Dok se u kinima diljem svijeta, pa i u Hrvatskoj, prikazuje "I Wanna Dance With Somebody: Film o Whitney Houston", snimljen u povodu desete godišnjice njezine smrti, glazbene top-liste osvaja i istoimeni album, sastavljen od njezinih najvećih hitova. Zanimanje za glazbenu ikonu koja je ovaj svijet napustila prerano, u dobi od samo 48 godina, očito ne prestaje.
Otkako je umrla 11. veljače 2012. o njoj su snimljena dva dokumentarna filma, doduše oba neautorizirana, a "I Wanna Dance With Somebody" nastao je uz potporu njezine menadžerice i sestrične Pat Houston i ostatka obitelji, pa i njezinog producenta i prijatelja Clivea Davisa. Film ne štedi ni nju ni njezine bližnje, ali nije koncentriran samo na skandale koji su je pratili posljednja dva desetljeća života. A on je zaista bio buran.
Rođena 9. kolovoza 1963. u Newarku u državi New Jersey, Whitney je odrasla okružena glazbom. Njezin otac John Russell Houston Jr. poslije vojne karijere zaposlio se u gradskoj upravi, no s majčine strane svi su bili glazbenici. Emily Drinkard, poznatija kao Cissy, u mladosti je pjevala s gospel grupom The Drinkards. Poslije su je preimenovali u The Sweet Inspirations i počeli izvoditi svjetovnu glazbu, a najveći im je hit bio "Sweet Inspiration" iz 1968. Grupa je bila tražena i za prateće vokale, pa je tako na koncertima i na snimanjima surađivala s tadašnjim najvećim soul zvijezdama poput Wilsona Picketa i Solomona Burkea, ali i s Vanom Morrisonom, Jimijem Hendrixom i Elvisom Presleyjem. Glazbenice su bile i Whitneyine nećakinje, pop-zvijezda Dionne Warwick i operna diva, sopranistica Leontyne Price, dugogodišnja članica Metropolitan Opere, a kraljica soula Aretha Franklin bila je toliko bliska obiteljska prijateljica da ju je mala Whitney zvala teta. Krsna kuma bila joj je pak Darlene Love, velika zvijezda šezdesetih, zapamćena po pjesmama "He‘s a Rebel" i "He‘s Sure the Boy I Love", a najviše po božićnom hitu "Christmas (Baby Please Come Home)" iz 1963. I Whitneyin stariji brat Michael je glazbenik, kao i polubrat Gary Garland, a u takvom okruženju nije čudno što je i ona oduvijek znala da će biti pjevačica. No, put do uspjeha nije bio ni brz, a ni lagan.
Prva učiteljica glazbe bila joj je majka, koja je prema njoj ponekad bila gruba i zahtjevna, što je prikazano i u filmu "I Wanna Dance With Somebody". Svoju nadarenu kćer odmalena je učila da svijet glazbe nije blještav kakvim se čini kada se gleda izvana. Uz njenu podršku Whitney je prve solističke nastupe odradila u gospel zboru baptističke crkve New Hope u Newarku, gdje je naučila svirati klavir. Prva pjesma koju je otpjevala u crkvi bila je "Guide Me, O Thou Great Jehovah" - i oduševila je sve koji su je slušali.
"Kad sam je otpjevala, nitko se nije micao, kao da su u transu. Odjednom sam postala svjesna da me svi gledaju. Nisam znala što se dogodilo, a potom su počeli pljeskati. Neki su i zaplakali, toliko sam ih dirnula u dušu", opisala je poslije svoj prvi samostalni pjevački nastup. I nije ih dirnula samo svojom vokalnom vještinom - kasnije će pokazati da ima raspon veći od tri oktave, preciznije 3,2 - nego i emocijama koje je unijela u izvedbu, a upravo će ta kombinacija biti najvažnija za njezin uspjeh.
Whitney je nedugo potom počela nastupati i s majčinim vokalnim sastavom The Sweet Inspirations, a prvu studijsku pjesmu snimila je kao 14-godišnjakinja: bila je prateći vokal u pjesmi "Life Is a Party" Michaela Zagera.
No, prije nego što se počela probijati kao pjevačica, pažnju je privukla svojim izgledom. Kad je s majkom nastupala na dobrotvornom koncertu za zakladu United Negro College u njujorškom Carnegie Hallu, primijetio ju je fotograf koji ju je preporučio svom prijatelju, a ovaj ju je kontaktirao i snimio za modni magazin Seventeen, namijenjen tinejdžericama. Whitney je tako postala prva tamnoputa djevojka na naslovnici nekog američkog modnog magazina. Zgodnu i šarmantnu, uskoro su je angažirali i za snimanja za magazine Glamour, Cosmopolitan i Young Miss, a snimila je i televizijsku reklamu za proizvođača bezalkoholnih pića Canada Dry te postala jedan od najtraženijih mladih modela u Sjedinjenim Državama.
