Kći holivudske zvijezde Jayne Mansfield, koja je stradala u nesreći dok je glumica bila dijete, karijeru joj je obilježila uloga u seriji ‘Zakon i red‘, vodi miran obiteljski život sa suprugom i troje djece, a kao utemeljiteljica zaklade za pomoć žrtvama seksualnog nasilja nedavno je otkrila da je i sama devedesetih godina bila silovana.
Već četvrt stoljeća šezdesetogodišnja američka glumica Mariska Hargitay svako jutro počinje u studiju Pier 59, uz obalu rijeke Hudson na Manhattanu, gdje se snima serija "Zakon i red: Odjel za žrtve". Za scene na lokacijama pak s ekipom ide u grad, često u Central Park ili, još češće, na One Police Plaza, u blizini Brooklynskog mosta, na trg ispred goleme, neugledne smeđe zgrade, sjedišta Njujorške policije, koje se vidi u gotovo svakoj epizodi.
Nedavno se počela prikazivati čak 25. sezona ove televizijske serije, u kojoj se izmijenio niz glumaca i likova, no ne i onaj detektivke Olivije Benson, koju od samog početka glumi Mariska Hargitay. Za tu je ulogu, koja joj nije obilježila samo karijeru nego i život, glumica osvojila Zlatni globus i nagradu Emmy, ona ju je potaknula da pokrene dobrotvornu zakladu Joyful Heart za pomoć žrtvama seksualnog nasilja, a onda, na koncu, i to tek nedavno, da i sama prizna kako je u svojim tridesetima bila žrtva silovanja, koje je počinio muškarac čiji identitet nije otkrila, navodeći tek kako ga je smatrala prijateljem.
Serija, naime, za zaplete često koristi istinite slučajeve o kojima se piše u novinama, pa je po sadržaju iznimno realistična, a glumeći lik policajke koja pomaže slabima i nezaštićenima, ženama, djeci ili starijim osobama, spoznala je da im može pomoći novcem i organizacijom kroz svoju zakladu Joyful Heart, ali i iskustvom, osobnim i onim koje je stekla u seriji, pa im pomaže i razgovorom, a s vremenom je postala i ovlaštena savjetnica za žrtve silovanja.
Doduše, kad je započinjala karijeru, vjerojatno nije ni sanjala da će jednog dana postati zvijezda koja obara rekorde glumeći isti lik već 25 godina. Sudbina joj je, naime, barem po obiteljskom nasljeđu, nagovještavala podosta drukčiju budućnost. Rođena je 23. siječnja 1964. u Santa Monici u Kaliforniji, kći Mickeyja Hargitaya, glumca mađarskog podrijetla i Mister Universea 1955., te seks bombe Jayne Mansfield, platinaste ljepotice koja je glumačku karijeru gradila na izgledu i bujnim oblinama, iako je u stvarnosti bila sve samo ne glupa plavuša - govorila je pet jezika, a kvocijent inteligencije, kako je jednom nesmotreno priznala, bio joj je 163.
Osim Mariske, imali su i dva starija sina, Miklósa i Zoltána, ali im djeca nisu donijela sreću - razveli su se 1963. Otac se ubrzo ponovno oženio, majka je pak ušla u novu vezu, a onda se, kad su Mariski bile tri i pol godine, dogodila tragedija. U prometnoj nesreći na autocesti između New Orleansa i Bay St. Louisa u Mississippiju Jayne Mansfield i njezin dečko Sam Brody na mjestu su poginuli, mala Mariska zaradila je ozljedu glave od koje joj je ostao ožiljak, dok su njena braća prošla samo s lakšim ozljedama.
Brigu o djeci preuzeo je njihov otac sa svojom trećom suprugom Ellen Siano, koja je, prema riječima Mariske Hargitay, bila sjajna majčinska figura. "Nedostaje mi mama, naravno. Njena je smrt obilježila moje djetinjstvo i cijeli život, uvijek sam bila djevojčica koja je ostala bez majke. No, Ellen mi je nadomjestila njenu majčinsku ljubav. Uz nju sam se osjećala sigurno i zaštićeno i zvala sam je mama", rekla je Mariska Hargitay, koja je odrasla s braćom, dvije polusestre i polubratom iz drugih brakova svojih roditelja, s kojima je ostala bliska cijelo vrijeme - i koji svi, na ovaj ili onaj način, rade u filmskoj industriji, kao glumci, scenografi i producenti.
