Da život piše najdivnije romane, ali i da smo svi gladni najjednostavnije ljudske topline i pozitive pokazala je priča koja je ganula djelatnice i štićenice ženskog Učeničkog doma "Dora Pejačević" u Zagrebu, ali i njihovu dobročiniteljicu i donatoricu Mirnu Savić.
"Tražimo Mirnu koja je prije otprilike mjesec i pol - dva mjeseca donirala svoju odjeću u Učenički dom Dora Pejačević, a robica je zbog korone stajala u karanteni nekoliko tjedana. Dio Mirnine donacije smo proslijedili stradalima u potresu u Gornjoj Dubravi i Čučerju, a ono što nismo znali je da je Mirna u svaki kaputić i sako stavila predivne male porukice pune ljubavi", napisala je djelatnica Ivana Harapin Gajić uz fotografije ohrabrujućih poruka koje je njihova donatorica gurnula u svaki od odjevnih predmeta.
"Bravo! Uspjela si naći džep. Ovo sam kupila kad sam bila luda i mlada i išla u klub mislila da izgledam kao da živim u Londonu. Sad idem samo u Lidl i šetati psa pa se ti iživi u ovom kaputu! Mirna", jedna je samo od brojnih poruka koje je donatorica ostavila, konkretno u čupavoj bundi sive boje.
Nije prošlo dugo i Mirna koju je tražila djelatnica učeničkog doma se javila - riječ je o Mirni Savić, blogerici, radijskoj voditeljici i kćeri našeg poznatog pjevača Massima Savića.
Prijatelji je odmah prepoznali
"Moji prijatelji su odmah shvatili da se radi o meni i na to sam ponosna, da me ljudi prepoznaju po tako nekim stvarima. Prošlo je već mjesec i pol otkako sam donirala odjeću i iskreno, već sam zaboravila. Mislila sam da su djevojke koje su dobile odjeću, vidjele poruke i nasmijale se. Bilo im je vjerojatno drago i uljepšalo im je taj dan. Nisam ni u snu očekivala da će reakcija biti ovakva i da će me tražiti. Kada su mi prijatelji javili bila sam u dućanu, vidjela sam to na mobitelu i morala sam se sakriti tamo iza kikirikija da me nitko ne vidi. Pustila sam suzu tamo, baš su me dirnule", ispričala je Mirna za Gloria.hr.
Voljela bi, kaže, da što više ljudi čuje za Učenički dom "Dora Pejačević" te da on postane sinonim za donacije, mladim djevojkama koje zbog školovanja žive odvojene od svojih obitelji. U njemu se svake godine održavao Božićni sajam, na kojem su se prikupljale donacije, a Mirna je i prijašnjih godina sudjelovala u tome. Ove se godine, zbog epidemiološke situacije, taj sajam neće održati - tako je Mirna odlučila donaciju napraviti direktno.
"Nazvala sam učenički dom i rekla im da imam mnogo odjeće koju bih htjela pokloniti njihovim učenicama, čak sam čula interno da se nećkaju je li u redu da sada u doba korone uzimaju donaciju. Objasnila sam im da sam ja mlada cura, da to nije neka odbačena odjeća, tu ima i novih, modernih stvari koje će njihovim štićenicama itekako dobro doći i sigurno će im mnogo značiti. Na kraju su pristale, odjeću su prvo stavile u karantenu nekoliko tjedana i podijelile je tek nedavno", kazala nam je Mirna Savić.
Iz učeničkog doma potvrdili su nam da iako nema klasičnog Božićnog sajma, na kojem bi kao porteklih godina prikupljali i novčane donacije, budući da ih ljudi već poznaju, donose im odjeću direktno - a oni na isti način i prosljeđuju donacije dalje.
A Mirna Savić je odlučila da njena ovogodišnja donacija odjeće bude vrlo izdašna, nije se riješila samo viškova ili iznošene robe, već je, kaže, poklonila više od polovice svoje garderobe.
"Donirala sam 70 posto svog cjelokupnog ormara. Bilo je tu stvari koje sam obožavala, ali sam ocijenila da je vrijeme da idu dalje - i to djevojkama koje to zaslužuju. Bilo je tu sve moguće odjeće od zimske do ljetne. Došla mi je potreba da više ne čuvam stvari, da ih ne nakupljam bespotrebno, da ne hoardam. Nisam htjela više čekati šest mjeseci neku posebnu priliku kako bih odjenula nešto što još uvijek ima etiketu. Jer bilo je tu i novih stvari, još uvijek s etiketama. Rekla sam neka ide curama koje to zaslužuju više od mene. Ako mi dođe potreba da si kupim novi kaput, sigurno imam više mogućnosti da to napravim od njih", objasnila je Mirna.
Svaka poruka kao zagrljaj
Kada je dovezla svu odjeću pred dom, bilo je to kaže pet ili šest ogromnih vreća punih odjeće, domar doma joj je pomogao da sve to iskrca iz auta i prenese u prostorije Učeničkog doma "Dora Pejačević".
Osim što je poklonila ogroman dio svoje odjeće, Mirna je htjela ostaviti i posebnu poruku, onu ljubavi i podrške. Kazala nam je da je svaku tu poruku zamislila kao jedan zagrljaj.
Kako je ispričala voditeljica, različite humanitarne udruge u ovom periodu dok traje pandemija koronavirusa ni ne primaju donacije, stoga joj nije bilo čudno što su djelatnici doma svu odjeću prvo ostavili 'u karanteni' - onoliko koliko su smatrali da je potrebno.
Nekoliko tjedana u karanteni, a zatim su djelatnice doma razdijelile robu svojim učenicama. "Kad smo procijenile da je sad prošlo dosta vremena, kolegica i ja smo išle vidjeti odjeću - a kad tamo predivne stvari za naše cure, odmah smo vidjele sto nam je za koju od učenica za koje znamo da im je pomoć potrebna. Ostalo smo spremile za naš tradicionalni humanitarni sajam, koji se ove godine na žalost ne može održati. No, bit će nekih drugih prilika. Odmah drugi dan nas je učenica pitala čija je to odjeća bila, jer je našla lijepu porukicu u džepu jakne, ali nam nije donijela poruku pa to na žalost nismo doživjeli na pravi način", ispričala je gospođa Ivana.
"Korisnica je u džepu jakne pronašla poruku, zatim su krenuli istraživati i našli još poruka. Onda smo ih našli i mi u onoj odjeći koju smo ostavili u domu za sajam. I tako smo pokrenuli potragu tom predivnom dušom koja je svojom nesebičnošću i dobrotom željela razveseliti naše učenice", opisala je djelatnica doma koja je na Facebooku pokrenula potragu za donatoricom.
Mirna Savić kaže da ju je oduševilo to što je njezina odjeća došla i do ljudi koji su stradali u potresu te, kako kaže, nada se da će njezina odjeća barem malo ugrijati i utopliti hladnu zagrebačku zimu.