U to su joj doba ponudili i diskografski ugovor, prvo Michael Zager, potom Luther Vandross, a onda i Bruce Lundvall, no njena je majka smatrala da su povremena modna snimanja jedno, a glazbena karijera nešto sasvim drugo, što će je okupirati po cijele dane, pa joj je rekla da prije nego što išta potpiše mora prvo završiti školovanje. Whitney je pohađala srednju katoličku školu Mount Saint Dominic Academy, gdje je upoznala Robyn Crawford, koja joj je postala najbolja prijateljica, cimerica, a kasnije i asistentica. A iako su se, kad je Whitney već postala zvijezda, pojavile glasine da su njih dvije bile ljubavnice, što su tada obje demantirale, Robyn je kasnije potvrdila da je njihov odnos na početku uključivao i seks, ali je Houston to prekinula u strahu od reakcija okoline.
Sredinom osamdesetih, kad je započela samostalnu pjevačku karijeru, za njezin je proboj ključan bio Clive Davis, producent i član upravljačkih struktura najvećih svjetskih diskografskih kuća kao što su Columbia, RCA, BMG i drugih. Kad ga je Cissy Houston ugledala u publici na nekom svom koncertu na kojem je njena kći trebala pjevati prateći vokal, rekla joj je da se zamijene i da Whitney preuzme glavni vokal i sama otpjeva "The Greatest Love Of All", nadajući se da će Davis primijetiti koliko je nadarena. Njezin se plan pokazao uspješnim. Davis je bio oduševljen i ubrzo je mladoj pjevačici ponudio lukrativni ugovor za vlastitu diskografsku kuću Arista. Bio je to potez od kojeg su oboje profitirali.
Debitantski album "Whitney Houston" s deset pjesama u trajanju od 46,54 minute objavila je na Valentinovo 1985. Njegova prodaja zakotrljala se tijekom ljeta iste godine, a obilježila je 1986. s tri singla na prvome mjestu Billboardove liste: "Saving All My Love for You", "How Will I Know" i "Greatest Love of All". Album je prodan u čak 22 milijuna primjeraka, a mlada pjevačica nominirana je za šest nagrada Grammy. Zahvaljujući uspjehu albuma 1986. održala je prvu svjetsku turneju s 53 koncerta na četiri kontinenta, od toga šest u Europi.
Na početku karijere njezin joj se otac nametnuo kao menadžer, no nije joj se sviđalo što je počeo preuzimati sve više kontrole nad njenim poslovnim potezima. Ipak, nakon nekog vremena uspjela ga je zamijeniti svojom starom prijateljicom Robyn Crawford, koja je, pokazalo se to, na pravi način vodila njezinu karijeru, sve dok se sama Whitney nije promijenila i postala sama sebi najveća neprijateljica.
Njezin je uspjeh, naime, imao svoju cijenu. Iako su je slušali diljem svijeta, u domovini joj je dio afroameričke publike zamjerao da ne pjeva njihovu autentičnu glazbu, zbog čega se počela osjećati nesigurno.
"Što to znači biti crn? Pokušavam to shvatiti otkako sam počela nastupati. Ne znam pjevati kao crnkinja, kao što ne znam pjevati kao bjelkinja. Znam samo pjevati. Glazba nema boju. To je naprosto umjetnost", rekla je u jednom intervjuu.
Tih je godina neko vrijeme hodala s glazbenikom Jermaineom Jacksonom, bratom Michaela Jacksona, pa sa sportašem Randallom Cunninghamom, zvijezdom američkog nogometa, kratko i s glumcem Eddiejem Murphyjem. No, ni u jednom od njih nije pronašla muškarca za kojeg bi se poželjela trajno vezati. To se dogodilo tek 1989., kad je na dodjeli glazbenih nagrada Soul Train upoznala repera Bobbyja Browna, koji ju je oborio s nogu. Vjenčali su se u srpnju 1992., a u ožujku iduće godine rođena je njihova kći Bobbi Kristina Brown. Glazbenik je često upadao u probleme sa zakonom pa je osuđivan zbog vožnje pod utjecajem alkohola, posjedovanja droge, obiteljskog nasilja i tučnjave, dok je nju pratila slika dobre djevojke iz susjedstva.
"Moj je muž dobra osoba. Brine se za mene. Kad sam s njim, ne moram ni od čega strahovati jer znam da će me štititi. Istući će svakoga tko me povrijedi ili tko prema njemu ne pokazuje poštovanje koje zaslužuje", branila je muža Whitney Houston, koja nikad nije dala da se dirne u njezinu obitelj. Vidjelo se to i po tome što je izjavila u intervjuu koji je dala televizijskoj voditeljici Opri Winfrey.
