Vaša biografija navodi kako ste klijentima povećali vrijednost brendova za preko 6 milijardi dolara. Što to konkretno znači, za one koji nisu iz svijeta marketinga, čime se zapravo bavite?
- Stvaram, gradim i razvijam brendove kako bi bili jači, inovativniji, održiviji i samim tim uspješniji. Odrasla sam u Njemačkoj, studirala u Paragvaju i Argentini. Zbog toga nijedan grad ili zemlju nisam doživljavala svojom, već je svako mjesto u kojem sam živjela bilo moj dom. To mi je omogućilo da kao mlada osoba upoznam različite kulture te sam počela prepoznavati obrasce ponašanja i potrošnje koji su slični svugdje u svijetu, što me privuklo marketingu. Radila sam za neke od najuspješnijih svjetskih kompanija, ali i manje tvrtke, pa tijekom karijere došla do te brojke da upravljam s preko šest milijardi dolara. Sada sam usmjerila sve napore prema povezivanju robnih marki i zajednica za zelene tehnologije, energetsku tranziciju i e-mobilnost u jedan ekosustav u kojem će uključivost biti u središtu napora.
Koliko je teško promovirati dobrobit planeta? Znamo kako ljudi reagiraju gotovo isključivo na ono što je hitno, a klimatske promjene se događaju postupno i mnogi kažu kako je teško objasniti važnost promjene našeg ponašanja.
- To je sjajno pitanje i pogađa u srž onoga što radim. Nedavno sam bio u Davosu, razgovarali smo o kripto valutama i Bitcoinu te pozitivnom utjecaju koji mogu imati na pristup ključnim stvarima kao što su novac ili voda za ljude diljem svijeta. Međutim, kada razmišljam što sve moramo promijeniti, znam da ništa nećemo postići ako ne dopremo do srca i umova ljudi. Planet je naš i pripada svima. Zato smo svi pozvani biti ambasadori Zemlje, svako ljudsko biće, svaka kultura, svaki sustav. Ali klimatske, prehrambene i financijske tehnologije osmišljavaju se neovisno o uključivom pristupu za sve. Imamo podatke, recimo, o promjeni koju će umjetna inteligencija donijeti u borbi protiv klimatskih promjena, ali kako te podatke prezentirati na način da ih usvoji farmer iz Kenije i tinejdžerica iz Splita? To je veliki problem. Dio sam zajednice poslovnih ljudi, inženjera i investitora, sjedim u odborima i promoviram zelene inicijative, ali odgovor koji nam stalno izmiče je kako promijeniti ponašanje svih.
Mora li strah biti emocija koja će potaknuti tu promjenu? Naravno, radi se o jednoj od najsnažnijih emocija s možda i najvećim potencijalom za poticanje, ali čini se kako smo tijekom godina „dovoljno prestrašeni“ posljedicama klimatskih promjena, a rezultat je izostao.
- Strah nije rješenje, drago mi je da ste postavili ovo pitanje. Strah neće uspjeti, jer kada se ljudi boje, počinju paničariti. Kad vas uhvati panika, učinite prvo što vam je dostupno i upravo je to problem. Promjena koju trebamo napraviti nije nužno jednostavna i lako ostvariva, ali moramo se povezati s ljudima i zajednicama kako bismo izgradili svijest da je to dobro za sve nas sada, ne samo u budućnosti. Na primjer, vozim bicikl. Uopće ne posjedujem auto. Nepraktičan je u mnogim situacijama, nema ništa glamurozno u tome, ali je zapravo dobar za moje zdravlje i zdravlje planeta. Praktično govoreći, moramo osigurati da tvrtke i investitori odrede konkretan proračun za komunikacije i kreativne sadržaje koji nadahnjuju i motiviraju promjene koje želimo vidjeti.
Na Green future konferenciji će biti puno različitih ljudi, od znanstvenika, preko poslovnih ljudi, do političara. Koliko je važno na takav način promovirati ideje, na mjestu gdje se možete izravno povezati?