Djetinjstvo je provela u Kaliforniji, ali je svako ljeto odlazila u Dallas baki i djedu s majčine strane, koji su živjeli u kući s velikim vrtom punim stabala pekan oraha. "Uživala sam u Dallasu, s djedom brala orahe, a s bakom pekla pite. Toliko sam vremena provodila tamo da se pomalo osjećam i kao Teksašanka", ispričala je jednom.
Da će biti glumica odlučila je kao tinejdžerica, ne zato što je željela krenuti očevim ili majčinim stopama, nego na nagovor časne sestre u katoličkoj srednjoj školi koju je pohađala u Kaliforniji. Vidjevši da je Mariska puna energije, često nemirna na satu i kao da ne zna što će sa sobom, časna joj je predložila da ode na audiciju za školsku dramsku predstavu. Poslušala ju je, dobila glavnu ulogu i za cijeli život se zarazila virusom glume.
U srednjoj školi je još trenirala plivanje, bila članica navijačke trupe, bavila se atletikom i učila jezike - poput svoje majke govori pet ili šest jezika - no ništa je nije odvuklo od ambicije da postane glumica. Nakon mature, 1982., upisala je Školu za kazalište, film i televiziju pri Sveučilištu Kalifornija u Los Angelesu, koju je, doduše, napustila nekoliko tjedana prije nego što je trebala diplomirati.
Tada je, naime, već počela dobivati manje uloge u filmovima i na televiziji, primjerice u hororu "Malena čudovišta" iz 1985., nešto kasnije se pojavila i u dvije epizode serije "Seinfeld", a prije toga čak bila u igri i za stalnu rolu Seinfeldove prijateljice Elaine, koju je poslije dobila Julia Louis-Dreyfus, no očekivani uzlet u karijeri nije se dogodio. Nije pomoglo ni to što se Mariska Hargitay zarekla da se neće probijati golišavim scenama, niti je pristajala promijeniti boju kose i pred kamerama se pretvarati u filmsku zavodnicu poput svoje majke, iako bi tako sigurno dobivala više glumačkih ponuda.
Umjesto toga je strpljivo gradila karijeru, a kad nije radila, gomilala je dugove na kreditnim karticama, posuđivala novac od prijatelja i snalazila se kako god bi znala i umjela. Ni sama nije bila svjesna koliko je dužna dok joj u jednom trenutku, nakon što je prekinula s dečkom, on nije rekao da mu treba vratiti čak nešto više od 55 000 eura!
Nije mogla vjerovati, no kad joj je sve objasnio i pokazao, morala je priznati da je u pravu. Naravno, nije mu sve vratila odjednom, nego malo po malo, kako bi dobila neki glumački honorar, a njih je, srećom, bilo nešto više kako su godine prolazile. Ime toga dečka nije otkrila, no zna se da je poslije njega, u drugoj polovici osamdesetih, bila u vezi s glumcem Richardom Crennom.
Početkom devedesetih kraće je vrijeme hodala s Grantom Showom, koji je u to vrijeme bio zvijezda serije "Melrose Place", a potom se šuškalo da je navodno imala aferu s glumicom Marijom Bello, koju je upoznala na nekom snimanju, no obje su demantirale glasine, tvrdeći da je to obična izmišljotina.
Potkraj desetljeća, točnije 1999., dobila je sporednu ulogu u hororu "Jezero straha", koji je mimo svih očekivanja postao veliki hit, pa je pomislila da će joj on možda pomoći da dobije bolje uloge u većim filmovima, no umjesto toga dogodilo se nešto drugo. Iste je godine, naime, doznala za ulogu za koju joj se učinilo kao da je skrojena za nju - detektivke Olivije Benson, odlučne žene u pretežno muškom profesionalnom okruženju, dovoljno čvrstom da se uhvati u koštac i s kolegama i s najgorim zločincima, a ujedno empatičnom prema njihovim žrtvama s kojima je mogla suosjećati jer je i sama iskusila seksualno nasilje, iako je to, doduše, tada još skrivala, ne samo od javnosti i od svojih bližnjih, nego dugo vremena i samoj sebi nije htjela priznati, pa ni prihvatiti činjenicu da je bila silovana.
