Pjevačica, članica žirija u "The Voice Hrvatska", brižna mama i još brižnija baka... Ivana Vrdoljak Vanna prvi put govori koliko joj se život zakomplicirao, ali i proljepšao otkako se rodila unučica Marija, te otkriva zašto nikad ne bi nastupala u "Plesu sa zvijezdama".
Majka ili baka? Te dvije jednako snažne i neupitne, a istodobno toliko različite ljubavi postale su dio života glazbene dive Ivane Vrdoljak Vanne. Unučica Marija, kći njenog sina Luke, intenzivirala je ionako intenzivan profesionalni i privatni život pjevačice, koju trenutačno gledamo kao članicu žirija i mentoricu natjecateljima u HRT-ovom showu "The Voice Hrvatska". Danas sedmomjesečna djevojčica odmah se "uvukla pod kožu" i ostatku obitelji - Vanninom suprugu Andriji Vrdoljaku, filmskom redatelju i producentu koji je već nekoliko godina djed zahvaljujući kćeri iz prvog braka, te njihovoj kćeri Jani, koja završava studij komunikologije.
"Svi smo na istoj adresi, i Luka sa svojom obitelji, i moj suprug i ja s kćeri Janom. I to je super. Imamo mjesta pa sve odlično funkcionira. Često slušam o tome da mladi Hrvati dugo žive s roditeljima, no ne shvaćam zašto je to toliki problem. Meni su moja djeca jako fora i zabavna, volim biti u njihovom društvu, volim kad oni trebaju mene i ja njih. Ja sam prava sicilijanska mama", kaže Vanna.
Kakvi su vas osjećaji preplavili otkako ste postali baka?
- Kad stigne beba čiji je tata tvoj sin, donedavno još dijete, to je bura osjećaja. Život se "apgrejdao" za sto posto, i zakomplicirao, i proljepšao, i produbio. I kad se usred noći probudim obuzeta brigama, pa shvatim da ću za nekoliko sati morati skrivati podočnjake pred kamerama, razmišljam o bebici. Pa ona će živjeti do 2100. ili 2120.! Kakav će svijet tada biti, kakva će biti naš planet za nju i sve koji se sada rađaju? Kako da osiguram i tko mi uopće garantira da će to biti lijep, sretan svijet?
Jeste li bili opušteniji kao mama ili danas kao baka?
- Promijenili su se trendovi u odgoju djece i tu kao baka moram biti ukorak s vremenom. Iako smo svi koji smo odrasli na odavno odbačenim doktrinama sasvim u redu, zdrave i normalne osobe, da ne bi došlo do sukoba, moramo poštovati ono u što vjeruju današnje generacije. A sve ide dan po dan, i suprugu i meni sve je sad zabavnije.
Koliko ste kao mlada majka za savjet zvali svoju mamu, a koliko oni zovu vas?
- Treba ih pustiti da budu samostalni. Moji roditelji i sestra puno su mi pomogli kad bih putovala na koncerte. Zna se da djeci treba pomoći, ali ne da 24 sata "visimo" nad njima.
Suprug i vi zajedno ste 28 godina, u braku 25. Što je važno za uspješan, sretan i dug suživot?
- Ljubav. Da se partneri vole i poštuju. Zvuči kao kliše, ali to uistinu mislim. Smisao za humor, da nasmijavaju jedno drugo, da imaju zajedničke interese. Da ste jedno drugom fizički zgodni i privlačni. Da se ne dogodi da jednog dana, kad klinci odrastu, shvate da su dvije različite osobe i u tom tužnom trenutku posumnjaju u svoj brak.
Žalite li zbog toga što sin i kći nisu nastavili vašim glazbenim stopama?
- Ne. Za razliku od djece odvjetnika ili liječnika, koji mogu naslijediti i kancelarije i klijente, oni ne mogu naslijediti moju publiku. Dakle, ne bih im mogla pomoći ni da su odabrali šoubiznis. Moraju igrati po pravilima struka koje su odabrali, izboriti se za sebe na svoj način. A možda su vidjeli neke strane mog posla koje im nisu bile baš simpatične. Luka je diplomirani povjesničar i kroatolog, a Jana će uskoro biti diplomirana komunikologinja.
Kako to da sa svojim koloraturnim sopranom niste postali operna pjevačica?
- U muzičkoj školi u Koprivnici bila sam neposlušna učenica i htjela sam što prije pjevati ono što me zanima. Za klasiku treba strpljenja, a ja sam željela biti pjevačica s top liste, imati hit. I mislila da operne pjevačice nisu uzbudljive, zanimljive, da ne mogu nositi moderne haljine i moderno se šminkati. Bila sam u krivu, ali što čovjek zna s 19? Danas su mega zvijezde, izgledaju kao seks bombe... Eto, danas mi je malo krivo zbog toga.