- Sve je u zajednici, ja u to duboko vjerujem. Samo se moramo pobrinuti da bude inkluzivna. Na primjer, ja sam afroameričkog podrijetla, što vjerojatno znači da ću predstaviti različite ideje i iznijeti drugačije mišljenje na stol, koje će se temeljiti na izvrsnim idejama drugih, ali ne zato što sam ja Afroamerikanka, već zbog moje kulture, obitelji i karijere. Prema mom iskustvu, iz te fuzije različitosti, odlazite s boljom, promišljenijom i inovativnijom idejom. Dakle, zajednica je ključna, ali moramo se pobrinuti da zajednica nije samo ono što vidimo kada se pogledamo u ogledalo, jer nećemo uspjeti ako smo zatvoreni u svom malom svijetu. To se jednostavno neće dogoditi. Zato sam bio uzbuđena zbog Green Future konferencije jer sam prepoznala da je njen cilj okupiti različite ljude, velike i male tvrtke, predstavnike vlasti i znanstvenike. To je ključ i jedva čekam doći u Split, jer gradite naprednu zajednicu. Ljudi koji će promijeniti svijet ne mogu svi izgledati isto, biti bijelci, inženjeri ili 22-godišnji diplomci Ivy League koledža. Prema mom iskustvu rada s vrhunskim CEO-ima, CTO-ima i CIO-ovima od kojih su mnogi bili bijelci, oni ne žele sami rješavati tehnološke probleme jer prepoznaju da je homogena inovacija neuspjeh, dok inkluzivan dizajn i inovacija pokreću izvedbu.
Kao samohrana majka ste postigli izuzetan uspjeh u karijeri. Što vam je pomoglo na tom putu?
- Prvenstveno, dolazim iz loze snažnih žena. Iako imam prestižno obrazovanje, za razliku od moje majke ili bake, rekla bih da sam od njih naslijedila radne navike, posvećenost obitelji i neustrašivost. To je kralježnica moje osobnosti, koju sam naslijedila od njih. S druge strane, iako živimo u svijetu koji je puno osjetljiviji na pitanja ravnopravnosti, od samog početka karijere uvijek sam bila ona koja je izgledala drugačije i sve stvari o kojima se danas govori za mene nisu novost. Postala sam jako uspješna, još kao mlada samohrana majka i zbog činjenice da sam imala puno fantastičnih saveznika i mentora koji su me uzeli pod svoje i prihvatili kako mi je jako važno biti prisutna majka. Jamčila sam da to neće utjecati na moje poslovne rezultate i nije utjecalo. To je poruka koju sam uvijek pokušavala prenijeti samohranim roditeljima diljem svijeta. Zvuči jednostavno, iako nije, ali uvijek sam bila jako direktna, kada bi pristupila novom klijentu ili poslodavcu, o definiranju radnog vremena. Moja djeca sada imaju 24 i 16 godina, ali kad su bili mlađi, klijentu ili šefu bih rekla kako mi je jako važno da nastavim dojiti svoju bebu. Znači, bila sam na vrhu poslovne hijerarhije, a u isto vrijeme sam i dojila. Kasnije sam inzistirala da moram imati vrijeme za dočekati djecu nakon škole, ručati s njima, započeti domaći rad i onda bih se ponovno vratila na posao. Uvijek sam radila oboje i mislim da je to bilo odlično za moju djecu, Da vide mamu kako radi, ali u ravnoteži s privatnim životom. Uvijek smo večerali zajedno, odlazili u šetnje i ja ohrabrujem ljude koji rade u mojim timovima da se ponašaju na isti način. Ne kažem da treba biti na godišnjem odmoru svaki dan, ali ključne stvari za koje smatram da su od iznimne važnosti za uspjeh djeteta, su da vide kako su im roditelji sretni i kako se smiju, da često provode vrijeme vani i na kraju da vide kako naporno rade.
Spomenuli ste kako ste na početku karijere, zbog činjenice da ste Afroamerikanka bili drugačiji. Je li vam to donijelo neke prednosti, uz izazove koje je predstavljalo?
- Svaki dan u ured ulazim skromno, ponizno i zanimam se o tome kako su svi proveli dan. Mislim kako su mi skromni počeci i činjenica da sam bila drugačija omogućili da budem takva. Kao što sam spomenula, imam prestižno obrazovanje i vrhunsku karijeru u kojoj sam bila na čelu marketinga i inovacija nekih od najvećih i najomiljenijih svjetskih kompanija. Imam sve te vrhunske uspjehe, ali moje porijeklo i pozadina vjerojatno nisu toliko prestižni. Odrasla sam s majkom koja je bila neobrazovana i koja je također bila samohrana majka kroz veći dio mog odrastanja. Kada se ona ponovno udala, preselile smo se u Njemačku, gdje nitko, kad bi me vidio, ne bi pomislio ti si sigurno Njemica. Poslije sam se, nakon što sam odgojena u Europi, preselila u SAD i ponovno bila ona drugačija. Mislim da te to formira u otvorenu, znatiželjnu, ali i poniznu osobu. Dakle, iako imam elitnu karijeru, ne donosim elitni način razmišljanja u svoje timove ili na posao. Ne vjerujem u jednostrano mentorstvo, vjerujem da mentor podjednako uči od učenika i učim svaki dan. Osim toga, otvoreno pričam svoju priču, jer mislim kako to omogućuje ljudima da opušteno podijele svoje priče i unesu najbolje od sebe u posao i tim! To je prekrasno, zar ne?