Još kao dječak osjećao sam da sam rođen za nešto veliko, a upravo to mi se sada ostvaruje: u intenzivnim sam pripremama za peti posjet Africi, koji ću obilježiti u kolovozu usponom na Kilimandžaro - govori Dejan Nemčić (36), profesor geografije iz zagrebačke Osnovne škole “Ivo Andrić” koji je nedavno drugi put primio nagradu Global Teacher Award. Obrana naslova najboljeg učitelja na svijetu dala mu je još vjetra u leđa za ostvarivanje njegova cilja - osvajanje vrha od 5895 metara na najvišoj afričkoj planini. I ovaj posjet Africi, kao i protekla četiri, bit će humanitarnog karaktera. Tijekom desetodnevne avanture Dejan Nemčić će na društvenim mrežama pisati izvještaje s putovanja i prikupljati donacije.
- Prikupljena sredstva usmjerit ću na beskućnike i djecu s teškoćama u Hrvatskoj, kojima je sustav okrenuo leđa. Nevjerojatno je da živimo u zemlji u kojoj neki beskućnici još uvijek nemaju osobnu iskaznicu. Ovim putem želim osvijestiti javnost da se uvijek može pomoći. Mnogi to i žele učiniti, ali ne znaju kako - objašnjava.
Za put se treba itekako pripremiti jer pothvat poput ovog traži izvrsnu kondiciju. Najviše ga brinu visinske razlike, a osim brzog hodanja, trčanja, penjanja na Biokovo, Velebit i Triglav, trenirat će i konzultirati se s iskusnim alpinistom Stipom Božićem.
- Sve ću strahove ostaviti doma jer mi je bitna mentalna snaga. Duhovnost mi uvelike pomaže u poslu, želim doseći nešto više od samog uspona, no tek ću ondje saznati što će mi taj uspon znači i zašto imam takvu želju uspeti se na vrh Kilimandžara. Napokon ću imati vremena razmisliti o svemu što radim u životu, jer sada nemam tu privilegiju. Spavam samo pet sati, a na godišnjem odmoru nisam bio godinama, stalno sam u projektima i poslovima - govori Dejan Nemčić. U Africi će prvi put humanitarno djelovati za hrvatsku djecu, a djelovanjem u domovini pak pomaže afričkoj djeci. Prije tri godine angažirao se oko izgradnje škole u Tanzaniji, prikupljao donacije hrvatskih tvrtki - a dao je i vlastiti novac.
- Afričkoj djeci odlazak u školu jedini je izlaz iz siromaštva. Nigdje na svijetu nisam doživio ono što sam doživio u tamošnjim sirotištima. Djeca s nevjerojatnim veseljem idu u školu, pišu mi pisma zahvale nakon predavanja, iznimno su skromna. Jedan je dječak razlomio olovku na tri djela kako bi i njegovi prijatelji mogli pisati. Unatoč neopisivom siromaštvu nikada tu djecu nisam vidio da plaču ili kukaju nad svojom sudbinom. Nasmijana su i zahvalna za svaku novu priliku. Zbog toga poželiš zauvijek ostati s njima i prenositi im znanje, jer škola je temelj. Bojao sam se da me neće prihvatiti, a dogodilo se upravo suprotno. Nikada u životu nisam osjetio takav vulkan emocija. U jednom trenutku svi su mi poletjeli u zagrljaj. Predavanje toj djeci vrhunac je mog rada - govori Dejan Nemčić.
Tanzaniju je prvi put posjetio 2016., a od tada je pronašao pomoć za tisuće djece u Ruandi, Ugandi, Nigeriji, Zanzibaru, Keniji.
- Moji učenici u razredu primijetili su da drugačijim tonom govorim o Africi i da predajem na emotivniji način. Oni su mi otvorili oči. Shvatio sam to kao poziv. Po hrvatskim školama prikupio sam donacije, kupio avionsku kartu, a aviokompanija je napravila iznimku i dopustila da unesem šest torbi s donacijama. Bio je to školski pribor - olovke, geografske i topografske karte koje ta djeca nikada nisu vidjela. Novac nikada nisam nosio jer novac ne mijenja Afriku, nego ljudi. Odsjeo sam u hostelu u najvećem gradu Tanzanije, Dar es Salaamu, povezao se s tamošnjim svećenikom koji me odmah upoznao s lokalnim učiteljima i mreža se samo plela - govori Nemčić. Ostao je bez teksta kada im je donio čokolade koje klinci nisu željeli uzeti dok ne prebroje ima li dovoljno za sve. Takva iskustva prenosi svojim učenicima i uči ih životnim vrijednostima koje su iščezle. U početku ni njegovoj obitelji - majci Adeli, ocu Zdravku i sestri Dalili - nije bilo jasno zašto to sve radi, ali danas se njime iznimno ponose, baš kao i supruga Ines, koja mu je najveća podrška.
ČITAJTE I: Sjedi, odličan: Drugu godinu za redom najbolji učitelj na svijetu je zagrebački profesor
- Neshvaćen sam na svijetu, svi me gledaju čudno, misle da iza mene stoji neka politička stranka ili da imam interesa. To je misija koja nije jasna našem mentalitetu gdje svatko gleda da je njemu dobro. Kod mene je suprotno, važno mi je da je svima drugima dobro, a onda tek meni. Važnije mi je vidjeti da se u Africi gradi škola nego da sebi nešto kupim - zaključuje profesor velika srca.