I dok je njegov matični bend Silente prošle godine objavio najuspješniji album ikad, četvrti po redu, Tibor Karamehmedović paralelno radi na svojoj solo karijeri. Ovih je dana objavio drugi "Požalit se nekom" koji promovira na intimnom zagrebačkom koncertu u Saxu 11. ožujka. Na pozornici malenog kluba, nakon što sam izvede polovicu materijala, pridružit će mu se brat Sanin Karamehmedović i Ivuša Gojan, bubnjar njihova benda Silente. Ta činjenica sama za sebe govori koliku potporu ima od članova benda na svom "solo" putu. A osim drugačijih pjesama, koje Tibor naziva mnogo sirovijim i eksperimentalnijim, s novim albumom pokazao je i odvažniji modni stil. Šminka na očima, bunde, kožne hlače i sjajni materijali čine stilsku okosnicu koja prati nove pjesme.
"Slab sam za modu. U životu sam kupio samo dvije košulje i tri para hlača, sve ostalo sam nosio od braće. Žao mi je što moram priznati da nemam nikakav ukus ni oko za to. Kad sam se oženio, supruga mi je rekla da je vrijeme da poradimo na tome i pokazala mi je što moda znači u svijetu", opisuje Tibor Karamehmedović koji je s Miom u braku od prošle godine. U životu je, kako kaže, novac uglavnom trošio na glazbu - gitare, pojačala, računala...
"Sad sam se više uživio u modu i lakše mi je slušati njezine savjete, a uz nju mi je glavni savjetnik i njezin kum Mato Đurđević, inače veliki zaljubljenik u modu. On mi je bio stilisti i osmislio je stylinge u svih osam spotova. Koristio je moju, svoju i odjeću moje supruge. Sad mi je čak i žao što nisam nikada eksperimentirao s modom. Lakše je svirati, ući u karakter i lik kada se obučeš i uđeš u alter ego", opisuje glazbenik.
Neobično ime albuma i pjesme "Požalit se nekom" opisuje kao želju da kraj sebe ima prijatelja koji će ga razumjeti s vrlo malo riječi. "Pjesma je htjela reći da bih se vrlo rado požalio nekome, radije bih da me netko sasluša, nego da čujem rješenje za svoje probleme. Da objasnim svoje jade i da kaže: ‘Aaa znam‘. Taj jedan osjećaj razumijevanja i neke nemoći", opisuje Tibor i dodaje da je tip osobe koja stvari više drži za sebe i "gura ih ispod tepiha" sve dok to ne izađe u nekoj pjesmi.
Jedan stih iz te pjesme pretvorio je u merchandise i isprintao ga na majici: "Bolje rakija no savjet"! A upravo te riječi opisuju što misli o savjetima koje ljudi rado dijele. "Bilo bi mi bolje da sam popio rakiju, nego što sam slušao tuđe savjete", kazao je ovaj 32-godišnji Dubrovčanin govoreći o periodu kojeg se nerado sjeća. Radi se o ljetu 2016. kada je odlučio uzeti pauzu od glazbe. Bio je srpanj, a Silente je otkazao 40 zakazanih koncerata. Sada Tibor kaže da je to bio jako loš poslovni potez.
"Gledajući unatrag trebao sam odraditi sve to i stati. Zahvaliti svima, odraditi sve obaveze, zaraditi pare i reći svima doviđenja! Ali sam se bojao da ako to napravim, da više nikad neću raditi glazbu. Mislio sam da je bolje za pjesme, mene i bend, da uzmem pauzu koja je bila hitna", iskren je Tibor. Da je nezadovoljan i pod velikim stresom, vidjelo se i po njegovom ponašanju na pozornici, jer, kako kaže, nikad nije znao lagati niti skrivati emocije.
"Kad sam ljut na pozornici, svaku pjesmu pjevam ljuto, a u to vrijeme sam bio jako tužan i ljut. I nisam bio zadovoljan kako to sve izgleda na pozornici. Poslušao sam savjet, koji dajem drugima: ako nemaš što reći na pozornici makni se, nemoj biti tamo samo zato što te ona zove. Pozornicu valja zaslužiti, i valja biti dobar na njoj", opisao je. Dodaje kako nitko, on prvi, ne želi na pozornici gledati bend koji se raspada.
