Zvijezda franšize ‘Jurski park‘ bori s ne-Hodgkinovim limfomom, rak se povlači zahvaljujući eksperimentalnoj terapiji, a detalje je ispisao u memoarima koji izlaze 23. ožujka.
Novozelandskom glumcu Samu Neillu nikada se nisu sviđale knjige o raku. Nije pročitao ni jednu, no ipak je napisao memoare "Did I Ever Tell You This?" u kojima progovara o tome kako doživljava borbu s malignom bolešću. Naime, zvijezdi "Jurassic Parka" prije godinu dana dijagnosticiran je treći stadij ne-Hodgkinovog limfoma. Presretan je što zasad vodi u okršaju u kojem se isprva činilo da će nadmoćno i ekspresno izgubiti. Vjeruje da će se "zloćudni gad" načekati želi li ga srediti jer se neće olako predati. Srećom, bolest je u remisiji, potvrdio je Neill u razgovoru za BBC u kojem je ujedno najavio izlazak svog literarnog prvijenca. Ispisao ga je bez pomoći pisca u sjeni u nepunih godinu dana, a izdavači Booktopia te Penguin objavit će ga 23. ožujka.
Sam Neill je, najblaže rečeno, začuđen zbog gungule na društvenim mrežama nastale nakon što je objavljeno da je teško bolestan: strku nije utišala ni umirujuća vijest da se bolest povlači. Zato je na Instagram profilu, na sebi svojstven način, obavijestio fanove da je, eto, živ. Cijeni što su zabrinuti, hvala svima na dobrim željama i online upućenoj pozitivnoj energiji, no prerano za pisanje "R.I.P. komentara" jer se uskoro vraća na posao.
"Čini se da su moje vijesti trenutno na svim vijestima. Posvuda odjekuje: "Rak! Rak! Rak!". Što je pomalo zamorno jer kao što vidite, živ sam i zdrav. U remisiji sam već osam mjeseci, osjećam se jako dobro. Živ sam i znate što, vraćam se na set. Jako sam sretan što ću ponovno raditi. Počinjem snimati za sedam dana, radit ću mini seriju "Apples Never Fall" s Annette Bening. Okupila se sjajna glumačka ekipa", objavio je 75-godišnjak poznat po ulozi prevarenog supruga Alistaira Stewarta u kultnom filmu "The Piano". Novi projekt ekranizacija je devetog romana australske spisateljice Liane Moriarty, snima se u Australiji, a priču o raspadu obitelji Delany nakon što nestane jedan njezin član, adaptirat će američka scenaristica Melanie Marnich.
Sve samo ne "obična" filmska zvijezda, nadahnuće za pisanje knjige dobila je u svojoj vinariji i farmi na Novom Zelandu. Dijeli je s udomljenim životinjama kojima je glumac nadjenuo imena po slavnim osobama i prijateljima. Dakle, ima pile Lauru Dern, patku Kylie Minogue, kravu je nazvao Helena Bonham Carter (navodno mu nije zamjerila), a tijekom razgovora za "The Guardian" pohvalio se prpošnim pijetlom, Michaelom Fassbenderom kojeg posvuda slijede tri zaljubljene koke.
"Fassbenderu, ti veliki frajer. Toliko si pun sebe da te uvijek prate djevojke. Ali, mora se priznati da si vrlo zgodan", rekao je u intervjuu Sam Neill prasnuvši u smijeh.
Dodao je kako je teškoj bolesti pristupio izazivački, s puno crnog humora jer se ne zna ponašati drugačije, takav je cijeli život. Sve je samo ne tip koji podnosi sažaljenje. Zato se u dosad objavljenim izvadcima knjige trudi nasmijati čitatelje svojim lucidnim, duhovito-gorkim opaskama o životu s rakom, ali i svom životu općenito.
