Svestrana pjevačica otkrila nam je da priprema novi sevdah album, ali i pop za kojim obožavatelji već dulje vrijeme žude.
Iza nje je pet pop albuma i pet jazz albuma, i niz priznanja, a publika je pamti po hitovima "Jutro donosi kraj", "Da znaš", "Savim sigurna", "Dolje na koljena" koji su promijenili smjer pop glazbe kraja 90-ih i 2000-ih te Vesnu Pisarović lansirali u sam zvjezdani vrh.
Promjena smjera i interes za jazz glazbu dogodili su se gotovo slučajno. Nakon što je pokazala koje sve vrhove može dosegnuti s pop glazbom, otisnula se u Den Haag i London gdje je studirala jazz. Sa suprugom, filozofom Ozrenom Pupovcem živi na nekoliko lokacija - od Zagreba do Berlina, a mašta i o drugim destinacijama. Prije koncerta otkrila nam je razne detalje pripreme, najavila objavljivanje novog albuma sevdaha s Gregom Cohenom s kojim je već surađivala, ali i novi pop album koji se već dugo "kuha".
Što smijemo očekivati na vašem velikom koncertu u Ciboni?
- Teško je reći što smijete, a što želim da se očekuje, ali za mene je ovo jedan veliki nastup. Za razliku od jazza gdje postoji jedna ozbiljna glasovna priprema, u mom slučaju, vrijeme provedeno u izolaciji. Pop koncert zahtijeva puno više: tu je tjelesna priprema, vježba, svjetlo, spektakl. Vizualno, scensko-auditivni performans gdje su kostimi, svjetlo, dinamika i koncepti kao što je bio i moj veliki koncert u Domu sportova. Ovaj put je taj koncept malo ozbiljniji jer imam iskustvo, na vrijeme sam se počela pripremati i razmišljati o tome. Želim da publika dobije posebno iskustvo koje neće dobiti preko televizije, YouTubea ili drugih platformi.
Plesači su s vama?
- Plesače sam moram priznati zaobišla, iako sam ih inicijalno zamišljala. Shvatila sam da mene kao izvođača, osim dobrog zvuka, aranžmana dodatno uzbuđuje je svjetlo. Dobar light je sve. Marko Mijatović je priredio čudo. Kao kada u dnevnom boravku imaš lijepu lampu, i ugodno se osjećate sa svjetlom koje širi, ista je stvar i na koncertu. Dinamika lighta je jako bitna. Vrlo rano sam okupila tim mladih ljudi. Paolo Tišljarić je redatelj spektakla, Miran Bratunarić će raditi video zid i animacije i mnogi drugi. Ana Nikačević u suradnji s m.fiction odgovorna je za styling. Vrebala sam te ljude i to je to, i nadam se da će se dogoditi ljepota.
S naknadnom pameti – jeste li mogli zamisliti, osjetiti da će vaša glazba imati toliko trajanje i proizvesti autentičnu „glad” javnosti? Pritom, jasno, mislim na vaš rani rad... Van generacije koja vas je „prirodno” pratila, danas su to nove generacije, GEN- Z...
- Pokušala sam razgovarati sa svojim prijateljima sociolozima, filozofima i uglavnom su mi ponudili isti odgovor koji je sveden na jednu riječ: nostalgija. Vjerujem da u njoj ima puno toga jer ja sama koja sam bila npr. zaljubljena u Whitney Houston, shvaćam da i dandanas kada je slušam budem „prebačena” u stanje koje me vrlo brzo dovede do suza. Na što me sjeća, ili asocira više ni sama ne znam. Ono što smo nekada voljeli, valjda uglavnom volimo i u sadašnjem trenutku. Danas si pak dajem u zadatak da osuvremenim svoj pop i da se približim mladim ljudima, želim da zvuči više electro, synth-pop, French. Ipak, da se vratim na svoje iznenađenje. Odista nisam i ovu publiku očekivala na svojoj strani, dapače – htjela sam napraviti performans kojim bih tematizirala svoju smrt, sprovod, inspirirana pjesmom od kvarteta 4M da ću imati dobar party, pozvat ću vas na svoj sprovod. Na tom sam performansu htjela pjevati svoje jazz pjesma, a to bi bio, mislila sam tada, dobar marketinški potez. Ova gesta publike me tjera da se sama mijenjam i osmišljavam nove načine scenskog postojanja.
Na tom tragu – kada ste počeli uistinu vrednovati svoj rad?
- Malo sam grozna što se toga tiče.
Zašto nam je toliko teško prihvatiti vrijednost svog rada?