Godinu dana nije se bavio glazbom, da bi se kasnije postepeno vratio u razmišljanje i pisanje. Pjesama se nakupilo i za Silenteov treći, i za njegov prvi solo album. Takva dinamika nastavila se i unatoč pandemiji. "Silente svira velike pozornice, ja sviram u malim klubovima, jer sam jako nepopularan. Uvijek sam govorio da ljudi dolaze na koncerte zbog pjesama, a ne zbog nas, dolaze zbog pjesama, a ne zbog likova i volio bih da tako ostane", kroz šalu je poželio da baš ovako ostane.
Osim što su nerazdvojni u Silenteu, brat Sanči mu je ogromna podrška i na solo putu, što će moći čuti i zagrebačka publika. A ta njihova suradnja i ljubav prema glazbi traje već 20 godina, kada su još u osnovnoj školi spojili svoja dva benda u jednu supergrupu koju su nazvali Silent.
"Silent, bez e. Jer smo mislili da je to fora. Od djeda smo uzeli neko staro radijsko pojačalo, spajali smo sve i svašta, isprobavali snimanja, od njega smo dobili i mikrofone. Bili smo jedan od 60 bendova u Dubrovniku. Bila je velika konkurencija, ali bili smo si cool. I stvarno je tako bilo u toj Udruzi mladih: tko napiše bolju pjesmu veća je faca, tko bolje svira gitaru veća je faca... Prvi koncert imali smo 2006., izveli smo pet obrada i dvije naše pjesme i to je bio prvi i zadnji koncert da smo svirali obrade", prisjetio se Tibor. Kaže da su samopouzdanja imali na pretek, dok su znanje i zvuk dosta zaostajali, ali već onda su imali jasnu viziju - žele violinu u bendu, žele zvučati drugačije. Tibor i Sanin imaju i najstarijeg brat, koji se ne bavi glazbom, ali je, kaže, jedini završio glazbenu školu.
Iako su na sceni prisutni cijelo desetljeće, Tibor i njegovi kolege su vrlo privatni, a također i ustrajni u tome da žive i rade u Dubrovniku. Isto tako, jasno naglašava da neke detalje iz života ne taji ni od koga, ali želi ih zadržati privatnima. Tako nije tajna da se prošle godine oženio za djevojku Miju, a mladi par dobio je i prvo dijete. Sva su ga ta događanja, kaže, promijenila na bolje.
"Osjećam se prekrasno, mirnije, ljepše, sve mi je u životu lakše. Nisam opterećen mislima kojima sam prije bio, otvorena je jedna pipa ljubavi zbog moje žene i zbog našeg života koji imamo. Moje nervoze ne traju više tako dugo. Recimo, ja joj pričam deset minuta o političkim situacijama u drugim zemljama, ona me sasluša pa me smiri - jednostavno je našla put do mene. Što je meni draže, mnogo mi je draže biti ovakav. Osjećam da mogu dati svoju ljubav, što je puno važnije nego da zahtijevam tuđu. Osjećam se slobodnim voljeti druge, što nisam znao ni mogao prije. Nisam imao hrabrosti reći kako se osjećam u vezi nekog, dok nisam s njome postigao jedan oslobađajući trenutak...", opisao je Tibor odnos sa svojom suprugom. Kazao je i da njihov odnos traje desetak godina - toliko je prošlo od, kako on kaže, njihovih "prvih pogleda".
Iako napominje da ne voli pričati supruzi jer ne želi da ljudi kroz njegove riječi dobiju krivi dojam ili viziju nje, ipak ističe da je najponosniji u životu upravo na odnos s njom. "Najponosniji sam što sam je uspio vratiti u svoj život. U više navrata sam je ne samo pustio, nego čak i tjerao, ali opet je stajala uz mene. Opet je imala strpljenja i ljubavi koju ja i dan danas pokušavam nadmašiti", kazao je Tibor o svojoj Miji.
A kao što voli suprugu, voli i grad u kojem je odrastao. Dubrovnik je, kako kaže, idealan za život i nikada mu nije palo na pamet da se preseli i živi negdje drugdje. "Obožavam Dubrovnik, taj grad, more, zrak, susjede svoje, rođake koje sretnem, ulice kojima se ne može dvosmjerno proći, a svejedno su dvosmjerne, mjesta gdje se ne smije parkirati, a svejedno se parkira. To je grad koji poznajem, to su ljudi koji pričaju isti jezik kao i ja, koji se jave putem... I nikad se ne bih preselio", zaključio je Tibor.
