Na popisu izbornika Hrvoja Horvata za Svjetsko prvenstvo u rukometu koje se od 11. do 29. siječnja održava u Švedskoj i Poljskoj našao se Zvonimir Srna. Igrač PPD-a Zagreb, kojeg su kolege zbog visine od 202 centimetara prozvali "div iz Metkovića", igra u dresu s brojem 58 - a njegove nastupe s posebnom će pažnjom pratiti nogometna legenda Darijo Srna. Zvone je, naime, nećak nekadašnjeg kapetana Vatrenih, danas sportskog direktora ukrajinskog kluba Šahtar - njegov otac Renato je Darijev stariji brat iz očeva prvog braka, a obojici im je miljenik brat Igor, koji boluje od lakšeg oblika sindroma Down.
"Sve je lakše kad iza sebe imate sjajne ljude kao što su moja braća, mama, tata, supruga, djeca, punica, nećaci...", rekao je Darijo Srna na zagrebačkoj promociji biografije "Zašto te zovu Srna" autorice Milane Vlaović Kovaček, i tom prigodom je zahvalio svim članovima obitelji, s kojima se svako ljeto i u vrijeme božićnih blagdana redovito druži u rodnom Metkoviću.
"Obiteljska okupljanja svima su nam najdraža, ali još nije bilo prilike da me stric Darijo gleda uživo na terenu. Obaveze ga vode svuda po svijetu, pa uz zahtjevan posao i svoju obitelj nema baš mnogo slobodnog vremena. No, rukomet ga zanima i čujemo se nakon svakog važnijeg nastupa, a pratit će i naše nastupe u Švedskoj i Poljskoj. Moja je želja da se kući s velikog natjecanja vratimo s medaljom, bio bi mi to najljepši dar za 25. rođendan", kaže Zvonimir Srna, koji je rođen 18. siječnja 1998. u Metkoviću.
Reprezentativni kolege zovu ga Zvone jer je, kaže, samo jedan Srna, a odrastao je u sportskoj obitelji. Njegov otac Renato Srna bio je vratar NK Neretva, kluba koji je sredinom devedesetih ostvario povijesni uspjeh plasiravši se u Prvu ligu, a Zvonina majka Ivana bila je rukometašica, baš kao i mlađa sestra Antonela.
"Antonela je zbog studija sestrinstva u Zagrebu ostavila rukomet, a ja sam zbog rukometa prekinuo studij ekonomije u Dubrovniku. Tamo sam igrao, studirao i sezonski radio kao konobar u restoranu na Lokrumu, pa sve skupa jednostavno nije išlo", govori Srna, koji je sportsku karijeru započeo na nogometnom travnjaku uz godinu dana starijeg brata Andriju.
Igrao sam na poziciji lijevog beka, baš kao i stric Darijo, ali sam se 2009. definitivno odlučio za rukomet. Bila je to godina Svjetskog prvenstva u Hrvatskoj, a Metković je tradicionalno rukometni grad. Kod nas se rukomet igra i na ulici: mi klinci smo si sami kredom iscrtavali igralište, a kontejnere za smeće smo koristili kao golove - prisjeća se Zvone, kojem je rukometni uzor Domagoj Duvnjak, po njemu najbolji rukometaš svijeta.
"Velika mi je čast igrati sa svojim sportskim idolom, koji je uz to veliki čovjek, uvijek spreman pomoći drugima, posebno nama mlađima", nastavlja rukometaš koji je s juniorskom reprezentacijom osvojio naslov svjetskog viceprvaka 2019.
Ističe da su Metkovci poznati kao temperamentni i snalažljivi ljudi, za koje ne postoje nerješivi problemi, a to je ključ uspjeha u životu i u sportu - uz predan rad i motivaciju te, dakako, posvećenost treninzima i natjecanjima. Na pitanje je li to glavni razlog zašto mu ljubavni status na pragu 25. rođendana glasi - slobodan, Zvone se samo slatko nasmijao.
"Ne mogu reći da me ne vuče želja, posebno kad vidim slike svog jednogodišnjeg nećaka Adrijana koji s roditeljima živi u Norveškoj, ali sve u svoje vrijeme", govori Srna koji se uoči utakmice uvijek otušira hladnom vodom, na zagrijavanju radi uvijek isti broj ponavljanja pojedinih vježbi, a pobjednički niz prati uvijek istom play listom s hitovima Prljavog kazališta, Magazina, Novih fosila..., svojih najdražih bendova.
Bez obzira na rezultat koji će s Kaubojima ostvariti na Svjetskom prvenstvu, siguran je da će ekipa u Švedskoj i Poljskoj ostaviti srce na terenu, a njega će majka nakon povratka u Metković, kao i uvijek, dočekati s najdražim jelom - raštikom sa svinjetinom i krumpirom te domaćim maslinovim uljem.