"Znate li kakvi su izdavači? Razmišljao sam hoću li knjizi dati podnaslov "Bilješke umirućeg glumca". Čisto sumnjam da su mi tako brzo izdali knjigu zato što me vole i krasni su ljudi. Boje se da im ne umrem prije vremena i poremetim poslovne planove”, izjavio je u šali Novozelanđanin s preko 150 uloga tijekom karijere duge pet desetljeća.
Kad je u ožujku 2022. primijetio kvržice na mjestu gdje se nalaze žlijezde na vratu, bio je usred reklamne turneje za film iz svima znane franšize "Jurski svijet: Carstvo". Nakon što su mu liječnici pojasnili o čemu je riječ, njegova prva reakcija bila je "prilično flegmatična". Vratio se kući kako bi sa sobom "preispitao stvari". Njegovo je utočište obožavana farma nedaleko od Clydea, grada na novozelandskom Južnom otoku s jednim jedinim policajcem, gdje svatko svakoga zna po imenu i nikoga nije briga što je on filmska zvijezda. Okružen nasadima crnog pinota, povrtnjakom, stablima jabuka i nasadima ogrozda te domaćim životinjama osebujnih imena, odlučio je boriti se premda je u trećem stadiju i izgledi mu nisu bili obećavajući.
"Ne bojim se umrijeti, ali to bi me živciralo. Jer stvarno bih volio živjeti još desetljeće ili dva. Dao sam zasaditi sve te divote, želim biti tu i vidjeti kako napreduju i donose plodove", rekao je u intervjuu.
Uslijedila je žurna kemoterapija u Sydneyu: izgubio je kosu već nakon prvog kruga citostatika. U memoarima piše da je, kada se prvi put pogledao u ogledalo, ugledao "ćelavog, suhonjavog starca". Međutim, to mu nije bilo najgore.
"Više od svega želim natrag svoju bradu. Nimalo mi se ne sviđa kako mi lice izgleda bez nje", ustvrdio je.
Najveći dio knjige ispisao je dok je bio izoliran u svom sydneyskom stanu, kamo se preselio s farme zbog liječenja.
"Našao sam se u situaciji da nemam što raditi. Navikao sam raditi. Volim raditi. Volim ići na posao. Volim biti s ljudima svaki dan i uživati u društvu kolega, prijateljstvu. Odjednom sam bio lišen toga. Pomislio sam, što da radim? Nikada nisam imao namjeru napisati knjigu. Započeo sam je s namjerom dati si posla, a potom sam shvatio da mi pisanje daje razlog za život i da ću tu večer otići u krevet razmišljajući o tome ću pisati sutra", napisao je glumac čiji prvi krug kemoterapije nije bio uspješan.
Situacija je izgledala beznadno, no tada su mu liječnici predložili novi, eksperimentalni, čak i za njegove (izdašne) financijske prilike - vrlo skupi kemoterapijski lijek. Potpisao je ugovor s farmaceutskom tvrtkom da će, ostane li živ nakon četiri mjeseca, liječenje postati besplatno.
"Jeste li primijetili moj pogled laboratorijskog miša? To vam je posljedica liječenja," našalio se. Tijekom liječenja Sam Neill bio je jedina osoba u cijelom Novom Zelandu koja je primala taj lijek. Pokazalo se je terapija uspješna, ali doživotna: mora je uzimati jednom mjesečno. Na žalost, osjeća se grozno dva dana nakon svakog tretmana. Tada mu se jedva da disati, a kamo li jesti - što mora jer mu organizam ne smije oslabiti.
"Nisam slobodan kako sam se nadao, ali zasad nema stanica raka u mom tijelu", pragmatičan je glumac koji je na kraju potresne ispovijesti otkrio je da nema namjeru pretvarati se da protekla godina nije imala mračne trenutke. I sada se nosi sa "crnim danima".
"Proživljeni tamni dani produbljuju kontrast s pozitivnim. Ističu da ima svjetlosti. A kad ju ugledam, neizmjerno sam zahvalan za svaki proživljen dan", zaključuje Sam Neill.