- Vrijeme je dobar test. Ipak, tko zna što je dobro. Teško je odgovoriti na ovo pitanje.
Novi album se priprema dugo, a i svako malo vam ga novinari i fanovi spomenu. Gdje ste s istim?
- Sada kada sam malo rekapitulirala ovo što se zbiva, ovaj koncert doživljavam svojevrsnim početkom i završetkom. Naime, 10. studenog 2018. godine sam nastupila na FER-u, a ovaj koncert se događa na isti datum nakon pet godina. A to je pet godina da su me iznova "otkrili". Svaki koncert mi je od tada ljepši. Mislim da je vrijeme da kažem nešto novo jer sam podvukla crtu – imam pet jazz albuma i pet pop albuma, te ako gledamo „vagu” vrijeme je došlo za jedan novi pop album. Nove sam pjesme počela pisati davno i mislila sam da ću brzo napraviti single, ali se pokazalo da to nisam dovoljno jako željela. Jazz je bio puno glasniji.
Upravo ste završili album sevdaha?
- Tako je, počela sam ga raditi 2017. godine, opet s izvrsnim glazbenikom, Gregom Cohenom koji je svirao s Tomom Waitsom, Laurie Anderson. Završili smo ga prije dva tjedna. Otkrila sam u to vrijeme Eminu Zečaj, sarajevsku pjevačicu, ali i SoundCloud radio postaje Banja Luka koji je 60-ih godina emitirao napjeve banjalučkog kraja koje je snimao kompozitor Vlada Milošević i jednostavno se oduševila. Jedan sam se period bavila proučavanjem indijske glazbe, ali kad sam čula Rasemu Katanu koja mi je zvučala između Billy Holiday i indijske glazbe. Poludjela sam za njom. Bila sam tada u Berlinu i odmah sam kupila kartu za Sarajevo gdje sam se srela s muzikolozima koji su mi pomogli razbuktati moju strast. To mi je uzelo tri godine istraživanja i rada na glasu. To se zove pjesma poravna – pjesma dugog daha koja zahtjeva koja zahtjeva poprilično sofisticiran glas, bez vibrata, puno zraka. Znači, potpuno nešto drugo i od jazza, i od pop glazbe.
Što više zrelite, imate li osjećaj da ste manje ili više svjesni sebe? Što vam se čini?
- Čini mi se da smo manje svjesni sebe. Danas više nego ikada služim Kraljici Muzici. Prije je na tom mjestu bilo "ja", neko "ja" koje je jako nesigurno. Danas to "ja" kao da ne postoji, u funkciji je nečeg ljepšeg.
O čemu će biti novi pop album?
- O ljubavi. Pravi pop. Bit će plesan.
Imate već suradnike?
- Njih je uvijek najteže naći.
U glazbi se sve sazna iz prve?
-Da, prvi ton, prva riječ. Vrlo se brzo sve razotkrije.
Gdje vam je dom danas?
- Mijenjam tu kategoriju. I dalje živim na relaciji Berlin – Zagreb i spremna sam imati još jednu relaciju. Nije mi problem biti u hotelskoj sobi niti na aerodromu. Niti u Požegi niti u Zagrebu. Maštam o Brazilu. I dan danas se Milana Vlaović sjeća kada smo radili pjesmu "Sasvim sigurna" za Doru, a ona je tada živjela u Ateni u koju sam putovala. Navodno sam rekla da mi nije jasno kako ona može tako živjeti svugdje, jer sam bila uvjerena da ne bih nigdje van Hrvatske živjeti. A onda se sve stubokom promijenilo. Jednom kad se otisneš, lakše je sve dalje...
Na društvenim mrežama niste previše aktivni. Zašto?
- Ima me na društvenim mrežama i to vodi moja menadžerica, Kristina Krajina. Ona me o svemu informira. Nisam se najbolje snašla s tim mrežama.
Da uzmemo vaš telefon, što bismo vidjeli?
- Iskreno, puno čitam Gloriju. I Gloriju Glam. Guardian i Le Monde. Kada sam jako umorna, onda skrolam showbusiness.
Zadnji album koji ste slušali?
- Zadnji album Roisin Murphy. Volim tu ženu. Još od Moloka....
Čitate?
- Puno i često. Mislim da kada bi ljudi više čitali i slušali dobre zvukove da bi ovaj svijet postao bolje mjesto.
Kuhate?
- Obožavam, ali često nemam vremena. Omiljeni savjet jednog dragog japanskog kuhara je da skuhamo rižu, stavimo malo putra i na to parmezan. Obožavam!