Volite li operu?
- Da, posebno arije. Kad sam se 2018. spremala za duet s Andreom Bocellijem za pjesmu "Canto della terra" u Areni, išla sam kratko na satove pjevanja kod Martine Tomčić i Ivane Husar. Svako malo slušam Mariju Callas. I shvatim da graniči s nedokučivim. To je neka druga dimenzija talenta, toliko fenomenalna da uznemiruje.
Smatrate li se sretnom zbog uspješne karijere, ali i stabilnog privatnog života?
- Sve kreće od najranijeg djetinjstva. Moje je bilo idilično: odrastanje s roditeljima i sestrom Jasminom u Koprivnici, gradu koji gravitira Zagrebu, sve smo imali... Samopouzdana, snažna osoba stvara se od rođenja. Zahvalna sam mojima što su učinili sve da zračim drugačije, ostavljam dojam... Ipak, neki kao da se plaše moje energije.
Kako ste vi uspjeli uskladiti karijeru i privatni život?
- Da se ne zavaravamo, nisam svjetska zvijezda, i u mojoj poziciji mogu se dobro uskladiti privatni i profesionalni život. Oduvijek pronalazim taj balans. Nikad nisam težila životu u kojem je mama silno velika zvijezda pa je naša svakodnevica nemoguća. Moja je karijera konvencionalna, moj normalni život zbog toga što sam poznata nije onemogućen. Naprotiv. Mislim da sam našla način da funkcioniram kao i moje prijateljice koje nisu u show biznisu, s kojima dijelim iste probleme i interese. Introvertna sam, ne želim biti glavna za stolom, u društvu, čak mogu proći gradom nezapaženo jer znam kako to učiniti, a kako se pojaviti da plijenim pažnju.
Planirate li novi album, koncert...?
- Ljuta sam jer sam probila rokove za izlazak albuma koje sam si sama zadala. Pišem i tekstove i glazbu, ali uvijek ima ta jedna koju nisam stigla završiti. Aranžman i produkciju radi Goran Kovačić.
Iza vas je bogata karijera, mnogo albuma i projekata, rasprodani koncerti... No, i danas vas pamte po pjesmi "Tek je 12 sati", iz doba dok ste bili u grupi ET...
- Uvijek ima ta jedna pjesma koju nosiš kao žig na čelu. To je bio jedan od naših prvih hitova, bolje rečeno megahit. Kad se mlad proslaviš megahitom, onda to ostane trajno, kolektivno sjećanje.
Kako ste se otada razvijali profesionalno?
- Stalno moraš nuditi novu verziju sebe. Više ne pjevam kao 1993. Prilagođavam se promjenama. Gdje je moja interpretacija malo staromodna, taj dio izbacujem, a gdje zanimljivija i uzbudljivija, ostavljam.
Kako uspijevate biti u trendu?
- Volim pogledati i Avengerse i Marvelove junake, ali i oskarovce, i filmove s malo težim temama. Sa suprugom sam gledala "Ubojice cvjetnog mjeseca" Martina Scorsesea, ali sam pogledala i "Barbie", "Oppenheimera", ići ću i na "Napoleona". Sve me zanima i sve želim vidjeti. Ako je nešto površna zabava, i to moram vidjeti jer me zanima kako svijet danas komunicira. Jedino tako mogu razumjeti današnje vrijeme. Uz to, moja je generacija najveći potrošač. Već dugo rade pa imaju novca, nešto su uštedjeli, žele vidjeti, znaju nešto i o povijesti, nisu nepokretni... Znači da je ovaj svijet i za našu generaciju, ne samo za one do 22 godine. A o nama ovisi koliko ćemo se uključiti.
Po čemu se današnja generacija mladih razlikuje od prijašnjih?
- Ističu se i razlikuju po količini nemira i zato ta drugačija vrsta interpretacije i u filmskoj industriji i u glazbi. Zato drugačije pjevaju, zato su njihovi tekstovi na nivou pisanja dnevnika, bez rime, narativni, žele ispisati svoje strahove i mrakove. Lijepe i zgodne cure nose oversize sakoe i široke muške hlače, kao pjevačica Billie Eilish. Ne želi da je netko procjenjuje kao seksualni objekt. Tržište je postavljeno za cure koje "nose" drugačiju vrstu ženstvenosti i osobnosti.
Koju vrstu glazbe danas najviše vole mladi?
- Prije se znalo "reci mi što slušaš, reći ću ti kakav jesi". Nitko od kandidata koji su prošli kroz "The Voice" nema isključiv glazbeni ukus. Kad krenu nabrajati, to je toliko široki spektar da se često pitam - gdje je poveznica? Nema je. To je zato što su vrlo tolerantni i ne moraju se opravdavati zašto im se nešto sviđa.
Kako se u tom prilagođavanju novim trendovima mijenjao vaš stil na pozornici, a kako privatno?
