Najiščekivaniji dijelovi memoara poznate pjevačice, u izdanju Koncepta, na hrvatskom jeziku izlaze 18. prosinca, a u njima je pop-ikona otkrila traumatične detalje iz svoje prošlosti.
Kada sada razmišljam o tim vremenima, stvarno sam živjela san, svoj san. Turneje su me vodile diljem svijeta. Jedan od najsretnijih trenutaka na turnejama bio mi je kada sam u siječnju 2001. nastupala na glazbenom festivalu Rock in Rio 3.
U Brazilu sam se osjećala oslobođenom, na neki način kao dijete - bila sam istovremeno i žena i dijete. U tom sam trenutku bila neustrašiva, puna adrenalina i motivacije. Navečer bismo moji plesači i ja - a bilo ih je osmero, dvije djevojke i šestorica momaka - odlazili goli na kupanje u oceanu; pjevali smo i plesali i smijali se. Satima smo razgovarali na mjesečini. Bilo je predivno. Iscrpljeni smo odlazili u saune, a ondje bismo još malo razgovarali.
Tamo sam se mogla opustiti i ponašati se pomalo zloćkasto - kupati se gola, ostati budna cijele noći i razgovarati - ništa pretjerano. Okusila sam time kako je to kada se malo pobuniš, kada si slobodan, no samo sam se dobro zabavljala i ponašala se kao prava 19-godišnjakinja.
Turneja "The Dream Within a Dream", na koju sam otišla odmah nakon što je ujesen 2001. izašao moj album "Britney", bila mi je četvrta po redu i jedna od meni najdražih. Svake sam se večeri na pozornici borila sa zrcalnom inačicom same sebe, i osjećala sam kao da je to vjerojatno trebala biti metafora za nešto. No ta se točka s ogledalom događala samo za vrijeme pjevanja jedne pjesme. Bilo je tu i letenja! I egipatska teglenica! I džungla! Laseri! Snijeg!
Cijeli je taj show režirao i koreografirao Wade Robson i jako se divim i zahvaljujem svim ljudima koji su ga ostvarili. Mislim da je bio dobro osmišljen. Wade je želio da show odražava tu novu, zreliju fazu mog života. Scena i kostimi bili su jako mudro zamišljeni. Kada netko jednostavno zna kako da me stilizira, ja sam mu uvijek zahvalna do groba.
Izvrsno su znali kako me predstaviti kao zvijezdu i znam da im mnogo dugujem zbog toga. Način na koji su me prikazali pokazao je da me poštuju kao umjetnicu. Veleumovi iza te turneje bili su jednostavno sjajni. Bila je to moja daleko najbolja turneja.
Bila je sve ono što smo se nadali da će biti. Jako sam naporno radila da dosegnem tu razinu. Prije nego što je objavljen debitantski singl "Baby", nastupala sam po trgovačkim centrima, zatim sam na turneji "Baby" prvi put ugledala publiku sastavljenu od mnoštva ljudi. Sjećam se da sam bila pomislila: O, ti bokca, pa ja sam sada netko! Zatim je Oops! bila još malo veća, a dok sam obilazila mnoga mjesta na turneji "Dream Within a Dream", to je bila čista čarolija.
Na proljeće 2002., bila sam domaćica showa SNL4, gdje sam glumila mljekaricu u muzeju za oživljavanje uspomena na vrijeme naseljavanja SAD-a u suradnji s Jimmyjem Fallonom i Rachel Dratch, a onda sam glumila Barbienu mlađu sestru Skipper dok je Barbie bila Amy Poehler. Bila sam najmlađa osoba ikada koja je u istoj emisiji nastupila kao domaćica i glazbena gošća.
Otprilike u to vrijeme upitali su me bili bih li željela nastupiti u filmskom mjuziklu. Nisam bila sigurna u to želim li ponovno glumiti poslije "Crossroadsa", no ta me ponuda dovela u iskušenje. Riječ je bila o mjuziklu "Chicago".
Osobe uključene u produkciju došle su na mjesto na kojem sam nastupala i upitale me želim li snimiti taj film. Već sam bila odbila tri ili četiri filma, jer sam u to vrijeme bila u svom elementu nastupajući na pozornicama. Nisam željela da me išta ometa od glazbe. Bila sam sretna radeći to što radim.
