Što je za vas krunski dokaz tolerancije?
U društvu je to odnos prema ranjivim skupinama i svim manjinama, a privatno podnošenje onoga što bi mi inače nepodnošljivo išlo na živce. Konkretno kao sad, primjerice, u kafiću trešti bum-bum muzika koja mi ometa komunikaciju i koncentraciju, a ja ne odem urgirati da je stišaju ili ugase.
Može li se tolerancija naučiti?
Naravno. Trebala bi biti najvažniji dio građanskog odgoja u školama.
Čemu vi svoje studente želite naučiti?
Radim sa studentima različite dobi, od 19 do 30+, različitog iskustva, stupnja obrazovanja, širine interesa... U tako nehomogenoj maloj grupi važno je balansirati i sve skupa ih motivirati da pokažu i daju najbolje od sebe.
Što nas očekuje u filmskom programu Festivala tolerancije čija ste izbornica?
Gomila jako dobrih filmova, igranih i dokumentarnih. Već su prošli najveće festivale, a mi smo izabrali najbolje od najboljih. Uz njih se i smije i plače, a gledatelje navode na razmišljanje.
Koji su vam najintrigantniji naslovi?
Osobno me najviše zanimao dokumentarac 'Najljepši dječak na svijetu', o švedskom glumcu, tinejdžerskoj zvijezdi Viscontijevog klasika 'Smrt u Veneciji'. Fascinantan je i 'Teritorij' o plemenu iz brazilske Amazone, čiju zemlju otimaju doseljenici i potiskuju ih, dok ih aktivisti nastoje zaštititi, te 'Ljubavna vatra' o bračnom paru vulkanologa koji su svoj život podredili profesiji, do te mjere da su se penjali na kratere eruptirajućih vulkana i to platili životom. Izvrstan je i 'Speer ide u Hollywood' o nacističkom zločincu čiju je biografiju Hollywood želio filmski romansirati, što se srećom nije dogodilo.
Postajete li s godinama tolerantniji?
Tako mi se čini, no trebalo bi pitati druge.
Što kaže vaš sin?
Sin kaže da sam fulala profesiju i da sam trebala postati liječnica obiteljske medicine, jer stalno dijelim medicinske savjete.
Kako vas onda služi zdravlje?
Jako dobro, osim teškoća s visokim tlakom i ostalih tegoba vezanih uz godinu proizvodnje.
Što trenutačno snimate?
TV serijal 'Oblak u službi zakona' za HTV. Riječ je policajcu visokih moralnih i etičkih vrijednosti, a članovi njegove obitelji stalno nešto muljaju i varaju, pa najveći problem ima doma. Igra ga Ozren Grabarić, njegova supruga je Dijana Vidušin, a tu su i dvojica sinova tinejdžerske dobi koje igraju Toma Medvešek i Borna Fadljević. Od 14 epizoda režirat ću prve dvije, a ostale Dražen Žarković.
S kim ste ga napisali?
S bratom Goranom Tribusonom.
Čija je zadnja kad radite skupa?
Moja, i on to zna. Sigurno se ponekad ljuti, ali je svjestan da je na filmu redateljičina zadnja.
S kojim ste svojim filmom najzadovoljniji?
Moja je karakterna osobina da u svemu tražim greške, pa to pitanje nije za mene.
Jeste li po karakteru perfekcionist?
Rekla bih da sam žensko, jer koliko vidim muški kolege za sve što naprave misle da je genijalno. Vidim to i kod studentica, koje su mnogo (samo)kritičnije od muških kolega.
Što još spremate?
Svašta spremam, a najviše spremam po kući za svojim psom, mješankom Ljubicom, koju smo udomili početkom godine, nakon što nam uginila Mimi.
Je li vam to prvi pas?
Ne. Ljubica je moj peti pas, jer ne mogu zamisliti život bez psa. Život bez psa za mene je - pasji život.
