INTERVJU

Vjetar u leđa daje mu ljubav! Nevjerojatna priča hvarskog jedriličara svjetske klase Filipa Jurišića!

Naš najperspektivniji jedriličar, brončni sa Svjetskog prvenstva klase laser u Meksiku, sve je podredio sportu, a najveća podrška pritom su mu roditelji i djevojka Antonija Žuvela.

Osvajanje bronce na Svjetskom prvenstvu u klasi laser u Meksiku 29-godišnji Hvaranin Filip Jurišić proslavio je s dvije fešte. Prvo u svom splitskom Mornarnu, jedriličarskom klubu čiji je član, a potom i u Hvaru, gdje je njegov ulazak u luku popraćen bakljadom i pozdravima s okupljenih brodica. Obje fešte svom je dragom, najperspektivnijem hrvatskom jedriličaru mlađe generacije priredila djevojka Antonija Žuvela, njegova školska ljubav i najveća simpatija od prvog razreda osnovne škole. Filip i Antonija nerazdvojni su već deset godina, a ona mu je uz roditelje najveća i najvažnija podrška u svim sportskim planovima. Filipov idući najvažniji cilj je plasman na Olimpijske igre u Parizu 2024. zbog čega će dobar dio ljeta provesti u Marseillu, gdje će upoznavati jedriličarsko polje na kojem će, nada se, za dvije godine odraditi svoj debitantski olimpijski nastup.

Što ste sve ponijeli kući iz Meksika?

Medalju za osvojeno treće mjesto u klasi laser, trofej bambija, ručni rad koji uz to ide, te puno lijepih uspomena i intenzivnih osjećaja. Nakon srebra na lanjskom Europskom prvenstvu sad sam stigao i do rezultata karijere na svjetskoj razini, za što se intenzivno spremam već jedanaest godina.

image

Filip i Antonija poznaju se od prvog razreda osnovne škole

SASA BURIC CROPIX

Što je sve potrebno za dobar rezultat?

Za medalju je potrebno mnogo odricanja, rada i strpljenja. Klasa laser je najjača po kvaliteti, svi vozimo iste brodove, pa razliku rade fizička sprema, vještina, znanje, tehnika i iskustvo. Iako sam na brodu sam, iza mene stoji cijeli tim iz splitskog Mornara na čelu s trenerom Jozom Jakelićem. Tu su i šest godina stariji kolega Tonči Stipanović, naš dvostruki srebrni olimpijac iz Rija i Tokija, te ciparski reprezentativac Pavlos Kontides (32), prvi i jedini osvajač olimpijske medalje za svoju zemlju, koji je također član našeg kluba. A o kakvom se klubu radi dovoljno govore rezulatati iz Meksika: Pavlos je bio drugi, ja treći, a Tonči - peti. Uz to je Mađar Jonathan Vadnai, također član Mornara, osvojio deveto mjesto, a naš najmlađi kolega Bruno Gašpić (21) završio je 51.

image

Klupski hangar JK Mornar iz Splita drugi je dom Hvaranina Filipa Jurišića

SASA BURIC CROPIX

Kad ste počeli jedriti?

Kao devetogodišnjak na Hvaru, a srednju školu sam upisao u Splitu kako bih se izvan nastave mogao u potpunosti posvetiti jedrenju. Prije toga sam vikendima putovao u Split na treninge.

Otkuda vam ta samodisciplina?

To je rezulat ljubavi prema jedrenju, sve sam podredio tome. Umjesto da se igram s prijateljima, izlazim s njima, idem na putovanja i ekskurzije..., čak sam i maturalnu zabavu - propustio.

Uz koga ste zavoljeli more?

Moji roditelji Edi i Jelena su se bavili jedrenjem, pokojni dida Davor je jedrio, s njim i bakom sam znao ići na duže đite... Jedrenje je bila naša familijarna aktivnost broj jedan, pa smo doma svi naučili osnove, i moj mlađi brat Jere, te starija sestra Ana. To je bilo ključno za početak, a tko god dođe u Mornara taj živi za jedrenje i s jedrenjem.

image

Antonija Žuvela je Filipu priredila nezaboravan doček nakon osvajanja brončane medalje na Svjetskom prvenstvu u Meksiku

SASA BURIC CROPIX

Tko vam je dao nadimak Gašo?

Očev prijatelj. Kod nas na Hvaru je Gašo nadimak za osobu koja ne dovrši posao zbog lijenosti karaktera. A dobio sam ga jer sam kao 8-godišnjak bacao vrše ispred kuće u kaiću na vesla, umjesto da s ocem idem na more na prave ribe. Iako Gašo zapravo nema veze sa mnom, ostao mi je iz djetinjstva, a ja ga se ne stidim. To je sad naša interna zafrkancija.

Jedrite li od Splita do Hvara i natrag?

Obavezno, kad god imam vremena za vožnju koja u prosjeku traje četiri sata. No, često i duže, jer bez motora taj put na jedra ponekad ispadne avantura, pogotovo ako padne vjetar, pa me na moru zna uhvatiti i noć. No, sve su to čari života na moru.

Vježbate li i na suhom?

Suhi trening je sastavni dio priprema i regeneracije, a najdraže mjesto za to mi je resort Maslina u Starigradu, gdje imam sve što mi je potrebno.

image

Filipu je san nastup na Olimpijskim igrama u Parizu 2024.

SASA BURIC CROPIX

Kakvi su vam idući planovi?

Prva iduća regata je u nizozemskom Scheveningenu čiji rezultati se boduju u olimpijskom ciklusu za Pariz 2024., a dio ljeta ću provesti u Maresilleu, prikupljajući podatake i analizirajući specifičnosti polja na kojem će se održati iduće olimpijsko natjecanje. Za normu za svoj prvi olimpijski nastup moram biti bolji od klupskog kolege i cimera, našeg dvostrukog srebrnog olimpijca Tončija Stipanovića, jer svaka država u jedrenju daje samo jednog natjecatelja. Među nama vlada rivalstvo, ali nema zavisti i zlobe: tko bude najbolji ići će u Pariz i to nas sve skupa gura naprijed.

image

Antonija na brodu samo gušta, dok si Filip na moru uvijek nađe posla

SASA BURIC CROPIX

Je li vam Tonči poput starijeg brata?

Naravno, ali i više od toga: Tonči mi je prijatelj i rival od 0 do 24, a tu je još i Pavlos Kontides, s kojim sam isto tako nerazdvojan.

Što ste studirali?

Završavam studij za trenera jedrenja na Kineziološkom fakultetu. No, ne vidim se baš u toj ulozi, više me zanima razvoj sportske jedriličarske baze na mom otoku, najljepšem na Jadranu.

Koje su vam najdraže mikrolokacije za jedrenje?

Starogradski i hvarski kanal, posebno među Paklinskim otocima i prema Visu.

Kako ste upoznali svoju djevojku Antoniju Žuvelu?

Znamo se od prvog razreda osnovne škole, oduvijek mi je bila najveća simpatija, a već deset godina smo zajedno. Izgleda da sam se treba preseliti u Split da osvijestim koliko mi znači...

image

Filip svoju dragu vodi na izlete u hvarskom akvatoriju

SASA BURIC CROPIX

Po čemu je Antonija posebna?

Antonija mi je najveća podrška, maksimalno je uvijek uz mene, a ponekad me prati i na natjecanjima. Obožavam je gledati kako na brodu gušta, za razliku od mene koji si uvijek nađem posla.

Linker
15. kolovoz 2022 22:16