U emisiji se Tonči Huljić osvrnuo na svoju profesionalnu karijeru od prije petnaestak godina. To životno razdoblje usporedio je s borbom za prijestolje uspjeha i slave.
Kada čovjek napokon zasjedne na to prijestolje, onda nastupa jedna druga borba u kojoj se pokušava obraniti sve ono stečeno. Kako vrijeme dalje odmiče, dolazi do zasićenja i čovjek se pita: „Čemu sve to?“
- Pokušao sam nekoliko puta pobjeći od takvog načina života i počeo sam se okretati instrumentalnoj glazbi. Nekako sam početkom svake dekade nastojao promijeniti svoj stil života. U jednom trenutku počeo sam kupovati i prodavati razne tvrtke samo da se nekako izvučem iz tog začaranog kruga - svjedoči Huljić.
Stanje besmisla
U nastavku je govorio kako je to razdoblje bilo itekako teško i mučno, kako za njega, tako i za njegovu suprugu, posebice kada su zapali u stanje depresije. Ispod maske slave, novca i popularnosti skrivao se besmisao, a konstantno bježanje od problema i vođenje dvostrukog života dodatno ga je iscrpljivalo.
Sada, kada s odmakom gleda na to prošlo vrijeme, jasno vidi kako mu je Gospodin toliko puta na razne načine, ostavljajući znakove, govorio da je tu - prisutan i uz njega.
Jednostavno, intenzitet života nije mu dopuštao da se zagleda u svoju nutrinu i suoči sa samim sobom. Nasuprot tim vremenima, danas mu svaki dan počinje molitvom.
- Jednom kad se u to uđe, nema izlaska, ali ima puno više razgovora sa samim sobom. Puno više mi odgovara samoća i mogu reći kako sam probuđen. Prepoznajem put kojim mi valja ići - kazao je Tonči Huljić.