No kada sada razmišljam o tome, "Chicago" sam trebala snimiti. U to sam vrijeme imala moć; da sam je barem koristila promišljenije, da sam barem bila više buntovnički raspoložena. Bilo bi zabavno snimati "Chicago". Sve su to bile točke s mnogo plesanja — meni omiljene: pokreti puni djevojačke puritanske suzdržanosti, žena odjevenih u stilu pjevačica i plesačica iz burleskne trupe Pussycat Dolls, koje svoje draži nude na "izvol‘te". Da sam barem prihvatila tu ponudu.
Trebala sam glumiti negativku koja ubije muškarca i usput pjeva i pleše. Vjerojatno bih vježbanjem uspjela pronaći način da ne postanem izmišljeni lik iz "Chicaga" na način na koji sam postala Lucy u "Crossroadsu". Da sam barem iskušala nešto drukčije. Da sam barem bila dovoljno hrabra izaći iz svoje zone sigurnosti, usudila se upustiti se u više stvari različitih od onih koje sam poznavala. No navikla sam bila ne talasati i ne žaliti se čak ni onda kada bi me nešto uznemirilo.
U osobnom sam životu bila vrlo sretna. Justin Timberlake i ja živjeli smo zajedno u Orlandu. Dijelili smo predivnu, prozračnu dvokatnicu s crjepovima na krovu i bazenom u stražnjem dvorištu. Iako smo oboje mnogo radili, uspijevali smo stvoriti vrijeme koje smo zajednički provodili kod kuće. Uvijek sam se svakih nekoliko mjeseci vraćala kući kako bismo Justin i ja mogli biti zajedno po dva tjedna, ponekad čak i po dva mjeseca. To je bila naša domaća baza.
Jednog tjedna, dok je Jamie Lynn bila još mala, moja nam je obitelj doletjela u posjet. Svi smo otišli u FAO Schwartz5 u Pointe Orlando. Cijeli su dućan zatvorili zbog nas. Moja je sestra dobila minijaturni auto kabriolet čija su se vrata stvarno mogla otvoriti. Bio je nalik nečemu između pravog auta i go karta. Nekako smo ga otpremili u Kentwood i ona se u njemu vozila po susjedstvu dok ga nije prerasla.
To dijete u tome malom autu bio je bome prizor za pamćenje - preslatka djevojčica koja se vozika u minijaturnom crvenom Mercedesu. To je bio najslađi prizor koji sam ikada vidjela. Kunem vam se Bogom, taj je prizor bio nevjerojatan.
Tako smo se svi ponašali prema Jamie Lynn: Ako ugledaš nešto što ti se sviđa, tvoje je. Koliko sam ja mogla vidjeti, njezin je svijet bio oživotvorenje pjesme Ariane Grande "7 Rings". Dok sam ja odrastala, nismo imali love. Moje najdragocjenije blago bile su lutke iz serije "Madame Alexander". Postojao je cijeli niz iz kojeg ste mogli birati. Mogle su otvarati i zatvarati oči i sve su imale imena. Neke su bile načinjene da nalikuju izmišljenim ili povijesnim likovima - kao, na primjer, Scarlett O‘Harri ili kraljici Elizabeti. Ja sam imala djevojčice iz knjige Louise May Alcott "Male žene" po kojoj je kasnije snimljen film i serija. Kada sam dobila svoju petnaestu po redu lutku, pomislili biste da sam osvojila glavni zgoditak na lutriji!
To je bilo dobro razdoblje mog života. Užasno sam bila zaljubljena u Justina, jednostavno očarana njime. Ne znam doživljavate li ljubav drukčije kada ste mladi, ali ono što smo imali Justin i ja bilo je posebno. Ništa nije morao reći ili učiniti kako bih osjećala bliskost prema njemu.
Na Jugu mame vole reći svojoj djeci: "Slušajte, danas idemo u crkvu i svi ćemo se odjenuti tako da se uskladimo bojama." To sam učinila ja kada sam s Justinom 2001. godine prisustvovala dodjeli American Music Awards, kojoj sam bila domaćica s LL Cool J.-om. Još uvijek ne mogu vjerovati da smo Justin i ja namjeravali odjenuti traper i da sam ja rekla: "Trebali bismo se uskladiti! Hajdemo se oboje odjenuti u traper od glave do pete!"
Isprva, da vam pravo kažem, mislila sam da je to šala. Nisam vjerovala da bi neki stilist pristao na to i nisam mislila da će se Justin zagrijati za tu moju ideju. No obojica su dali sve od sebe.
