Glumac, komičar, voditelj, neumoran kreativac i dvostruki tata Mario Petreković prvi je tata koji se odvažio doći u emisiju "Mame kod Lane" svoje kolegice Lane Gojak Bajt. Specijalno gostovanje, kojim se obilježava slavljenička 10. epizoda podcasta, ovaj put je uronila u svijet roditeljstva iz potpuno svježe i osobne perspektive jednog tate, te razotkriva Marijevu posvećenost ulozi oca i supruga, potpuno predanog vlastitoj obitelji.
"Mislim da sam ‘tatastrofalan‘ otac, a ta uloga je na neki način objedinjenje svih mojih ostvarenih i neostvarenih dječačkih snova", izjavio je Mario Petreković i dodao kako je njihov dom carstvo estrogena. "Uz dvije curice i mamu, imamo i kujicu Doli, te ženskog zeca Šljivu, pa hvala svima njima što mi omogućile da veličanstveno uživam u carstvu ženskih hormona", govori Petreković koji trenutačno uživa i na porodiljnom dopustu.
"Time sam se u očima mnogih frendova upisao u Klub sretnih papučara, ali preporučujem to svakome, najstvarnije. Sami smo doma, mama je na poslu, što više čovjek može poželjeti...", ispričao je. Mario Petreković kćeri Marlu i Unu podiže s nevjenčanom suprugom, stomatologinjom Aleksandrom Kramberger, a Mario je najviše savjeta za odgoj crpio od svoje majke koja je bila dječja njegovateljica u bjelovarskoj bolnici.
"Često je i izvan radnog vremena pomagala novopečenim roditeljima sa savjetima i praktičnim stvarima poput prematanja, pranja i nošenja novorođenih bebonža. Posjećivala je te ljude, a i oni su često dolazili kod nas doma. Tako da me najviše iznenadilo kako je to, kao vožnja bicikla, ostalo negdje u meni. Taj mot. Usprkos početnoj tremi, strahu da ću nešto krivo primiti, napraviti, početničkim paranojama i pitanjima samom sebi hoću li ja to moći, hoću li povraćati kod svakog prematanja i tomu slično... Nikako ne bih izostavio da je u svemu tome najviše pridonijela, osobito kroz stručnu literaturu i svoju predanost uz 24/7 angažman te majčinski instinkt, mama Aleksandra s kojom činim roditeljski stručni tim", objasnio je Mario ekskluzivno za Gloriju.
Princip kojeg se drži jest da se prilagođava novonastalim situacijama koje su svakodnevne i specifične za neke faze. Među brojnim alatima koje roditelji stoljećima pokušavaju usaditi djeci jest samostalnost, a toga se drže i Petrekovići.
"Što prije biti samostalan i brinuti o sebi - od papanja za stolom, hodanja, oblačenja, svlačenja, piškenja, kakanja, traženja na wc, odlazak na isti, odlazak na spavanje u svoj krevet i mnogo drugih aktivnosti koje iziskuju samostalnost, neki je put kojim idemo. Ako to nazovemo princip, onda bih se tog principa držao. Neovisnost. Ko‘ država, samo puno, puno bolje i samostalnije", zaključio je tata Mario.
S djecom se najradije igra, a kaže kod njih to izgleda ovako: "Red plesa, pjevanja, skakanja, ludovanja, maženja, pa maženja i ljubljenja do beskonačnosti, uživanja u tome, stalno je nešto, neka akcija i priča." Upravo je igranje, kaže, ključno i u uspješnom uspavljivanju. Naime, taktika prvo ih izmori pa će zaspati kao male klade, pokazala se prilično uspješnom.
"Kad se dobro izigraš ili kad čovjek fizičkim radom troši svoje tijelo, definitivno su mu san i krevet najbolji prijatelji. Kombinacija igre i rada, za sve ljude sa sela i iz grada. Kad kvalitetan umor pokuca na vrata, svatko se svoga kreveta rado hvata. I djeca i odrasli i mama i tata", zaključuje Mario.
