Prolaznici nisu mogli povjerovati vlastitim očima kad su na središnjem gradskom Trgu bana Josipa Jelačića ugledali prvi štand za iduće predsjedničke izbore. A pogotovo kad su na njemu prepoznali glumicu Eciju Ojdanić kako prikuplja potpise za predsjedničku kandidaturu.
"Za ova čudna vremena potrebno je - čudo!, Vlajna je žena iz naroda i najbolje zna što našem narodu treba! Glas za Vlajnu je glas za sve nas!, Žena velikog srca i zdravog razuma vodi nas u bolju budućnost!", tako glase neki od slogana koji su se u rano poslijepodne orili središtem Zagreba, a Eciji je u prikupljanju potpisa pomagala njezina mala vojska asistenata i volontera.
Popularna glumica svojim je performansom uzburkala duhove i najavila zagrebačku premijeru predstave "Čudo", koju već neko vrijeme igra diljem Hrvatske. Riječ je o novom naslovu kazališta Moruzgva, autora i redatelja Ivana Lea Leme, koja je zapravo nastavak hit predstava "Preko veze” i "Vla Vla Vlajland cabareta".
Njihova heroina je čistačica Vlajna, žena iz Hrvaca bez dlake na jeziku, koja je hrabro prigazila svoj križni put od čistačice, sinu svoje majčice, raspuštenice i gastarbajterice do udovice i naslidnice, a sad u "Čudu" postaje i druga hrvatska predsjednica.
Uz Eciju Ojdanić u predstavi nastupa i Matija Šakoronja, a sočna komedija je prošarana songovima Zvonimira Duspera Dusa.
"Nadamo se da će "Čudo" publiku nasmijati, inspirirati i otvoriti joj neka zanimljiva pitanja i spoznaje. Kako u politici sačuvati moralne vrijednosti? Kako biti vođa, a ostati u službi onih koje vodiš? Može li se neokaljan proći kroz taj labirint interesa, antagonizama i podmetanja, a sve to u svakim danom sve težim globalnim društveno političkim okolnostima? Je li jedino čime se svjetski vladari trebaju trenutno baviti, zapravo, očuvanje života na planetu Zemlji i poticanje održivog razvoja u ekološki nikad alarmantnijem trenutku?", kaže autor predstave Ivan Leo Lemo koji je vrlo slikovito opisao svoju suradnju s Ecijom Ojdanić.
"Ecija je moja muza, a kako smo oboje podrijetlom Vlaji iz Dalmatinske zagore, naš smo kolerično melodramatični, dramsko-kabaretski maraton otrčali kozjim stazama vlaškog dijalekta. Golim smo jezicima krčili drače, nabadali tabane na grube augmentative, proklizavali niz strme litice krški okrutnog jezičnog krajobraza koji je više od svega pitoreskno očaravajući“, zaključuje Ivan Leo Lemo.