Stilist je donio Justinovu odjeću koja se sastojala od traper-šešira, traper-jakne i traper-hlača. Kada je sve to navukao na sebe, pomislila sam: Ti bokca! Pa mi ćemo stvarno to učiniti!
Justin i ja uvijek smo na različite medijske događaje i zabave odlazili zajedno. Jako smo se zabavljali nastupajući na Teen Choice Awardsu i često smo svoju odjeću usklađivali po bojama. No kada smo oboje odjenuli traper, bome smo bili zabrljali. Te mi se večeri korzet toliko usjekao u meso ispod moje traper-haljine, da sam mislila da ću se jednostavno prevaliti na leđa.
Znam da je to izgledalo kičasto i neukusno, no istovremeno je bilo i sjajno i uvijek mi je drago vidjeti kada tu našu odjeću isparodiraju pretvorivši je u kostim za Halloween. Čula sam da je Justin dobio prilično mnogo kritika za taj izgled. Na jednom podcastu, kada su ga zadirkivali zbog toga, rekao je: "Kada si mlad i zaljubljen,napraviš mnogo gluposti." I bio je sasvim u pravu. Bili smo sretni, veseli, zaljubljeni, i naša je odjeća to odražavala.
U našoj je vezi bilo nekoliko situacija u kojima sam znala da me Justin bio prevario. Posebno zato što sam bila toliko očarana njime i zaljubljena, prešla sam preko toga, iako su mi tabloidi to odlučno nabijali na nos. Kada je NSYNC 2000. godine otišao u London, fotografi su ga ulovili u autu s jednom od djevojaka iz All Saintsa. No nikada ništa nisam rekla. U to smo vrijeme bili zajedno tek godinu dana.
U jednoj smo drugoj prilici bili u Vegasu i jedan mi je plesač, koji se bio družio s Justinom, rekao da je pokazao prema jednoj djevojci i rekao: "Da, stari moj, ovo sam sinoć poševio." Ne želim reći o kome je bila riječ, jer je ta žena vrlo popularna, sada već u braku i ima djecu. Ne želim da se osjeća loše.
Moj je prijatelj bio šokiran time i vjerovao je da je to Justin rekao samo zato što je bio napušen i želio se hvalisati. No šuškalo se o njemu i različitim plesačicama i groupie djevojkama. Nisam se obazirala na to, no istina je bila da je spavao s drugima. Bila je to jednostavno jedna od onih stvari kojih ste svjesni, ali o kojima nikada ništa ne kažete. I ja sam jednom njemu bila nevjerna. Samo jednom s Wadeom Robsonom. Jedne smo večeri izašli i otišli u Spanish bar. Plesali smo i plesali. Te sam se večeri bila spetljala s njim.
Godinama sam bila odana Justinu, i osim u toj prigodi nije me zanimao nitko drugi, a tu sam mu svoju avanturu i priznala. Ta se večer može pripisati nečemu što će se dogoditi kada ste mladi koliko smo to bili mi, i Justin i ja prešli smo preko toga i ostali zajedno. Mislila sam da ćemo zauvijek biti par. Nadala sam se da će zauvijek biti pored mene.
U jednom trenutku, dok smo bili u vezi, ja sam zatrudnjela s Justinom. Bilo je to iznenađenje, ali za mene ne i tragedija. Jako sam voljela Justina. Uvijek sam bila očekivala da ćemo jednog dana osnovati obitelj. Sada će se to ostvariti samo malo prije nego što sam bila predvidjela. Osim toga, što se dogodilo, dogodilo se.
No Justin nikako nije bio sretan zbog te trudnoće. Rekao je da nismo spremni imati bebu u svom životu, da smo puno premladi. Mogla sam to razumjeti. Hoću reći, recimo da sam to razumjela. Ako u tome trenutku nije želio postati otac, smatrala sam da nemam baš previše izbora. Nisam ga željela tjerati na nešto što on ne želi. Naša mi je veza bila previše važna. Iako sam sigurna da će me ljudi sada mrziti zbog toga, pristala sam tada ne imati bebu.
Abortus je bio nešto što nikada nisam mogla ni zamisliti da bih odabrala za sebe, no s obzirom na okolnosti, odlučili smo se za to. Ne znam je li to bila ispravna odluka. Da je sve bilo samo na meni, nikada to ne bih učinila. No Justin je bio jako siguran u to da ne želi biti otac. Isto tako, donijeli smo bili odluku koja mi se sada čini pogrešnom, a to je da na abortus ne odemo liječniku ili u bolnicu. Bilo je važno da nitko ne sazna za trudnoću ili za abortus, što je značilo da se sve moralo obaviti kod kuće.
