Što ste najvažnije naučili u proteklih pola stoljeća na sceni?
Da nisam baš puno naučio, ne samo po pitanju glazbe i scene, nego i života, jer je taj nauk beskrajan. Nikad kraja spoznajama kako da postanemo senzibilniji, bolji i empatičniji ljudi, što je po meni najvažnije.
Spremate li veliku feštu za 70. rođendan iduće godine?
Ne. Ne volim velike fešte, a i nije to baš neki uspjeh, jer ima ljudi koji potegnu i više od sto.
Jesu li Bajići tako dugovječni?
Neki jesu. No, kako se naše rodoslovlje može pratiti pet stoljeća unatrag, pa pod istim prezimenom postoje različite loze. Svi smo podrijetlom iz Zadvarja iz zaleđa Omiša, praotac nam je svima isti, ali smo se rasuli na različite strane... Generalno najbolje su se uščuvali oni koji su najmanje radili, jer su resursi svakog čovjeka - ograničeni.
Zašto ste se vi iz Splita prije pet godina preselili u Solin?
Želio sam svakodnevicu s manje stresa i više prirode. Sad mi je blizu šuma, potočić, orkestar ptica pjevica, labudovi i moja draga koja živi tristo metara od mene, a u Split dolazim zbog posla i sad ga poput turista gledam drugim očima.
Imate li u Solinu imali djedovinu?
Ne, kupio sam stančić od 35 kvadrata, a imam i garažu. To mi je dovoljno za mali studio, galeriju, radionicu..., a više mi ne treba. Veći prostor znači više obaveza i briga.
Što su vam najveći gušti?
Glazba, kavica u dobrom društvu, raditi u drvu, obnavljati stare gitare, prčkati po autu, a svaki put me razveseli ptica koja mi zapjeva na izlasku iz kuće ili pogled djeteta iz kolica. Moji gušti su veliki, ali više-manje besplatni.
Koji auto vozite?
Dizelaš Mercedes 220 iz 1968. kojeg mi je ustupio prijatelj Deni Franić, i očevu Asconu iz 1979. koja je isto tako u besprijekornom stanju. Mercedesova maksimalna brzina je 125 km/h, od nula do sto ubrzava za 33 sekunde, ima 52 konjske snage i prešao je petsto tisuća kilometara. Što je za taj auto ništa, jer rekord drži njemački taksist s kilometražom od pet milijuna.
Jeste li imali rezervni plan ako ne uspijete na sceni?
Sigurno bih se bavio elektronikom ili drvom. Ali ako se dajete cijeli u svoj posao koji volite, ne treba vam plan B.
Koji vam je bio prvi instrument?
Iz Amerike mi je djed poslao harmoniku. Imao sam dvije i pol godine, stigla mi je u velikom sanduku i mojoj sreći nije bilo kraja. Kako sam odrastao u obitelji dobrih glazbenika, prva gitara bila mi je očeva iz tridesetih godina. Danas ih imam šesnaest, plus dvije harmonike, didgeridoo, klavijature, pijanino...
Što spremate u Lisinskom?
Veliki glazbeni zalogaj uz mnogo dobrih starih pjesama i promociju novog albuma "Ime mi je nevažno" u pratnji orkestra Gorana Rukavine, grupe Pavel i Ante Gele, klape Berulia i pratećih vokala.
Koji koncert vam se usjekao u pamćenje?
Onaj u Dugopolju otprije četrdeset godina. Gazda ga je organizirao u bivšem skladištu, plakat je ispisao rukom, a u publici su se pojavila tri čovjeka - jedan par i jedan mladić. Ostali smo do šest ujutro i genijalno se proveli, jedino se gazda preznojio kako će to platiti.
Koja biste tri albuma ponijeli sa sobom na pusti otok?
Bachove toccate, zajednički album Cheta Bakera i Milesa Davisa, te Weather Report. Od domaćih Olivera iz sedamdesetih, Josipin "Dnevnik jedne ljubavi", te Korni grupu sa Zlatkom Pejakovićem.
Koja su vam najdraža mjesta u Splitu?
Peristil mi je najdraži, jer zrači čistom pozitivnom energijom, a uz to je i mjesto moje mladosti. Tu je i Marjan, naše divno brdo.
Po čemu ste tipični Dalmatinac?
Tvrdoglav sam i fjakast, ali umjereno, ništa strašno.
Tko vas sve zove Tadija?
Nitko, tako su me zvali samo u osnovnoj školi, a za obitelji i prijatelje sam bio Tedi, po krsnom imenu Tadej. Spalato sam postao kad sam radio Splitski akvarel, a sad me zafrkavaju da bih trebao postati Salona što je latinsko ime za Solin gdje živim.
Vježbate li jogu?
Ne. Moja draga je instruktorica joge i pilatesa, pa me isteže te uči kontrolirati dah i disanje.
Kako ste se upoznali?
Prije tri godine sam Branku ugledao ispred fitness centra Guliver kako navlači kacigu, sjeda na motor od 1200 kubika i pali taj moćni stroj. Otada sam kružio oko njega dok je nisam opet sreo.
Vozi li vas na svom motoru?
Ne. Motore izbjegavam otkako sam pao sa svoga.
Nije li vam tijesno u 35 kvadrata zajedno?
Ne živimo skupa, nego smo susjedi, ona je tristo metara od mene. Važno nam je da svatko ima svoj prostor i svoj svijet, te da se vidimo kad nam to paše.
Koja vaša pjesma je Branki najdraža?
Ja sam njoj najdraži, a ne pjesma - njih sluša na radiju.
Što ste joj danas skuhali?
Zdrav povrtni obrok sa žitaricama.
Što ste najluđe učinili zbog ljubavi?
Danima se umrtvio bez traga i glasa i tako je zbunio. Pa su se u njenoj glavi počela rojiti pitanja što mi je, gdje sam, kako sam, imam li drugu...
Na što vam nije žao potrošiti novac?
Na pomaganje drugima.
Je li vam žao što nemate djece?
Da, ali sam zadovoljan onim što imam. Ključ zadovoljstva i sreće je u poniznosti, skromnosti i zahvalnosti.
Što si još želite?
Želim mir ovom svijetu, svakoj zemlji i svakom čovjeku.
AKTUALNO PITANJE
Što mislite o novom Omiškom mostu?
Omiški most ne bode oči, lijepo je zamišljen, te je velika i važna stvar koja će rasteretiti promet i gužve, posebno ljeti. Ali još fale nove pristupne ceste, da sav promet ne ide kroz naselja Tugare, Strinjina, Žrnovnica... Jasno mi je da se ljudi tih mjesta bune, jer postojeća infrastruktura nije dovoljna za očekivanu frekvenciju prometa, ali će sigurno biti bolje kad projekt bude u potpunosti dovršen.