Živimo u vremenu u kojem se na sva zvona priča o individualnosti, ali pogledamo li vodeće društvene mreže, mladi izgledaju i odijevaju se slično i rijetko se tko zaista ističe jedinstvenošću. Stoga slobodno možemo reći da je individualnost, ali ona u pravom smislu riječi, vrlo rijetka i na vrlo visokoj cijeni. Izvrstan dokaz tome je Nina Skočak s kojom smo imali priliku razgovarati. Nina, ne samo da svojim stilom i vedrinom osvaja društvene mreže, nego svojim znanjem i sposobnostima hrabro kroči komunikacijskim svijetom europske politike.
Ninu smo po prvi put u javnom prostoru društvenih mreža zapazili za vrijeme pandemije dok nas je na Instagramu redovito nasmijavala svojim teatralnim i poetičnim recitacijama turbofolk hitova. Od tada je promijenila puno toga. Prvenstveno mjesto stanovanja jer je Hrvatsku zamijenila Belgijom, završila je i dva fakulteta, odradila je staž u Europskom parlamentu, nastavila svoju karijeru u komunikacijama i sad radi u komunikacijama SAPEA savjetodavnog tijela Europske komisije, a sadržaj s Instagrama prebacila je na TikTok. Tako je pokazala da se baš sve što se naumi može ostvariti - i to prije tridesete, a ako je suditi po njezinoj zaraznoj ambicioznosti i upornosti, čini se da njezino vrijeme tek dolazi.
Za kreativnost kaže da je dio njezina identiteta, a primarno je željela biti kazališna glumica. Međutim, kad nije uspjela upisati Akademiju dramskih umjetnosti odlučila se za studij novinarstva, a potom je zavoljela i politologiju koju je magistrirala na Sveučilištu u Bruxellesu. Uz to je puno volontirala, radila kao radijska voditeljica te gradila svoju prisutnost na društvenim mrežama.
Kako ste sve to uspjeli stići i odakle crpite energiju i motivaciju?
- Pa ja sam jako nestrpljiva osoba i oduvijek sam željela sve odmah i sad. Uz to se smatram i "renesansnim" čovjekom s mnogo interesa. Rano sam u životu shvatila da mi ništa neće doći servirano na pladnju i da, za ostvarenje svojih ambicija, moram itekako raditi i učiti i to mi je konstantno bilo na umu. Zbog toga mi nikada ništa nije bilo teško i uživala sam u svim svojim obavezama i uvijek sam tražila, i još uvijek tražim, nove izazove i mjesta za učenje. Jedna obaveza mi nikad neće biti dovoljna, volim biti aktivna na više polja. Jednostavno sam takva.
U srednjoj ste školi osvojili nagradu "Buduće liderice" Mreže hrvatskih žena iz Kanade. Koji je bio povod nagradi i je li ona na neki način odredila vaš poslovni put?
- Nominacija za tu nagradu stigla je na osnovu brojnih izvannastavnih aktivnosti na raznim poljima. Između ostalog sam u to vrijeme bila potpredsjednica Vijeća učenika Grada Zagreba. Međutim, u to sam vrijeme imala u planu sasvim drugačiji put za sebe tako da sam novčanu nagradu koju sam tada dobila uložila u pripreme za akademiju.
Je li rad u medijima, oduvijek bio vaša želja ili se ljubav prema ovom poslu rodila spontano?
- To mi apsolutno nikada nije bila želja. Mediji su mi bili alternativa glumi. Moja prva ljubav je kazalište i oduvijek sam htjela biti glumica. Ustvari mi je to i odlično išlo, godinama sam išla u ZKM na dramsku, no nisam upala na akademiju i onda sam upisala novinarstvo. Tada mi se svidjela i politologija pa sam umjesto da opet probam glumu upisala i politologiju. I ostalo je doslovno povijest, život me odnio u drugom smjeru i što ću - snašla sam se izgleda!
Kako ste došli do stažiranja u Europskom parlamentu?
- Prijavila sam se na službeni staž Parlamenta "Schuman Traineeship" i iz prve su me izabrali kao stažista medijskog direktora. To mi je bio veliki vjetar u leđa jer sam se prije toga nebrojeno puta prijavila na praksu kod hrvatskih zastupnika u Europskom parlamentu i nikada mi nitko nije niti odgovorio.
Odakle crpite ideje za TikTok sadržaj i koliko vam vremena u prosjeku treba za snimanje i editiranje jednog videa?
- Ideje mi dolaze iz mog života, ja se samo trudim to zabilježiti. To mi ne crpi previše vremena i energije, već sam se toliko ispraksirala da jedan kompletan video od snimanja do uređivanja odradim za sat vremena.
Prepoznatljivi ste po vintage stilu koji se ne uklapa u moderne modne standarde i već ste više puta izjavili da ste ljubav prema vintage modi razvili još u srednjoj školi. Kako su izgledali vaši modni počeci i kako se vaš stil razvijao kroz godine?
- Moram vas ispraviti, ta ljubav mi se pojavila još u osnovnoj školi! Tada sam pomalo počela prikupljati svoje prve vintage komade i malo po malo počela graditi svoj ormar. Zapravo mi je stil vrlo konzistentan i ja još uvijek nosim te iste komade iz osnovne škole. Jedina je razlika što sada imam više novaca da si sama priuštim točno odjeću kakvu želim.
Vintage stil obuhvaća različite modne dekade, koja vam je era najdraža i čije kombinacije rado rekreirate?
