Legendarna radijska urednica i voditeljica Sonja Šarunić predstavlja knjigu "PS: Prepoznaj stablo" na kojoj je njezina kći Zorana Sedlar radila do samog kraja.
Na 43. rođendan svoje kćeri Zorane Sedlar koja je u listopadu 2020. izgubila bitku sa zloćudnom bolesti dojke, njezina majka, legendarna radijska voditeljica i urednica Sonja Šarunić sudjelovat će na promociji njezine knjige "PS - Prepoznaj stablo". Viša stručna suradnica na Biološkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu i kustosica Hrvatskog prirodoslovnog muzeja na njoj je naporno radila sve do svog preranog kraja i gotovo je dovršila, a da se priredi za objavu trebalo je pronaći još samo prigodan fotografski materijal i grafički je urediti.
"Zoranina karijera naprasno je prekinuta teškom bolešću. Toliko je toga bilo započeto, zamišljeno, planirano, željeno, maštano... Jer Zorani je uvijek bilo najvažnije da ljudi prepoznaju ljepotu i čuda prirode, pa bi sigurno bila prezadovoljna što je ova knjiga za školarce i ljubitelje prirode napokon objavljena", izjavila je Sonja Šarunić za Jutarnji list i dodala kako je promocija zakazana 24. svibnja u 18 sati u knjižari Hoću knjigu Megastoreu u Zagrebu.
"Za neke gubitke nema utjehe, a nema ništa gore od gubitka djeteta. Niti na jednom jeziku ne postoji naziv za roditelja kojem je umrlo dijete, jer je ta bol tolika da je neizreciva, niti jedna riječ je ne može obujmiti...", ekskluzivno za Gloriju opisala je svoj gubitak Sonja Šarunić, dugogodišnja urednica i voditeljica rado slušanih radijskih emisija kao što su “Na kavici sa Sonjom” i “Na Sljemenu sa Sonjom”.
Zorana Sedlar bila je iznimno topla i optimistična osoba, predana obitelji i znanosti. Kao viša stručna suradnica na Biološkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu bavila se uvođenjem novih metoda u botanička istraživanja te novim načinima prezentacije botanike u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju, gdje je radila kao kustosica. Tema njezine doktorske disertacije bila je dinamika vegetacije na otoku Molatu od 1910. do 2010., njezini stručni članci objavljeni su u brojnim svjetskim stručnim publikacijama, surađivala je na udžbeniku za eksperimentalni program biologije za drugi razred gimnazije, a bila je i jedna od organizatorica Hrvatskog botaničkog simpozija, čiji je cilj promicanje suradnje i razmjena stručnih spoznaja između hrvatskih znanstvenika i njihovih kolega iz svijeta.
Zorana je sve stizala, ništa joj nije bilo teško - čak ni kad je bolest uznapredovala. Gotovo do samog kraja je odlazila na botaničke terene na Risnjaku i Velebitu, pa je njezin odlazak velik gubitak i za znanstvenu zajednicu. Privatno vrlo decentna, Sonja Šarunić s ponosom je pratila znanstvene uspjehe svoje kćeri. Njihov put nije uvijek bio lagan, ali sve što su skupa proživjele jako ih je povezalo. Veći dio života provele su same. Sonja je nekoliko puta bila na rubu egzistencije, bilo da je dobivala ili davala otkaze u novinama i na radijima, ali nikada se nije prepuštala samosažaljenju. Uvijek je uspijevala pronaći nove profesionalne izazove, a nije se libila nijednog posla. Tako je, primjerice, osamdesetih godina šivala majice za lanac dućana Posrednik i tim je novcem došla do većeg stana, koji je kasnije prodala te kupila kuću na zagrebačkoj Trešnjevci. Nije dopustila da se u javnosti primijete ni njezini usponi ni padovi, uvijek je bila beskrajno dotjerana, topla, pristupačna i ponajprije - dobra mama. Takva je bila i Zorana. Njih su dvije imale posebno nježan odnos, pun ljubavi, uvažavanja i poticanja; beskrajno su se brinule jedna za drugu, a kad je Zorana odrasla, postala je svojoj majci najbolja prijateljica. Često je Sonja Šarunić znala reći da samo kćeri povjerava najskrivenije tajne.
"Zorana mi je bila Božji dar, najplemenitije biće koje poznajem, nije mi bila samo kći već i dobra učiteljica plemenitosti i dobrote. U svemu je pronalazila pravu mjeru vodeći se učenjem Svetog Franje, koje ju je nadahnulo da se približi botanici i biologiji", tako je Sonja Šarunić svoju kćer opisala za Gloriju.
A njezino majčino srce bilo je potpuno ispunjeno kad se Zorana udala za Miljenka Sedlara, također biologa po struci i kolegu s PMF-a, koji se profesionalno orijentirao prema projektima europskih fondova iz područja energetike i klime. Svećenik koji ih je vjenčao rekao je da tako poseban par još nije vidio pred oltarom. Ubrzo su dobili prvo, pa drugo dijete, a kako su živjeli u istoj kući - Sonja u prizemlju, a oni na katu - unuci Vibor i Karla mnogo su vremena provodili s bakom. Nije bilo predstave na koju ih Sonja Šarunić nije odvela u kazalište Žar ptica, kazalište Trešnja, Lutkarsko kazalište…
Za bolest je Zorana Sedlar doznala slučajno. Tražila je da joj uklone fibroadenom u dojci, za koji su liječnici rekli da je bezazlen, no citološki nalaz pokazao je da se u njemu počelo razvijati nešto loše. U tom trenutku krenuo je njezin hod po mukama. Kao poslušni vojnik vjerovala je liječnicima i činila sve da bi ojačala i ozdravila. Nije željela ni pomisliti da bi sve moglo završiti drukčije. Maštala je kako će sa suprugom uskoro početi graditi kuću u blizini Ivanić Grada, gdje bi provodili veći dio godine, a ljeto na Molatu. Taj otok u zadarskom arhipelagu, na kojem se rodila Sonja Šarunić, obožavala je cijela obitelj, a u tom raju na zemlji proveli su mnoga nezaboravna ljeta.
"Tuga nije nestala, samo mijenja oblike. No, promocija Zoranine knjige neće biti tužna. Bit će to slavlje prirode i života na kojem će se okupiti svi dragi ljudi, a Zorani ćemo za rođendan svi zajedno nazdraviti pjenušcem", kaže Sonja Šarunić.