Prva državna prvakinja u brdskoj i cestovnoj disciplini, Zagrepčanka Ivana Ruszkowski (58), inače povjesničarka umjetnosti, privatni i profesionalni život posvetila je biciklizmu. U Hrvatskoj je, kao žena, u tome pionirka: kad je početkom devedesetih iz Njemačke nabavila svoj prvi mountain bike, utrke na dva kotača vozili su samo muškarci. To je, kaže, i dalje vrlo muški sport, ali tada u njemu uopće nije bilo žena. Kao članica Biciklističkog gradskog kluba Tuškanac dolazila je na muške treninge i zahvaljujući vlastitoj upornosti otvorila prostor mnogim djevojčicama koje se danas utrkuju u Hrvatskoj.
"Smatram da se rađamo s natjecateljskim duhom. On je kod mene prilično izražen i uvijek nagovaram cure da se natječu", govori tajnica Hrvatskog biciklističkog saveza i izbornica ženske cestovne reprezentacije, koja tu ulogu obavlja volonterski. Isprobala je, kaže, i tenis i atletiku, no bicikl ju je potpuno zaludio, i to, za sportske standarde, u zreloj dobi. Ivana Ruszkowski je, naime, profesionalni biciklistički život započela tek s 30 godina: napustila je posao likovne urednice u Hrvatskom leksikografskom zavodu, a jedno je vrijeme imala i dućan s biciklima. Opčinilo ju je, kaže, testiranje vlastitih granica i iscrpljivanje na biciklu, a u prilog njenoj ambiciji govori i to što je 2010., dakle kad joj je bilo 48, za 12 sati odradila Ironman triatlon u Klagenfurtu.
Trka za pamćenje
-"Za to sam se pripremala dvije godine, dominantno zbog plivanja, u kojem sam bila katastrofalna. Sjećam se prvih treninga, u kojima bih jedva prešla 25-metarski bazen", govori Ivana Ruszkowski, koja je i nakon biciklističkog umirovljenja u impresivnoj kondiciji. Izuzetno vitka i čvrsta, trenira tri do četiri puta tjedno, a omiljene biciklističke rute su joj na Sljemenu, često se zaputi i u Turopolje te redovito trči. Zimus je tako sudjelovala i u brdskoj ligi Japetić i osvojila prvo mjesto na kratkoj stazi, zbog pravila hendikepa koji se dobiva na račun godina. Pazi i na prehranu, jer biciklistički se jelovnik pomno planira: u njemu je puno bijelog mesa, riže, tjestenine i vitaminskih dodataka koji su nužni za tako iscrpljujuće treninge.
Kriza zbog koronavirusa nije utjecala na njezinu sportsku spremu, kao ni na spremu cura i dečki iz Saveza, jer s biciklom se trenira na otvorenom, no mnoga su natjecanja - koja se financiraju dobrim dijelom i iz turističkih zajednica - otkazana i odgođena. Prva su, kaže, na rasporedu sredinom srpnja u Zagrebu i Svetom Martinu na Muri. A premda se već godinama ne natječe, kroz smijeh objašnjava da se i svaka njena rekreativna vožnja na koju ode s prijateljima pretvara u utrku.
"Uvijek onaj koji vodi tim ima potrebu ubrzati, nadmašiti onog prethodnog", kaže dodajući kako je njen afinitet prema pedaliranju prešao i na njezina 23-godišnjeg sina Jana, svojedobno juniorskog viceprvaka u downhill i prvaka u enduro disciplini, koji se prestao baviti biciklizmom kad se upisao na zagrebački Građevinski fakultet. Njena 31-godišnja kći Vina, koja je završila Studij dizajna na Arhitektonskom fakultetu i posljednjih sedam godina živi u Berlinu, naslijedila je maminu kreativnu crtu - jer Ivani Ruszkowski umjetnost i sport neodvojiv su dio života.
Čitajte i:
Zlatna, brza i žestoka: Maja je državna prvakinja i ima najbolji rezultat u povijesti hrvatskog biciklizma
Vesna Pisarović sve češće dolazi iz Berlina zbog dvije ljubavi