"Sigurna sam da bih mogla ubiti onoga koji napadne moju kćer. Ili da netko želi nauditi mome mužu i mojoj obitelji. Poludim od bijesa i ssvašta sam u stanju učiniti da bih ih zaštitila", rekla je.
Tada se još činilo da joj u karijeri sve polazi od ruke. Svakim novim albumom obarala je rekorde prodaje i slušanosti, počela je i glumiti te je snimila dva komercijalno iznimno uspješna filma - "Tjelohranitelj" s Kevinom Costnerom, za koji je snimila i svoju obradu country hita Dolly Parton "I Will Always Love You", te romaničnu komediju "Obnovljena ljubav" s Denzelom Washingtonom.
No, potkraj devedesetih sve se promijenilo. Whitney je počela kasniti na intervjue, snimanja i probe, otkazivala koncerte i nastupe, a naglo je počela gubiti na kilaži. Na Havajima su joj carinici pronašli pola kilograma marihuane u torbi. Usprkos tom skandalu, u kolovozu 2001. potpisala je jedan od najvećih ugovora u povijesti diskografije: za šest albuma za diskografsku kuću Arista/BMG trebalo joj je biti isplaćeno fiksnih sto milijuna dolara plus tantijemi od prodaje.
No, ni sav novac svijeta nije je mogao zaštititi od nje same. Njezina nesigurnost te problemi u braku koje je negirala u javnosti - jednom je, primjerice, nakon povratka s turneje doznala da ju je Bobby prevario - sve je to utjecalo na njen pad, zbog čega je sve češće posezala za umjetnim stimulansima. Ne samo alkoholom nego i drogom, i to svih vrsta. Uzimala je kokain, pušila marihuanu, isprobavala i druge narkotike. Jedino je odbijala jeftini crack. "Da odmah razjasnim nešto. Zarađujem previše da bih morala pušiti to smeće", priznala je u jednom intervjuu.
Njezina ovisnost samo se pojačavala. Čak joj je i producent Clive Davis, koji joj je postao jedan od najboljih prijatelja, prigovorio da mu već dugo nije isporučila materijale za novi studijski album. I Robyn Crawford se činilo da se kao menadžerica zvijezde opterećene naglim promjenama raspoloženja, ovisnošću i toksičnim brakom bori s vjetrenjačama. Bez obzira što ju je voljela, shvatila je da, dok je Whitney u takvom stanju, ne može biti njezina poslovna suradnica, pa je dala otkaz. Whitney je na njezino mjesto angažirala svoju sestričnu Pat Houston, no prije toga doživjela je još jedan udarac. Njezin otac, kojeg je optužila da je loše upravljao njezinim financijama i još mu ranije dala otkaz kao menadžeru, tužio ju je za neopravdani raskid ugovora i tražio od nje odštetu od 100 milijuna dolara - no umro je 2003., prije sudskog procesa, a Whitney nije došla na njegov sprovod.
Opterećena svim tim problemima, pjevačica je postojano tonula u svijet droga, sve dok je Clive Davis, uz podršku Cissy Houston, nije nagovorio da 2005. ode na odvikavanje. Isprva se činilo da je boravak u klinici bio uspješan. Whitney je iz nje, tvrdila je, izašla "čista i spremna za nove životne izazove".
Sljedeće godine podnijela je zahtjev za razvod od Bobbyja Browna i nakon što je proces završio 2007. i ona dobila skrbništvo nad njihovom kćeri, ponovno je počela nastupati. Htjela je krenuti i na novu svjetsku turneju, no Clive Davis ju je nagovorio da odustane jer se ne bi trebala izvrgavati takvim naporima.
No, nije dugo izdržala bez droge. U veljači 2012. u Los Angelesu, gdje je trebala pjevati pjesmu "Home" na dodjeli nagrada Grammy, prije nastupa je srela nekog dilera kojeg je poznavala otprije i kupila "robu". Bio je to početak njezinog kraja.
Na probi za dodjelu ponašala se neuravnoteženo i rastrojeno, a samo dva dana kasnije u besvjesnom je stanju pronađena u svom hotelskom apartmanu. Odmah je pozvana hitna pomoć, no liječnici više nisu mogli ništa učiniti pa im je samo ostalo da u 15.55 sati proglase njezinu smrt. U priopćenju losanđeleske policije kao uzrok smrti naveden je srčani udar pod utjecajem kokaina, a u detaljnom toksikološkom nalazu stoji da su uz kokain pronađeni i tragovi marihuane, ali i lijekova za smirenje. Na komemoraciji u crkvi New Hope u Newarku od nje su se pjesmom oprostili Stevie Wonder, Alicia Keys, Dionne Warwick, Kim Burrell i R. Kelly, a pokopana je na obližnjem groblju Fairview.