić, prošle godine Stipe Kristić Ćunćo, a ove godine Boženko Dedić. Oni su veliki dio svog života posvetili festivalu. Veliki ljudi!
Koju anegdotu s festivala posebno pamtite?
- Ima ih bezbroj! A najdraža mi je kad je moj Gogo Navojec jednom zaspao u nekom od zaselaka i ujutro mi poslao poruku - “Di sam?”. A ja sam mu odgovorio - “Prvo se pronađi u sebi, a onda pitaj nekog”.
Napreduje li monografija koju ste počeli pripremati o glumačkom velikanu Ivi Gregureviću?
- Sve je stalo zbog Covida, i neće biti gotovo do jeseni, kako je bilo planirano. Ali sigurno ćemo je napraviti. Ležerno i bez pritiska. Imamo najboljeg izdavača, Školsku knjigu, najbolju urednicu, Miroslavu Vučić, glavne tekstove će pisati Nenad Polimac i akademik Boris Senker, a nisam ni ja kao organizator i prikupljač tako loš. Ta monografija mi je ostala u amanet. Zavjet koji sam Ivi dao zadnji dan njegovog života, a nismo ni slutili da je to taj dan.
Kako biste opisali vaše prijateljstvo?
- Imao je Ivo boljih prijatelja od mene, ali smo on i ja prošli zajedno neke situacije u životu koje se ne zaboravljaju. Mislim da me je pripustio u svoj uski krug prijatelja nakon što je bio u Zagvozdu. Točno znam kad je to bilo. I to mi je značilo. Žao mi je da se nismo više družili. I dalje ne mogu shvatiti da ga nema, kao ni Čubija, Boška, Gorana, Ćurde, Ćunće....
Tri puta ste se penjali na Himalaju. Planirate li i četvrti uspon?
- Ta planina postala je moja velika ljubav i opsesija. Svakako ću ići još koji put. Moram vidjeti jutro na Annapurni, vratiti se na jezero Gokyo koje je na visini od 5 tisuća metara. To su prizori koje nikada ne zaboravljaš. A i Stipe Božić uvijek ima neku ideju.
Koja su vam najdraža sjećanja na djetinjstvo u Zagvozdu?
- Obitelj, brat, sestre, prijatelji, škola, Biokovo, didovi, bake, zima, ljeto, igra... Koliko ste vezani uz svoje četiri sestre i brata? - Vrlo smo povezani. Iako živimo na raznim stranama Hrvatske i svijeta, uvijek smo tu jedni za druge.
Tko je bio vođa vaše male družine?
- Ja jesam najstariji brat, no više su šefovale sestre Nikolina, Marina... Mi ostali smo bili njihovi zamjenici.
Mlikota bi svakako još koji put volio popesti se na Himalaju.
Mlikota bi svakako još koji put volio popesti se na Himalaju.
Da niste glumac, čime biste se bavili?
- Vrhunskom režijom!
Koji vam je najdraži dio Zagreba?
- Promijenio sam 22 adrese, a u srce su mi se uvukli Trnsko, Trešnjevka i Sljeme.
Bojite li se potresa?
- Ne, ali kad je bio ovaj zadnji, nije mi bilo svejedno. No, općenito, nisam paničar.
U kojim situacijama ste praznovjerni?
- Nisam baš praznovjeran. Ja sam Vjeran. Pardon... Vedran.
Držite li se neke narodne mudrosti?
- Nikad nemoj zaboraviti odakle si pošao.
Jeste li romantični?
- Ne.
Što vam najčešće diže tlak?
- Oskudna romantika.
Kakvi ste kad se razljutite?
- Usudio bih se reći, pomalo romantičan.
Znate li se ispričati ako pogriješite?
- Apsolutno da! Stalno se ispričavam.
Na što volite potrošiti novac?
- Na nenadmašne romantične trenutke.
Da mjesec dana imate apsolutnu vlast, što biste učinili?
- Ne volim vladati, pogotovo apsolutno. Volim surađivati.
Aktualno pitanje
Bojite li se povratka epidemije?
- Ne bojim se. Ali čuvati se treba... Slušam što epidemiolozi kažu i ravnam se po tome. Čovjek mora biti odgovoran u svemu što radi.
Čitajte i:
Otokar Levaj: 'Radi svoje prve ljubavi sam se u 72. godini preselio u Ameriku'
Ivanka Boljkovac otkrila zašto se nikad nije udala: 'Možda nikad nije naišla prava osoba'
Zrinka Turalija Kurtak govori što je može izbaciti iz takta te kamo 'bježi' kada joj je svega dosta
Antonija Blaće: 'U raspravama ne posustajem - sve dok potpuno ne iscrpim sugovornika'
Zoran Vakula: 'Smeta mi kad se od vremenske prognoze rade medijske senzacije'