- Najviše volim 50-e i 60-e. Moda je tada bila ženstvena i izuzetno kreativna i zanimljiva. Obožavam Audrey Hepburn, njen stil je elegantan i vječan, a volim i kombinacije Fran Fine koje su iznimno kreativne i zabavne. Za mene moda mora buditi neke osjećaje, to je ogroman dio naših života i svakodnevno smo time okruženi i ja velik dio svog karaktera ispoljavam kroz odjeću.
Pobornica ste održive mode, gdje najviše kupujete?
- Održivu modu, odnosno onu koja minimalno šteti ljudima i okolišu, najviše prakticiram kroz second hand kupovinu. 90 posto mog trenutnog ormara je iz takvih trgovina, a intenzivno radim i na tome da kada kupujem novu odjeću pazim na materijale te mjesto i način izrade. Moj novi cilj jest da, osim što kupujem održivo, da kupujem i manje. Nažalost, modna industrija je toliko opaka da nas konstantno tjera da kupujemo ono što nam ne treba.
Jeste li možda razmišljali o pripremi vodiča o održivoj modi za početnike?
- O vodiču nisam razmišljala, ali ste mi sad dali dobru poslovnu ideju. Još imam mnogo toga za naučiti u tom polju. Međutim, razmišljala sam o tome da budem neka vrsta modnog savjetnika, da prilikom shoppinga savjetujem ljude koji ne znaju kupovati održivo.
Što mislite o stigmi koja kod nas još uvijek vlada o kupovini rabljene odjeće?
- Iskreno mislim da se ta stigma već gotovo u potpunosti skinula. Puno je ljudi o tome otvoreno pričalo na društvenim mrežama, a second hand trgovine su sada stvarno posvuda i baš mislim da se to dosta normaliziralo. Mislim da se polovna roba više ne percipira kao roba za siromašne. Dapače, mislim da postaje i trend kao što je to već duže vremena u zapadnoj Europi.
Koliko često kupujete novu odjeću i koji je najstariji odjevni komad koji posjedujete i kako ste do njega došli?
- Kupujem kad naletim na nešto što mi se sviđa, ali rekla bih prečesto. Moram to barem upola smanjiti. Najstariji komad mi je kožna torbica od zmijske kože iz 1940-ih i to mi je poklonila prijateljica koja je naišla na nju na buvljaku.
Redovito vas uspoređuju s likom Fran Fine koju je u kultnom sticomu ‘Dadilja‘ utjelovila Fran Drescher, a i sami ste ranije spomenuli da vam je ona inspiracija. Koliko ste slične i što mislite o komentarima na račun vašeg izgleda, uživate li u njima?
- Obožavam nju i njen stil. Definitivno smo slične po dosta hrabrom i upečatljivom izričaju, ali ljudi mi govore i da fizički dosta nalikujemo. Vjerujte mi da u 99 posto slučajeva ljudi imaju baš pozitivne komentare i naravno da uživam u tome, tko ne bi? Definitivno mislim da mi stil doprinosi napredovanju jer vas ljudi shvaćaju i gledaju drugačije. Ja sam se uvjerila da odijelo ipak čini čovjeka. Meni moja odjeća daje nevjerojatno samopouzdanje i to se uvijek kroz školu i posao vidi i osjeti. Ljudi vas percipiraju ozbiljnijima i sposobnijima. Ja uvijek kažem, kreni se odijevati za funkciju koju u budućnosti želiš, a ne za onu koju sad imaš.
Na videima ste uvijek dotjerani do savršenstva, odijevate li se tako baš svaki dan ili i vi imate „ne da mi se” dane?
- Pa hvala na komplimentu, ali definitivno ne svaki dan. Kad sam išla u ured ili na faks svaki dan onda bih se u 90 posto slučajeva i tako sredila, kako kažete do savršenstva, ali sad dosta radim od doma pa nemam tu svakodnevnu potrebu. Tada izgledam kao svaka osoba koja radi od doma. Kod mene nema sredine, ili sve ili ništa.
Nedavno ste snimili video na temu vlastitog iskustva burnouta - je li vam to promijenilo odnos prema životu i obvezama?
- Tako je, usred studiranja sam, od dva fakulteta i posla dobila burnout, koji se manifestirao tako da sam doslovno svaki dan imala visoku temperaturu i to šest mjeseci zaredom. Nakon toga sam se reorganizirala, olakšala si raspored i sada definitivno bolje poznajem koje su mi granice i kada moram stati. Zato bih savjetovala svima da ne osjećate krivicu, uzmete pauzu i usporite kad vam je potrebno.
Smatrate li se uzorom ženama koje, baš poput vas, žele uspjeti u raznim životnim poljima, a pritom ostati vjerne sebi? Imate li poruku za njih?
- Jao, ja još uvijek ne mogu vjerovati da bi mene netko smatrao uzorom. Budući da živim u Belgiji totalno sam van doticaja sa stvarnosti i time da mene ljudi stvarno znaju i prate. Ako je stvarno tako da me netko smatra uzorom to mi je velika čast i kompliment. Moj savjet za sve žene bi bio da u svakom trenu budete samostalne i ako ne znate gdje i kako da krenete u karijeri - uložite u obrazovanje. Ne mora to biti fakultet, nego bilo kakva vrsta obrazovanja i kvalifikacija jer znanje je nešto što vam nitko nikada ne može uzeti i to zauvijek nosite kroz život. Dugoročno gledano to vam je najbolja moguća investicija.