Redoviti sistematski pregled kojem se podvrgnula uoči promjene posla Zagrepčanku Marijanu Capković, danas direktoricu Odjela za modeliranje u OTP banci, suočio je sa strašnom dijagnozom. Kad je 30. travnja 2019. saznala da boluje od karcinoma dojke bila je 34-godišnja supruga, majka i poslovna žena na pragu nove karijere.
- Sve se u sekundi promijenilo. Stalno sam se pitala zašto se to baš meni događa? Kako meni? Onda sam izašla u šetnju, hodala prirodom, brojala žene, proučavala statistiku... I opet se stalno iznova pitala kako se ja u sve to uklapam. Najviše sam zapravo plakala, sve dok nisam osvijestila da svoju kćerkicu želim vidjeti pred oltarom i da zato moram biti jaka - govori 36-godišnja Marijana Capković, koja je svoju prvu operaciju odradila preklani, drugu lani, a sad čeka treću.
- Bilo je to nevjerojatno iskustvo jer mi se u dva-tri tjedna sve skupilo: moja dijagnoza, mamina dijagnoza, prometna nesreća, dijete mi je završilo u zaraznoj bolnici... - priča Marijana koja se na svom poslu svakodnevno bavi brojevima, statistikom, matematikom i izračunima. Pa se takvim analizama i statistikama posvetila i kad je doznala svoju dijagnozu.
- Zapravo mi je u prvom trenutku najviše pomogla prijateljica koja mi je rekla da sve to sad lijepo zaboravim, da sve te kombinacije izbacim iz glave jer se ničiji život, pa ni moj, ne uklapa ni u kakve tablice i statistike. Svojim mi je riječima poručila da je svaki slučaj poseban, te da se s bolešću moram izboriti korak po korak, sve do konačne pobjede - nastavlja.
Nakon početnog šoka stravične dijagnoze uslijedili su čekanje i neizvjesnost koji su u njezinom slučaju potrajali do prve kemoterapije.
- Za mene je to bila prekretnica: zbog početka liječenja bila sam sretna i uzbuđena kao da se spremam za maturalac. Toga dana sam se lijepo odjenula i našminkala, a dan mi je prošao u sekundi, baš kao i svaka iduća kemoterapija - priča Marijana koja je posljedice kemoterapije prilično dobro podnosila. Sve do idućeg novog šoka kad su joj otpali kosa, obrve i trepavice. Sa svojim novim likom u ogledalu nije joj se bilo jednostavno pomiriti.
- Ta slika ćelave, anemične, blijede, izobličene žene samo je jedna neophodna faza u liječenju. To je najvažnije shvatiti, jer vrlo brzo poslije opet sve dođe na svoje. Zato mi je i naš spot za kampanju "Ne odustajem" toliko važan. On, naime, ne asocira na patnju i smrt, što mnogi prvo povezuju s metastatskim karcinomom dojke, nego na život, radost i novi početak, što je zapravo i moj slučaj - kaže Marijana Capković.
S njom je apsolutno suglasna i njezina kolegica iz udruge Nismo same, Siščanka Boba Janušić, koja je dan uoči snimanja spota s Eni Jurišić, Miom Dimšić, Antonelom Đinđić i Nikom Turković, te ostalim članicama udruge proslavila svoj 45. rođendan.
- To mi je bio najljepši rođendanski dar ikad - govori Boba, majka troje djece u dobi od 5, 15 i 25 godina koja je zaposlena kao prodavačica u trgovini second hand odjeće.
- Ovo mi je prvi spot u životu, ali vjerojatno ne i posljednji. Baš mi se svidjelo pred kamerama, a nikad ne znate što vam sve život nosi - priča Boba koja je nakon dijagnoze metastatskog karcinoma dojke shvatila kolika je zapravo njezina unutarnja snaga za svladavanje svih nevolja koje su je našle.
Paralelno s bolesti morala se, naime, nositi i s posljedicama petrinjskog potresa, pandemijom koronavirusa, te raznim lomovima i nedaćama u privatnom životu.
- Srušile su se mnoge kule od karata, ali nije mi žao jer ima mnogo istine u onoj narodnoj uzrečici "svako zlo za neko dobro". Da mi mnogi nisu okrenuli leđa i otišli iz mog života, ne bi bilo mjesta za nove ljude, iskustva i doživljaje. A upravo to je najveća vrijednost svega što sam proživjela - govori Boba Janušić koja od života ne odustaje jer želi dočekati unuke koje će joj kćeri i sin jednoga dana, sigurna je, podariti.
- Ma ne samo unučad, nego i praunučad, možda i prapraunučad - smije se Boba uvjerena da će, kako pjeva Bijelo dugme "doživjeti stotu", a sa svojim iskustvom i neiscrpnom životnom energijom potomcima će biti fenomenalna baka koju će unuci pamtiti po ljubavi i radosti kojima će ih obasipati i razmaziti.
- Sa svojom bolešću sam zapravo imala sreće i život mi se promijenio na bolje, Zvuči paradoksalno, ali je sto posto istinito to što svima govorim. Uz sve strahove, lomove i nedoumice sve je na kraju ispalo savršeno, baš kako treba. Stvari u mojoj glavi i u mom životu napokon su se posložile - priča Boba koju je više od strašne dijagnoze na samom početku pogodio izostanak podrške ljudi koje smatrala dragim prijateljima.
- Jednostavno su nestali iz mog života: neki preko noći, drugi malo-pomalo, a treći su se išuljali - govori Boba Janušić, ali ni za čim ne žali. Po njezinom iskustvu i mišljenju bolest je zapravo prava prilika za sveobuhvatno čišćenje: ne samo tijela, nego i duše, osjećaja, te svih odnosa.
Čitajte i: Slavne mama i kći zajedničko vrijeme provode u zdravoj navici: ‘I ovo je dio obiteljskog druženja‘
Iznimno je zahvalna što je u tom kompliciranom i dugom procesu imala podršku žena iz udruge Nismo same kojoj se priključila: njihova iskustva dala su joj emocionalnu i psihološku snagu koja joj je u procesu liječenja bila podjednako važna kao i stručna medicinska pomoć.
- Taj optimizam, snaga i pozitivno razmišljanje su jednostavno zarazni i prešli su na mene. I zahvaljujući tome sam iz bolesti izašla kao pobjednica - kaže Boba.
Marijana Capković, pak, na svom je putu imala podršku poslodavca koji joj je cijelo vrijeme čuvao radno mjesto dok se ona oporavljala od operacija i kemoterapija, no ključna joj je ipak bila potpora najvažnijeg čovjeka u njezinom životu.
- U ove dvije i pol godine shvatila sam koliko me suprug uistinu voli i to mi je na kraju ove priče važnije od svega. Kao 7-godišnje dijete moj muž je od iste bolesti izgubio majku, a sad je tu priču prošao sa mnom i bio mi najveći oslonac. Tko zna, možda nas je život upravo zato i spojio - zaključuje Marijana Capković, čija je jedna od neispunjenih želja, baš kao i Bobi Janušić, da jednog dana upozna Zlatna Stipišića - Gibonnija, svog omiljenog glazbenika. Stihovi iz njegove hit pjesme "Ne odustajem", originalno objavljenoj na albumu Mirakul 2001., dvadeset godina od njegova izlaska u interpretaciji hrabrih žena lavica sada su dobili sasvim novi smisao i značenje.