Jeste li znali da samo 18 posto sadržaja u medijima govori o ženama. U sportskim rubrikama, pak, samo 4 posto sadržaja se odnosi na žene iako je udio žena u sportu oko 40 %. Jesu li vas iznenadili ovi podaci? Mene jesu! Unatoč činjenici što već dugi niz godina radim u medijima i svakodnevno živim s medijima, ovakav omjer nikad ne bih mogla pretpostaviti. Zašto? Zato što je percepcija jedno, a brojke pokazuju drugo. I baš zato važno je i prije svega odgovorno istaknuti kako nema mjesta bombastičnim, skandaloznim porukama, kao ni banaliziranju problema kojeg možemo svesti pod ime rodna (ne)ravnopravnost.
What you see, you can be!
Ako prevedemo, zvučalo bi potprilike ovako "Sve što vidiš, ti možeš biti!" Ključna je to poruka konferencije Equal Voice Summit, prestižnog medijskog događaja koji se održao u Zurichu 2. svibnja u organizaciji Ringier grupe, koja u svom vlasništvu ima 130 medijskih kompanija u čak 19 zemalja. Na samitu koji je okupio ključne ljude europske medijske scene potpisan je i važan dokument „Equal Voice Pledge“. Ana Hanžeković Krznarić, članica uprave Hanza Medije, potpisala je ovu inicijativu kako bi potaknula izdanja Hanza Medije, a time i hrvatsku medijsku scenu da prihvate pozicioniranje žena kao ravnopravnih subjekata sa svim svojim kvalitetama i rezultatima. Ravnopravnost nije cilj koji se može nametati, ali zahvaljujući alatima i edukaciji i same redakcije će shvatiti svoju odgovornost jer kvalitetan sadržaj nema kompromis i kao takav treba obuhvaćati sve sudionike našeg društva.
Mediji, kako je istaknuto na konferenciji, pišu o činjenicama, a jednu nepobitnu činjenicu ne treba ignorirati i lako je moguće izmjeriti. Prije samo tri godine, točnije 2019., Ringier grupa započela je s izradom i implementacijom „Equal Voice“ faktora, semantičkog algoritma koji mjeri koliko se sadržaja odnosi na žene, a koliko na muškarce. Zahvaljujući ovom algoritmu, jedno od izdanja ove medijske grupe – Handelszeitung povećalo je svoj Equal Voice faktor sa 17 na 32 posto u samo godinu dana, čime su postigli i ono što je posebno značajno – povećali su publiku kojoj se obraćaju.
Ravnopravnost tek 2056.?
I sve to bez uvođenja kvota koje kod mnogih izazivaju oprečna mišljenja jer ni žene ne žele biti na određenom mjestu samo zato da budu brojka. Ipak, složili su se sudionici konferencije koja je ugostila i Amal Clooney, jednu od vodećih odvjetnica u svijetu koja je karijeru posvetila zaštiti žena i ženskih prava, društvo kao takvo, pa onda i razne organizacije, na vrhu trebaju kvalitetne izvrsne ljude, a oni mogu biti i žene i muškarci. Za kreiranje takvog okruženja, ključni su mediji.
Iris Bohnet, profesorica i voditeljica programa 'Žene i javne politike' na Harvardu, istaknula je kako ćemo ovim tempom tek u 2056. godini postići jednakost. „Privilegije su uvijek nevidljive onima koji ih imaju, koji su privilegirani, i zato je važno o ovoj temi govoriti nepristrano koristeći brojke. Podizanje svijesti neće riješiti problem nejednakosti, ali promjena okruženja hoće. I zato mediji imaju ključnu ulogu u pozicioniraju uzora jer, kao što bihevioralni psiholozi mogu potvrditi, kad nešto vidite ili, preciznije, kad žene vide u medijima žene kao uzore, počet će vjerovati da i one to mogu postići“, kaže Bohnet.
Samo 24 posto medijskog sadržaja spominje žene
Složila se s ovim i Brittany Kaiser, bivša direktorica razvoja Cambridge Analytice, koja je otvoreno govorila o velikom skandalu i zloupotrebi osobnih podataka korisnika Facebooka, a koja se danas angažirano bavi temom osobne digitalne sigurnosti i digitalne pismenosti kao osnivačica Ownyourdata fondacije. Prema njezinim riječima, podaci su jasni: samo 24 posto vijesti govori o ženama, svega 19 posto eksperata koji govore u medijima su žene, a samo 16 posto svih sadržaja o politici govori o ženama. „Naša budućnost počiva na digitalnoj inteligenciji i digitalnim pravima, i zato je uloga medija u postizanju jednakosti i ravnopravnosti izuzetno važna. Važan je način na koji prikazujemo i portretiramo žene i muškarce. Nije jednakost kad muškarce prezentiramo kroz prizmu uspjeha i onoga čime se bave, a žene kao supruge ili kao emotivne i empatične“, poručila je Kaiser.
Rodni stereotipi se kod djece formiraju u dobi od 5 do 7 godina, tvrdi profesorica Bohnet, i zato je važno što prije stvarati sliku koja će pokazati kako žene koje čine 50 posto populacije zaista mogu biti sve što požele. „Uvijek kažem da moramo više pisati o ženama i njihovim uspjesima. I kad mi u redakciji kolege kažu 'Da, ali nema žena o kojima možemo pisati!', uvijek odgovoram 'Potrudite se pronaći ih'. Jer one su tu oko nas i ako ih ne vidite vi novinari koji donosite priče kako će ih vidjeti drugi“, iskrena je bila urednica poljskog izdanja Forbes Woman magazina Aleksandra Karasinska.
Možda najzanimljiviji dokaz koji ide u prilog ovome što je rečeno na konferenciji dala je i sama organizatorica Annabella Bassler, izvršna direktorca financija u Ringier grupi, koja je već 10 godina na ovoj poziciji. „Nedavno me sin, koji ima osam godina pitao: Mama, mogu li i dečki biti direktori financija?“, podijelila je malu anegdotu s publikom. Smijeh koji se pronio dvoranom dao je naslutiti koliko takvo pitanje zvuči iznenađujuće. A zašto? Zato što okruženje u kojem rastemo i živimo definira kakvo ćemo društvo biti. Gotovo polovica stanovništa ima sasvim sigurno dovoljno dobrih priča koje mogu biti jednako dobar uzor svima.