"Na neki sam način sve to podsvjesno izbacila iz svoga života. Bilo je to toliko strašno da tu traumu moj um jednostavno nije znao procesuirati, pa sam živjela kao da se nije ni dogodila. No, sada sam svjesna koliko je takav stav pogrešan. S tim se treba suočiti, a nasilnike treba imenovati i kazniti", objasnila je zašto je mnogo godina kasnije odlučila ipak progovoriti o onome što joj se dogodilo.
Doduše, na audiciji joj nije nedostajalo odlučnosti. Bila je toliko samouvjerena da je vidjevši još nekoliko glumica koje su čekale na svoj red, prošla pokraj njih, ušla u sobu s producentima i rekla im neka te žene pošalju kući jer je samo ona prava za ulogu Olivije Benson. Nisu to, naravno, učinili, ali su je pustili na audiciju i onda joj poslije nekoliko dana javili da je dobila toliko željenu ulogu.
Serija je postigla veliki uspjeh već u prvoj sezoni 1999. i tako je Mariska Hargitay s 35 godina postala zvijezda. Umjesto očekivanih nekoliko sezona, serija se nastavila snimati, a kako se povećavala njena gledanost, rasli su joj i glumački honorari. S početnih skoro 280 000 eura po epizodi, plaća joj se kasnije popela na skoro 500.000 eura, koliko dobiva i danas, kao i postotak od repriza, a kako se serija stalno prikazuje svuda po svijetu, i od toga dobiva pozamašne svote, pa se njeno bogatstvo sada procjenjuje na oko 93 milijuna eura.
Osim slave, novca i profesionalne satisfakcije, serija joj je donijela i ljubavnu sreću. Na setu je, naime, 2002. upoznala Petera Hermanna, četiri godine mlađeg glumca i scenarista njemačkih korijena, koji u "Zakonu i redu: Odjel za žrtve", tumači lik odvjetnika Trevora Langana.
Prijateljstvo sa seta brzo je preraslo u nešto više, a kako su već oboje bili zrele i ozbiljne osobe, bili su svjesni da se njihova veza ne zasniva na strasti s kratkim rokom trajanja, nego na uzajamnoj ljubavi, razumijevanju i poštovanju. Vjenčali su se 2004., a 2006., u dobi od 42 godine, Mariska Hargitay je rodila sina Augusta.
Obitelj se dodatno povećala u travnju 2011., kada je s mužem posvojila djevojčicu Amayu, čijem su rođenju oboje prisustvovali, a šest mjeseci kasnije bračni par usvojio je i tek rođenog dječaka Andrewa. "Odrasla sam s polubraćom i polusestrama, tako da dobro znam kako obitelj ne mora biti biološki povezana da bi bila sretna. Ja sam i dalje bliska sa svima njima, sjajno se svi slažemo", kazala je Mariska Hargitay.
Obitelj je u prvo vrijeme živjela u lijepom penthouseu s velikim vrtom na vrhu zgrade O‘Neill na Šestoj aveniji na Manhattanu, potom su kupili kuću u mirnijem dijelu New Yorka, a od 2010. žive na ekskluzivnoj adresi, u velikoj kući u East Hamptonsu, koja se prostire na više od 1000 četvornih metara, s 11 spavaćih soba i šest kupaonica, bazenom i manjom kućom za goste na prostranoj i lijepo uređenoj okućnici, gdje su im prvi susjedi televizijska zvijezda Martha Stewart, roker Jon Bon Jovi i glumica Candice Bergen.
"Ne mogu se požaliti na svoj život, niti na karijeru. Imam divnu djecu i supruga s kojim se savršeno slažem i razumijem. Zadovoljna sam, smirena, posao me ispunjava i volim svoje kolege, oni su mi poput obitelji. I sretna sam što glumim u seriji koja je oborila sve rekorde u duljini prikazivanja, a zasniva se na tome da se u njoj vjeruje žrtvama nasilja. To mi je sigurno najveća satisfakcija", istaknula je glumica.
