George Michael i Andrew Ridgeley žarili su i palili u prvoj polovici osamdesetih, a hitove kao što su "Club Tropicana", "Wake Me Up Before You Go-Go" ili "Last Christmas" izbacivali su kao s tekuće vrpce. Kad se činilo da imaju cijeli svijet pod nogama prestali su surađivati. Andy se nakon toga povukao iz javnosti, a George je postao jedna od najvećih pop zvijezda. No, to ga nije oslobodilo unutarnjih demona koji su ga proganjali cijeli život.
Četrdeset je godina prošlo od objavljivanja albuma „Fantastic”, prvog u megauspješnoj karijeri dua Wham!, a ta velika godišnjica bila je i povod za snimanje Netflixovog dokumentarca (dostupan od 5. srpnja) u koji su uključene i neke dosad neemitirane snimke Georgea Michaela. On i Andrew Ridgeley s pozornice su odašiljali radost i dobro raspoloženje, pjesme su im bile prštave, izgledali su kao da život provode u klubovima na plaži, za njima su ludovale tinejdžerice diljem svijeta, a u kratkoj zajedničkoj karijeri prodali su više od 30 milijuna albuma. George je u tom dvojcu uvijek bio nekako „glavniji”, a to se potvrdilo i nakon razlaza 1986. - krenuo je u solo karijeru i postao jedan od najvećih pop umjetnika svih vremena, dok se Andrew okrenuo mirnom životu.
Wham! je doživio strelovit uspjeh te su u prvoj polovici osamdesetih bili najveći britanski pop duet. Hitove, kao što su „Club Tropicana”, „I‘m Your Man”, „Wake Me Up Before You Go-Go” ili „Last Christmas”, izbacivali su kao s tekuće vrpce te su postali jedni od predvodnika „britanske invazije”, tj. uspjeha britanskog popa u Americi, čemu je pogodovao i uspon MTV-a i forme video spotova. Bili su prvi pop izvođači sa Zapada koji su pjevali u Kini. Već nakon prvog televizijskog nastupa dečki su postali i modno utjecajni – svi su htjeli nositi podvrnute traperice i espadrile poput njih. Nastupali su uz prateće pjevačice i plesačice Pepsi i Shirlie, koja je u mladim danima hodala s Andrewom, i sve je djelovalo kao da će vesele osamdesete potrajati zauvijek. Pa ipak, kad su bili na vrhuncu, razišli su se.
Nova imena
Priča o Whamu! počinje 1975. u gradiću Busheyu u blizini Londona, u školi u kojoj su se dvanaestogodišnji Andrew i George - tada još Georgios Kyriacos Panayiotou, od milja zvan Yog - upoznali i brzo postali najbolji prijatelji. Obojica su bili zaluđeni glazbom, a školovanje ih nije zanimalo. „Dobro smo živjeli tada. Nismo imali mnogo, ali ništa nam nije nedostajalo. Nisam vidio smisla u školovanju nakon što sam naučio čitati i pisati, glavna preokupacija bilo mi je osnivanje benda i slušanje glazbe. Jedino što sam mogao zamisliti bilo je imati bend”, rekao je Ridgeley za Big Issue. Prvi glazbeni pokušaj bio im je kratkotrajni ska bend The Executive u kojem je bilo još članova, a duo Wham! osnovali su 1981. Iste je godine Georgios promijenio ime u George Michael.
Inicijativu za osnivanje dua dao je Andrew, a on je smislio i ime. Kako je rekao, nisu tada razmišljali o uspjehu, samo su željeli pisati i izvoditi pjesme. No, Yog je smatrao da prvo trebaju imati barem najnižu razinu kvalifikacija, a potom i stupanj višu. Andrew se zbog toga zabrinuo da od benda neće biti ništa, pa je poduzeo korake – rekao je razrednici da napušta školu, u koju ionako nije dolazio, na što mu je ona odgovorila: „Baš dobro, jer ionako smo te htjeli zamoliti da odeš.” Tada je nazvao Yoga i rekao mu da osnivaju bend. „Podlegao je pritisku. Zapravo, nisam mu ostavio puno izbora. No, da sam tada osnivanje benda prepustio njemu, nikad se ne bi dogodilo”, uvjeren je Andrew.
Happy end
Michael je jednom otkrio i kako su došli do imena Wham! Kako je objavio Smooth Radio, dečki su bili u izlasku u klubu, plesali su i šalili se. Andrew je pokretima, čini se, imitirao spolni odnos, usput uzvikujući „wham”, „bam” i slično i to im se u tom trenutku učinilo baš dobrim imenom za grupu. Poslije su malo dvojili, pa su ga gotovo odbacili, ali su mu se vratili jer se „činilo ispravnim za ono što smo radili”, objasnio je Michael.
