Ivan Nauković, koji s braćom vodi pivovaru Medvedgrad, jedno vrijeme je sa suprugom Lanom Sakoman živio u Americi, ali se zbog djece odlučio vratiti u domovinu - i nije požalio.
Brzo se posvadimo, a još brže pomirimo. I kad smo bili klinci i danas. No, to nikad nije štetilo ni našim odnosima ni poslu. Dapače. Naši su roditelji započeli ovu pivsku priču, a nas četvorica odlučili smo je nastaviti. I evo, ove godine slavimo tri desetljeća naše Pivovare Medvedgrad – kaže Ivan Nauković (41), najstariji od četvorice braće koji su se, unatoč svojim zvanjima, posvetili obiteljskom poslu u rodnom Zagrebu. Iako im je majka Ljerka Nauković, zadužena za financije u Pivovari, govorila da imaju svoje karijere, sigurne poslove u korporacijama, i da je poduzetništvo posve drukčije – naglašavala bi da svi mogu otići, ali ti ne – nisu je poslušali. Mladi, nabrijani i obrazovani, s puno entuzijazma i poštovanja prema poslu koji su izgradili njihovi roditelji, preuzeli su pivovaru i četiri pivnice. Ivan, diplomirani ekonomist koji je u Barceloni magistrirao marketing, zadužen je za marketing i financije, godinu i pol mlađi Petar, koji je diplomirao na zagrebačkom FER-u i magistrirao u Milanu, vodi sve procese digitalizacije od proizvodnje do prodaje, Nikola (38), također diplomirani ekonomist, bavi se prodajom i kontrolom kvalitete, a najmlađi Luka (35) svira u dva benda, vodi vlastitu tvrtku Float Therapy Center za terapiju plutanjem, a u pivovari brine o svim događanjima i promocijama firme. Tako u ovoj obljetničkoj godini najviše posla ima on. Naime, veliki jubilej najveće craft pivovare u Hrvatskoj obilježava se brojnim događanjima.
- Redizajnirali smo naše prvo i glavno pivo, svijetli lager Zlatni medvjed, 18.svibnja slijedi "Popust u PM", cjelodnevno druženje s građanima i ljubiteljima piva u Pivovari Medvedgrad, gdje će moći kupiti pivo uz 30 posto popusta. Centralna je proslava Brundanje (jer medo brunda), 5. i 6. srpnja, a u rujnu je 10 dana oktoberfesta. Imamo i četiri pivnice pa će svaki tjedan u listopadu u jednoj u njih pivo biti također 30 posto jeftinije, a sve završavamo pred Božić, tradicionalnom šetnjom svih stotinjak zaposlenika gradom, dijeleći građanima tri tisuće litara piva. Sve završava feštom u našoj pivnici u Tkalčićevoj – priča Ivan Nauković, dodajući da bi mu zadnjih godina bilo puno lakše kad bi mu dan, umjesto 24, trajao 36 sati. Tada bi imao više vremena za sina Nou (11), kćer Emu (7) i suprugu Lanu Sakoman (38), diplomiranu psihologinju koja radi na Odjelu za alkoholizam u KBC Sestre Milosrdnice, gdje je radio i njezin otac, neuropsihijatar specijalist za bolesti ovisnosti Slavko Sakoman.
Premda s obitelji nastoji provesti svaki slobodni trenutak, a osobito vikende, kad vole ići na izlete, to mu uspijeva sve rjeđe. Naime, uz posao u obiteljskoj tvrtki, Ivan je posljednjih šest mjeseci član Izvršnog odbora NK Dinamo. Premda ne igraju nogomet, svi su u obitelji vezani uz klub koji je braći obilježio odrastanje i mladost i za koji svi navijaju.
- Noa, koji trenira i futsal, nedavno me podsjetio da sam mu rekao da će, kad prođu izbori u Dinamu, biti više vremena. No, sastanaka je uvijek previše, pa tako i nakon izbora. I u pivovari i u Dinamu intenzivno je razdoblje, no najvažnija su mi djeca pa ih nastojim, kad god je moguće, povesti na utakmice. I meni i supruzi često se čini da nećemo dospjeti na sve što nam je na dnevnom rasporedu, ali nekim čudom uspijevamo. U održavanju kondicije i borbi protiv stresa najviše mi pomaže redovito igranje tenisa, Lana vježba u teretani i to su naše jedine "solo" aktivnosti. Ostalih 20-ak su razvažanje djece od škole do brojnih vanškolskih aktivnosti te, naravno, poslovne obaveze – govori Ivan, dodajući da su im najveća pomoć djedovi i bake. Lanini roditelji žive u blizini Vinogradske, kao i oni, no, umjesto lagane šetnje od sedam, osam minuta koliko im treba do njih, tu razdaljinu uvijek prelaze automobilom jer voze klince – iskrcaju ih i moraju dalje. Ivanovi roditelji, Ivo, inženjer strojarstva i bivši natjecatelj u rallyju, i diplomirana tehnologinja Ljerka, žive u drugom kvartu, u Mikulićima, no dovoljno blizu da svako malo Ivanu i Lani, kao i ostalim sinovima, uskoče oko djece.