Nismo rekli čak ni mojoj obitelji. Jedina osoba koja je znala za to osim Justina i mene bila je Felicia, koja je uvijek bila uz mene kada sam trebala neku pomoć. Bili su mi rekli: "Moglo bi te malo boljeti, ali sve će biti u redu, ti ćeš biti dobro."
Tog dana uz mene su bili samo Justin i Felicia i popila sam neke male tablete. Uskoro sam dobila užasno bolne grčeve. Otišla sam u kupaonicu i ondje ostala satima, ležala sam na podu, jecala i vrištala. Trebali su me anestezirati nečim, pomislila sam bila. Željela sam nešto čime bih ublažila bol. Željela sam otići liječniku. Bila sam užasno prestrašena. Ležala sam ondje i pitala se hoću li umrijeti.
Ako vam kažem da je to bilo bolno - ne mogu riječima opisati koliko bolno. Bol je bio nevjerojatan. Spustila sam se na koljena i pridržavala za zahodsku školjku. Dugo se nisam mogla ni pomaknuti. Do današnjeg dana to je bila jedna od najužasnijih stvari koje sam iskusila u životu. Pa ipak, nisu me bili odvezli u bolnicu. Justin je ušao u kupaonicu i legao na pod pored mene. U jednom je trenutku pomislio da bi mi moglo pomoći malo glazbe, pa je donio svoju gitaru i prebirao po njoj ležeći pored mene. Ja sam neprestano plakala i jecala dok sve nije završilo. Trajalo je satima, ne sjećam se kako je završilo, no i dan danas, dvadeset godina poslije, itekako se sjećam bola, i sjećam se straha.
Poslije toga neko sam vrijeme bila u totalnoj komi, posebno zato što sam i dalje jako voljela Justina. Nevjerojatno je bilo koliko sam ga voljela, i u tome je bila moja nesreća. Trebala sam vidjeti da nam se približava raskid, no nisam to vidjela.
Kada je Justin počeo raditi na svom prvom solo albumu pod nazivom "Justified" počeo se prema meni ponašati jako suzdržano i hladno. Mislim da je uzrok tomu ležao u činjenici što je odlučio iskoristiti me kao streljivo za svoju ploču, pa mu je bilo neugodno da se motam oko njega i promatram ga svom tom privrženošću i odanošću. Na kraju je našu vezu okončao poslavši mi SMS poruku dok sam bila na snimanju spota za remix verziju pjesme "Overprotected" koju je isproducirao Darkchild. Nakon što sam pročitala poruku sjedeći u jednoj stanci između snimanja u svojoj prikolici, morala sam se vratiti poslu i plesati.
Na stranu to što me Justin užasno povrijedio, naša se veza temeljila na velikoj ljubavi i kada me ostavio bila sam skršena. Kada kažem skršena, to znači da sam mjesecima jedva bila u stanju govoriti. Kad god bi mi netko postavio neko pitanje o njemu, mogla sam samo plakati. Ne znam jesam li bila, u kliničkom smislu, u nekakvom stanju šoka, no sasvim sam se sigurno tako osjećala.
Svi koji su me poznavali mislili su da sa mnom nešto ozbiljno nije u redu. Vratila sam se kući u Kentwood i nisam mogla razgovarati ni sa svojom obitelji, ni s prijateljima. Jedva sam izlazila iz kuće. Toliko sam bila u komi. Ležala sam u krevetu i zurila u strop.
Justin je doletio u Louisianu posjetiti me. Donio je dugačko pismo koje je napisao i uokvirio. I dalje ga čuvam ispod kreveta. Na njegovu je kraju pisalo - i dan danas poželim zaplakati kada se toga sjetim - "Ne mogu disati bez tebe." To su bile posljednje riječi tog pisma.
Dok sam to čitala, pomislila sam: "Kvragu. Baš je dobar pisac." Jer upravo sam se tako ja osjećala. Gotovo kao da se gušim, kao da ne mogu disati, poslije svega što se dogodilo. No stvar je u tome da, čak i nakon što sam ga vidjela i pročitala to pismo, nisam se mogla trgnuti iz toga transa. Učinio je sve to, došao mi u posjet, a ja i dalje nisam mogla razgovarati - ni s njim, ni s ikim drugim.