Demo su snimili za samo 20 funti te su, uz malo sreće, 1982. nastupili u slavnom televizijskom showu „Top of the Pops” promovirajući singl „Young Guns (Go for It)”. Bio je to početak svjetskog uspjeha – već iduće godine uslijedio je debitantski album koji je odletio na prvo mjesto britanske top ljestvice. Godine 1984. George i Andrew objavili su drugi studijski album, „Make It Big”, koji je zasjeo na vrh top ljestvica s obje strane Atlantika. S njega su objavljena čak četiri singla i dečki su postali prave superzvijezde. Treći i posljednji album, „The Final”, zapravo je bio zbirka najvećih hitova, uz nekoliko novih pjesama. Istodobno su za sjevernoameričko i japansko tržište snimili album „Music from the Edge of Heaven”, a neke su se pjesme na ovim izdanjima preklapale. Konačni kraj došao je 28. lipnja 1986., kada su održali oproštajni koncert na londonskom stadionu Wembley. Nastupili su pred 72.000 ljudi, a koncert je potrajao epskih osam sati! Nastup su završili zagrljeni i tako publici pružili toliko željeni happy end.
Bez zavisti
Ipak, razilaženje među njima dvojicom počelo se osjećati i ranije. George je uvijek dobivao više pažnje kao glavni pjevač, bio je općenito bolji „materijal” za zvijezdu, pa se ideja solo karijere počela nekako nametati i drugima i njemu samom. S vremenom je poželio raditi i „zreliju” glazbu od pjesmica za tinejdžere, pružati „iskrenije emocije i pisati pjesme s kojima se ljudi mogu poistovjetiti”. I svojom ranom „ozbiljnom” pjesmom – neponovljivom „Careless Whisper” s drugog albuma – želio se distancirati od mladih obožavatelja i privući drugačiju publiku. Uspjeh pjesme na mnogo je načina najavio početak kraja Whama!, pa iako je Andrew bio njezin koautor, kasnije je rebrendirana kao Georgeova solo pjesma.
Andrew je bio svjestan da se glasom i karizmom ne može natjecati s prijateljem. No, tvrdi da mu to nije smetalo. „Moja najveća želja bila je biti u bendu i to sam ostvario. Nisam imao gorućih ambicija raditi bilo što drugo. Bio sam vrlo zadovoljan našim ulogama u vrijeme kada smo nastupali, išli na turneje, bili na vrhovima top lista. Nekim je ljudima možda teško povjerovati da nikada nisam zavidio Yogu, ali jednostavno nisam. Uvijek sam bio pozitivna osoba, optimističan i samouvjeren. Yog kao mladić nije bio samouvjeren, zato sam bio oduševljen time kako se razvio i kakav je umjetnik postao. Bio mi je najbolji prijatelj i mislim da bi bilo strano i bizarno osjećati nešto drugačije od toga”, rekao je Ridgeley.
Ponovo zajedno
George i Andrew bili su prijatelji prije Whama!, a to su ostali i nakon razlaza. Javnost je pretpostavljala da među njima ima zle krvi, budući da je razlazu pridonijelo i toliko obožavanje Georgea u javnosti, no on je stao na kraj naklapanjima nazvavši njihov razlaz „najprijateljskijim u povijesti popa”. Ipak, njihovo prijateljstvo dobilo je neku drugu razinu, što i ne čudi, jer su im se životni putevi razdvojili, a i nisu više bili dječaci kao u početku prijateljevanja. U autobiografiji „Wham!, George i ja”, Andrew je otkrio kako mu je i u tom razdoblju George govorio o svojim borbama. Georgeov prvi solo album „Faith” postao je klasik odmah nakon objavljivanja 1987., ali on se i dalje oslanjao na starog prijatelja u procjeni, jer je na neki način sumnjao u svoju novu glazbu. „Borio se s tim što uistinu znači biti George Michael”, napisao je Andrew koji je smatrao da George ima talent i strast dovoljne da postane jedna od najvećih zvijezda u povijesti pop glazbe.