- Nastojim izgledati suvislo u onom što stavim na sebe ili što stave na mene. Uspješno balansiram između onog što mi pristaje, prikrivanja onog što na meni nije naročito i isticanja onog što je bolje. Naravno da izgledam bolje kad imam tri kilograma manje, tako da sam uvijek na nekoj restrikciji što se hrane tiče. Koncerti su mi vrlo dinamični, 65 posto brzih pjesama, 35 posto sporih, moram izdržati tempo na visokim petama. Aktivna sam na pozornici, drago mi je kad pitaju odakle mi ta energija. Sebe radi moram ostati fit. Na pozornici mi ne odgovaraju duge i uske suknje i haljine, želim se osjećati nesputano i jednostavno, a ne želim izgledati pretenciozno. Volim seksepil, ali ne vulgarnost, volim kad je nečeg manje, a ne više. To su neke moje smjernice, uz to što nastojim odjenuti ono što mi dobro pristaje danas, a ne ono u čemu sam dobro izgledala prije 30 godina. Na kraju uvijek završim u maloj crnoj haljini, dobrim cipelama ili čizmama.
Koristite li Photoshop i filtere da na fotografijama izgledate bolje?
- Ne želim ljude razočarati u stvarnom životu. Ako već pjevam svoje pjesme iz originalnog tonaliteta, ako ih pišem sama i sve potpisujem jer je to moj rad, ne želim vizualno biti lažnjak, već onakva kakva jesam.
Što više volite kupovati - odjeću, cipele ili torbice?
- Sve volim. U ovim bih godinama morala znati kako manje trošiti, ali uvijek si kažem da moj posao to zahtijeva. Imam puno cipela, lepršavih kraćih haljina. I odijela. Odijela baš volim, nikada ih dosta. Jedno vrijeme sam mislila da moram kupovati samo traperice, no omrznule su mi se kad sam pročitala da se ispiru u rijekama u Bangladešu i da to rade djeca. Nema šanse da ih kupim, zadovoljna sam s ovih 50 pari koje imam. Što se torbica tiče, također bih trebala racionalizirati količinu - a želim da u njih stanu futrola s naočalama, mobitel, novčanik i ključevi. One na kojima vrišti logo, te ne nosim. Kao ni lažne torbice.
Volite li boje?
- Evo, sad nosim košulju s uzorkom šarenih kokica, žuti vuneni prsluk i narančasti kaput. Boje mi dobro pristaju, ali na sceni nisam dovoljno hrabra za njih.
Kako se hranite?
- Deblja me sve što pogledam pa jako pazim. Idem redovito na tržnicu, kupujem svježe namirnice i kuham - jer volim kuhati. Pokušavam osobnim primjerom smanjiti enormnu potrošnju mesa i zagađivanje okoliša koje nastaje njihovim uzgojem. I perad i riba su odlični.
Volite li slatko?
- Pečem kolače, posebno one malo pomaknutih okusa, poput pite od bundeve, kolača od mrkve. Šećer koristim u tragovima, a kreme minimalno.
Kako održavate liniju?
- Da jedem sve što mi je fino, imala bih sedam do 10 kg viška. Tedi Spalato, koji izgleda kao maneken, savjetuje da kad staviš na tanjur, makni odmah pola, a prejedanje uistinu nije dobar osjećaj. Puno hodam, a za mene je brza šetnja Maksimirom, bez novčanika - jer ako hodam gradom, kući se vratim sa 16 vrećica. Teretane ne volim, vježbam doma s elastičnim trakama, kako sam naučila na fizikalnoj terapiji. Trudim se što više vježbati jer me boli kralježnica.
Kako je nastalo ime Vanna?
- Kako je ET bio rap bend i sve smo pjevali na engleskom, morali smo imati pseudonime jer ne možemo izvoditi tu glazbu, a zvati se Darko, Adonis i Ivana. Vanna je osmišljena u mojoj studentskoj sobi u studentskom domu u Cvjetnom. Danas je dosta curki s imenom Vanna.
Kako vas tko oslovljava?
- Za mamu i supruga sam Ivana, za djecu mama, a svi ostali me zovu Vanna. I cure iz škole u Koprivnici me zovu Ivana.
Na svakom koncertu i plešete. Biste li prihvatili poziv za sudjelovanje u showu "Ples sa zvijezdama"?
- Ne, nikada. To je užasna disciplina, trening, upala mišića, ozljede... a uz to tanke kratke haljinice u kojima bih izgledala kao idiot. Prije 30 godina možda, danas ne, nemam više tu kondiciju. Volim dobar ples, za zadnji spot za pjesmu "Navika" iza mene pleše 11 cura i jedan dečko. Oduševili su me, ali i ja njih jer su mi rekli da im je moj govor tijela bio smjernica.