Jutros je hrvatsku kazališnu, filmsku i televizijsku scenu napustilo još jedno veliko glumačko ime – preminuo je Žarko Potočnjak (75). Generacije odraslih pamte ga brojnim ulogama i bogatoj karijeri koju je započeo ulogom u filmu “Prikupljanje hrabrosti” redatelja Eduarda Galića još tijekom studija na Akademiji za kazališnu i filmsku umjetnost, gdje je diplomirao 1972. godine.
Odmah potom kreće njegov glumački uzlet i karijera koja je trajala i nakon što je prije osam godina otišao u mirovinu.
Žarko Potočnjak rođen je i odrastao u Pakracu 3. veljače 1946. uz majku Erminiju, učiteljicu, i oca Žarka, doktora prava. No, zahvaljujući djedu koji je živio u Šibeniku, odmalena je zavolio more i brodove, pa je uz učio graditi drvene brodove te upisao i studij brodogradnje. No nakon samo pet mjeseci prevladala je njegova umjetnička crta i posvetio glumi kojoj je ostao vjeran do kraja života.
Kad se nakon pet semestara brodogradnje prijavio na studij glume, u njegovoj kući je nastao šok, otkrio nam je u jednom intervjuu za Gloriju. "Roditelje i sebe uvjeravao sam da ću taj studij i završiti , ali tada nisam imao pojam kakva je ovisnost i strast ta gluma. Zvali su me Guma jer sam na sceni izvodio vratolomije", ispričao je Potočnjak.
Želio u ‘pravo kazalište‘
Svoj je prvi angažman odradio u zagrebačkom kazalištu "Komedija", pjevajući, glumeći i plešući u mjuziklima, rock operama i predstavama. Premda se i tu dobro snašao, kao iskonski glumac želio je u „pravo kazalište”, a želja mu se ostvarila prvo u zagrebačkom kazalištu "Gavella", gdje je proveo 18 godina.
"Moj prijatelj Željko Malnar za Gavellinim šankom mi je objašnjavao što je sve poduzimao da indijskom maharadži, čiju je kćer doveo u Zagreb, dokaže kako se može brinuti za nju. I ja sam zbog ljubavi čini svašta: djevojci sam s prijateljima noću u vrtu posadio stablo da joj baca sjenu na prozor kad se probudi", rekao je za Gloriju.
Iz Gavelle je na poziv redatelja Georgija Para 1994. prešao u HNK u Zagrebu.
Čitajte i: Opraštamo se od velikog glumca: Žarko Potočnjak napustio nas je u 76. godini
Čovjek goleme energije uz to je ostvario i brojne uloge u Glumačkoj družini Histrioni koju je osnovao s kolegom Zlatkom Vitezom. Iako je teatar bio njegova najveća ljubav, Žarko Potočnjak bio je i čest gost filmova i televizijskih serija.
Snimio je više od 30 filmova (posljednji je bio "Ufuraj se i pukni" iz 2019.), glumio je u više od 30 TV serija, iz kojih ga gledatelji pamte po brojim likovima – među ostalima, kao Fabijana i pripovjedača iz Smogovaca, u kojima je igrao četiri godine, pa "Lažeš Melita", "Inspektor Vinko", "Putovanje u Vučjak", "Nad Lipom 35", "Najbolje godine", "Počivali u miru", "Crno-bijeli svijet".
Igrao je u više od 150 kazališnih premijera, a za svoja glumačka ostvarenja osvojio je brojne nagrade i priznanja, među kojima su i Nagrada hrvatskog glumišta, Marul, Zlatni osmijeh, Dubravko Dujšin, Nagrada na susretima hrvatskih kazališta, nagrada Dani komedije... Pola stoljeća rada u kazalištu proslavio je premijerom monodrame "Zvjezdani trenutak Josipa Bizjaka" i to u Gavelli.
Žarko Potočnjak volio je druženja s kolegama i prijateljima, a 1983. zasnovao je i obitelj, oženivši se s kolegicom Asjom Jovanović. Iste su godine postali roditelji djevojčice Mirne. Brak je 2003. završio razvodom
"Trebalo mi je vremena da se osvojim jer je moj prvi ulet završio šamarom. Nakon tog kraha posvetio sam joj svaki trenutak u iduće dvije godine", rekao je Potočnjak za Gloriju.
Nakon razvoda je i dalje neumorno glumio najrazličitije uloge, često je i sinkronizirao (u 17 crtanih filmova), a ljubitelji crtića "Auti, 2, 3" dobro su upamtili Šlepa, lika kojemu je glas posudio upravo Žarko.
Prošao tešku borbu
Glumcu je 2002. u bolnici Jordanovac operacijom odstranjen karcinom na desnom plućnom krilu, a premda je situacija bila iznimno kritična, a šanse a preživljavanje vrlo male, uspio je pobijediti tešku bolest i nakon duge rehabilitacije postati prvi izliječeni pacijent od karcinoma pluća u Klinici za plućne bolesti Jordanovac.
No, ni teška bolest nije slomila njegov stvaralački duh. Uz glumu i brojna gostovanja, i privatno je našao sreću s partnericom Višnjom Pešić, s kojom je bio posljednjih 15 godina. S njom je živio u novozagrebačkom naselju Travno te su zajedno svako ljeto odlazili na putovanja.
A kćer Mirna učinila ga je najsretnijim djedom na svijetu. Kad je početkom veljače rodila drugo dijete, djed Žarko na sve je načine pokušavao prvi saznati kako će se dječak zvati. No, nije mu uspjelo. Kako je bio plućni bolesnik, zbog pandemije nije niti smio odmah vidjeti drugog unuka i to mu je, često bi govorio, najteže padalo. A još strašniji su mu bili izlasci iz kuće.
- Ne možete ni zamisliti kako se osjećam, ali živim i radim i dalje. Na Sveučilištu Libertas studentima predajem scenski govor. Naučio sam se čuvati, no sada sam i ja na redu za cijepljenje pa će mi biti lakše. Zbog pandemije s jednogodišnjim unukom Viktorom vidim se samo putem Skypea i jedva čekam proljeće, kad ćemo svi na moje imanje na Okiću – izjavio je početkom veljače za Večernji list.
Svoj je posjed nedaleko od Zagreba nazvao „Potočnica”, a na imanju sa starim kućama, zbog čijeg je izgleda za započetu izgradnju kazališta morao svako malo kontaktirati i restauratore, provodio je najviše vremena. No, glumac koji je bolovao od kronično opstruktivne bolesti pluća nažalost nije dočekao dan kad će sa svojom partnericom, kćerkom, unucima i brojnim kolegama i prijateljima otvoriti kazalište na imanju u Okiću. Smrt je nažalost preduhitrila njegove snove.