Andy danas kaže kako su mu najdraže godine u životu počeci Whama!, kada su on, Shirlie i Yog bili vrlo sretan i odan trio. Tada još nisu ništa snimili i nisu imali nikakvih briga. „Nismo imali ništa, ali imali smo jedni druge. Provodili smo sate zajedno, ne čineći ništa posebno, samo smo pokušavali napisati pjesme. U tim tinejdžerskim godinama nema pred vama nekih životnih zahtjeva, u biti ste bezbrižni”, rekao je Ridgeley koji unatoč tome što najljepše dane veže uz bend, za bendom zapravo nije žalio. „Cijelo je naše iskustvo bilo pozitivno. Imali smo veliku sreću što smo imali prijateljstvo kakvo smo imali. Uz Wham! smo postigli mnogo više nego što smo ikada mislili da hoćemo, postigli smo apsolutno sve što smo mogli željeti. Dakle, nije bilo depresivno ili tužno. Znali smo da se opraštamo od našeg mladenačkog prijateljstva, takvo nije moglo ni postojati u odrasloj dobi. Obojica smo shvatili da to ne može trajati zauvijek”, rekao je Andy koji je razlaz, očito, prebolio, za razliku od mnogih fanova. Stalno su i jedan i drugi slušali pitanja o ponovnom udruživanju, no jedino zajedničko pojavljivanje bilo je na spektaklu „Rock in Rio” 1991., kad se Andy kao gost iznenađenja pridružio Georgeu na pozornici te su zajednički izveli nekoliko pjesama. Nakon Georgeove smrti 2016. godine Andy je odbio svaku mogućnost da ikad više izvede njihove pjesme uživo.
U ormaru
Veliku ulogu u Georgeovoj mladenačkoj nesigurnosti imala je njegova homoseksualnost, odnosno neodlučnost da je otkrije. Shvatio je da je gej ili, kako je rekao, barem biseksualac, kad je imao devetnaest godina. Vrlo brzo to je rekao Andyju i Shirlie, a sve ih je brinulo kako će na to reagirati njegov patrijarhalni otac, ciparski Grk. Andy sada misli da bi možda bilo bolje da je George odmah sve jednostavno priznao. „Možda je trebao javno ‘izaći‘. Bi li to utjecalo na njegovu karijeru? Nije utjecalo na Boy Georgea, ni kasnije na Freddieja Mercuryja ili Eltona Johna. Na to pitanje nikad nećemo dobiti odgovor. Ali tada, kada smo imali 19 godina, osjećali smo da to ne bi trebao reći ocu”, sjeća se Andrew.
George Michael smatrao je da je njegova prikrivena homoseksualnost zapravo dovela do raspada Whama! Kako piše Page Six, u dosad neemitiranom intervjuu, koji je djelomično uvršten u novi dokumentarac, George je rekao: „Prekretnica za Wham! nije imala ništa s Whamom! Razlog je bio u meni. Shvatio sam da sam velika zvijezda i da sam gej i to je bila prijelomna točka. Postao sam depresivan zbog toga što sam se sam tako ‘zatvorio‘.” Kad je propustio priznati odmah svima, i obitelji i javnosti, poslije mu je postajalo sve teže. Što je uspješniji bio, to se osjećao sve zarobljenijim. Znao je da skrivajući se nikada neće biti sretan i da se neće moći razvijati kao ljudsko biće, ali ipak je nosio sve u sebi do smrti svoje životne ljubavi, brazilskog dizajnera i frizera Anselma Feleppa koji je 1993. umro od AIDS-a. Napisao je George tada dirljivo pismo na četiri stranice čime nije iznenadio majku koja mu je uvijek bila podrška, ali otac nije najbolje primio priznanje. Kasnije je u Michaelovu životu bilo dosta skandala i opijata, sve do smrti na Božić 2016. Preminuo je s 53 godine prirodnom smrću, od bolesti jetre i zatajenja srca.
Posljednji Scrabble
Vijest o Yogovoj smrti Andy je primio s nevjericom. On se do tada već gotovo potpuno povukao iz javnog života, nakon što se u prvim godinama poslije razlaza s malo uspjeha okušao u Formuli 3, glumi, solo glazbenoj karijeri. Bio je u gotovo tridesetogodišnjoj vezi s Keren Woodward, članicom Bananarame, a živjeli su s njenim sinom na obnovljenom imanju iz 15. stoljeća. Sad je u vezi s Amandom Cronin.
U dokumentarcu, jednostavno nazvanom „Wham!”, prisjetio se i svog posljednjeg susreta sa starim prijateljem, piše People, nekoliko mjeseci prije njegove smrti. „Bio je veliki obožavatelj igre Scrabble i igrali smo je redovito. Pobijedio me tjedan dana prije i bio sam uzbuđen jer sam želio revanš. Ta je igra stimulirala i njega i mene”, rekao je dodajući da nije bio Michaelov jedini partner za Scrabble. No, svakako je bio njegov odan prijatelj. Kad su Michaelu odavali počast na dodjeli Brit Awards 2017. godine, Andy je svog prijatelja Yoga nazvao „vjerojatno najboljim pjevačem i tekstopiscem svoje generacije i supernovom na nebeskom svodu sjajnih svjetala i zvijezda”.