- Premda smo zbog Ivanovog školovanja mogli ostati u Barceloni ili u San Diegu u Kaliforniji, nisam željela da mi djeca odrastaju u inozemstvu. Čvrsto sam na zemlji, presretna sam što imaju bake, djedove, sestrične, ujake, stričeve i važno mi je da odrastaju i uz njih, a ne uz mobitele. Brojna smo obitelj, i sa moje i sa suprugove strane, i mislim da je to što i najmlađi članovi odrastaju družeći se jedni s drugima, veliko bogatstvo – kaže Lana Sakoman, koja se za Ivana Naukovića udala u rujnu 2011., nakon četiri godine veze. Negdje u to doba i Ivan je s braćom preuzeo tvrtku pa je pivovara, silom prilika, poslala i njezin "posao".
- Niti jedna od nas supruga tamo ne radi, no kako je to obiteljski posao, svi smo u njemu 24 sata, ili kroz razgovor o okusu novog piva, izgledu etikete ili kroz pijuckanje piva. Meni su najdraža lager piva, a među njima Zlatni medvjed – otkriva Lana, dodajući da je njihovim prijateljima i danas najveća zafrkancija u vezi njihovih zanimanja – Ivan "proizvodi" ovisnike o pivu (alkoholu), a ona ih liječi.
- Kad su moju mamu, koja je bila zadužena za računovodstvo i financije, pitali smeta li joj što sinovi preuzimaju proizvodnju alkoholnog pića, zapitala je nije li pivo prehrambeni proizvod, "tekući kruh" i da ne vidi u čemu je problem. I u San Diegu, odmah po izlasku iz aviona, gdje smo prošli standardnu porceduru provjere i objasnili što tko i gdje radi, službenik je značajno podigao obrve i automatski postavio ne tako izravno, ali slično pitanje – uz smijeh objašnjava Ivan, dodajući da se i oni slažu s mamom. Naime, stvar je u odgovornom pijenju pića od slada (žitarice koja fermentira), vode, hmelja (koji je začin) i kvasca, koji služi da se slad pretvori u alkohol i CO2, a od piva će se, kaže, napiti samo onaj tko to želi.
Pivovara Mededgrad godišnje proizvede dva milijuna litara piva, a u kreiranju novih okusa i stvaranju recepata za koje je već 15 godina nadležan Božidar Kostančar, majstor pivar, često sudjeluju i braća. Uz šest piva koje su stalne, skuhaju još 25 sezonskih, a svako malo u njihovoj je ponudi piva vezana uz neku zagrebačku tradiciju ili događaj. Ukupno stotinjak vrsta godišnje.
- Od prodaje piva Sretno dijete svake godine novac doniramo jednoj udruzi koja pomaže djeci, a od Zeko je reko novac ide za zaštitu životanja. Na etiketi piva Fasada pisalo je "šaraj po meni ne po zidu", čime smo izrazili naš revolt i podržali zabranu šaranja gradskih fasada. S pivom Hendrix podržali smo taj naziv mosta, simbol zagrebačke urbane kulture pa je na etiketi veliki medo koji s partvišem šara natpis Hendrix. Premda spadamo u srednju i mlađu generaciju, povijest našeg rodnog grada iznimno nam je važna i utkana je u nazive i ilustracije na etiketama, od Gričke vještice, zagrebačkih fakina, kupališta na Savi do tri imena likova iz legendarnih Smogovaca, Crne kraljice, Strossmayer... Bogata zagrebačka povijest nešto je čime se ponosimo, nešto što volimo, nešto čemu su nas naučili naši roditelji i zaborav ili brisanje tih povijesnih zanimljivosti i specifičnosti grada za nas nije opcija – kaže Ivan Nauković.
I premda su sinovi preuzeli posao, njihovi roditelji, iako u mirovini, i dalje su u obiteljskom biznisu. Jer u poduzetništvu klasičnog odlaska u mirovinu nema. Naime, Ivo i Ljerka Nauković isprva su se bavili proizvodnjom postrojenja za male pivovare, no 1994. odlučili su otvoriti vlastitu pivovaru, i ne sluteći da će danas, 30 godina kasnije, biti vodeća mala pivovara na ovim prostorima. A još manje da će svi sinovi nastaviti njihov posao.
- I moji roditelji, kao i svi poduzetnici koji su svoj posao stvarali vlastitim trudom, isprepleli su poslovni i privatni život. I kod njih je također riječ o dugogodišnjoj navici, želji da sve bude u redu. Znaju im reći čemu se još "petljaju", imaju nasljednike, no to je za njih kao da im kažete zašto brinu o sinovima, pa odrasli su. Jesmo, ali i dalje brinu, baš kao i mi o našoj djeci. I o pivovari u koju svi, uz puno truda i rada, ulažemo puno, puno ljubavi – kaže Ivan Nauković.