Marko Todorov / CROPIX
INTERVJU

Snježana Tribuson: Film je još uvijek muško polje

Nakon što smo se godinama odmarali uz seriju "Odmori se, zaslužio si" koju je osmislila s bratom Goranom Tribusonom, jedna od najpoznatijih domaćih redateljica Snježana Tribuson vraća se u kina s igranim filmom - i to ne bilo kakvim.

Radi se o božićnom filmu s trovanjem, kako stoji u najavi njezinog dugometražnog filma “Sve najbolje“, prvog nakon “Ne dao Bog većeg zla” iz 2002. godine. Radnja je smještena u blagdansko vrijeme, a u njemu se isprepliću sudbine usamljene slastičarke Verice, svjetski uspješne operne pjevačice Brankice koja je razočarana u ljubav i karizmatičnog baritona Martina koji se oporavlja od bračnog brodoloma.

Film je hrvatsku premijeru imao ljetos na Pulskom filmskom festivalu s kojeg se vratio s pet nagrada, a dosad je prikazan na četrnaest svjetskih festivala te osvojio nagrade na čak njih šest. Dugoočekivana božićna komedija, u kojoj glavne uloge igraju Ksenija Marinković, Ozren Grabarić, Goran Navojec, Bogdan Diklić i Renata Pokupić, u kina stiže danas, 8. prosinca. Pročitajte intervju s njegovom redateljicom i scenaristicom.

Vaš četvrti film je božićna komedija koju čekamo da dođe u kina još od prošle godine. Kako to da je "Sve najbolje" morao čekati u ladici čak godinu dana?

Prošle je godine, kada smo mi htjeli u kino, već bio napravljen raspored domaćih filmova, a budući da smo radili božićnu komediju, htjeli smo da ide u blagdansko vrijeme kada naprosto nije bilo mjesta. Prvi ponuđen termin bio je tek u proljeće pa smo odlučili pričekati idući Božić i u međuvremenu vidjeti kako on živi na festivalima.

Koliko dugo ste radili na filmu?

Samo snimanje trajalo je vrlo kratko – sada se film snima pet do šest tjedana maksimalno. Međutim, ako uzmete u obzir sve ostalo: pisanje scenarija i prijavljivanje na natječaje te potragu za financijama, za završetak igranog filma trebaju otprilike tri godine.

Za razliku od stranih, u hrvatskoj kinematografiji još nije bilo tipičnog božićnog filma. Je li i to jedan od razloga zašto ste se odlučili pozabaviti upravo tom tematikom?

Glavni razlog je bio taj što sam htjela da moja priča istovremeno bude komedija, ali i da ima jednu tužnu crtu. Željela sam da gledatelju povremeno bude žao glavnog lika, a da povremeno uživa u smiješnim situacijama. Zaključila sam kako je Božić najbolji period za to, osobito jer mi je tema bila usamljenost, a ovo je razdoblje u kojem se ljudi tako najviše i osjećaju. Ipak, radi se o komediji sa sretnim završetkom pa je film primjeren atmosferi.

Komedija i opera nisu česti spoj, ali vi ste jednu od glavnih uloga povjerili opernoj pjevačici Renati Pokupić. Kako to da ste odlučili uklopiti operu u božićni film?

Ima mnogo komičnih opera kao što je "Don Giovanni". I Woody Allen je režirao "Gianni Schicchi", operu koja je komedija. Tu je i "Melankolija" danskog redatelja Larsa von Triera u kojoj se Wagner uklopio u nešto vrlo ozbiljno i pretenciozno, ali mislim da odlično funkcionira i u komičnijim uradcima. Danas operu možemo čuti u svakoj desetoj reklami pa ako se može uklopiti u kobasice, onda može i u komediju.

Očigledno je da ste velika ljubiteljica opera, koju biste izdvojili kao najdražu?

Istina je, jako volim opere i to razne. Jedna od prvih deset je "Don Giovanni", zatim "Pikova dama", "Evgenij Onjegin", "Lohengrin"...

Film je osvojio nagrade na šest svjetskih festivala, a na onom Pulskom žiri mu je dodijelio čak pet nagrada. Vjerujete li da taj uspjeh znači i uspjeh u kinu?

Bilo bi divno kada bi to bilo tako. Onda bi u posljednje vrijeme naših barem desetak filmova ostvarilo veliki uspjeh u kinima. Međutim, to nije slučaj. Mi filmaši uvijek gatamo što je potrebno za veliku gledanost. Naravno da je nužna reklama kako bi ljudi uopće saznali da je dostupan u kinima. Ono što želimo poručiti je da je to film koji je rađen za publiku, da je pristupačan i lako probavljiv. Ali sve je to nesigurno - mi se znamo kladiti kako će pojedini film proći u kinima pa vrlo često pogriješimo.

Željka Mikulić
Jasna Bilušić, Bogdan Diklić, Dora Fišter Toš, Snježana Tribuson, Ozren Grabarić i Ankica Jurić Tilić

Od Vašeg posljednjeg filma "Ne dao Bog većeg zla" prošlo je 14 godina. Kako to da smo tako dugo morali čekati Vaš novi dugometražni uradak?

U to vrijeme snimila sam dva kratka filma, s bratom sam napravila 75 epizoda serije i tri godine sam radila ovaj film – nemam osjećaj da sam potratila to vrijeme. Osim toga, radim i na Akademiji sa studentima. Ali inače jako volim periode kada mogu čitati, surfati i gledati opere, to vrijeme mi je dragocjeno.

Biste li od svih likova koje smo imali prilike upoznati u vašim filmovima mogli izdvojiti neki koji je Vama najdraži?

Ima nekoliko likova koji su mi jako smiješni jer ja znam koji su to ljudi u životu. U ovom filmu je to majstor Ljubo kojeg igra Goran Navojec. On je zavodnik kojeg žene naprosto vole, vrlo je šarmantan i one se na njega jednostavno lijepe. To su nekakvi dečki koji su i meni osobno vrlo privlačni jer znaju ženi pružiti pažnju. Naravno, to su oni za koje se ne bi trebalo udati, ali mislim da su potrebni i korisni. Svaka pažnja koju ti ženskari pruže je značajna jer se zapravo dogodi da ti je nitko drugi ne poklanja. Osobito ako si u nekakvim odnosima koji već jako dugo traju pa partneri misle da pažnja više nije nešto što je potrebno.

Željka Mikulić
Jasna Bilušić i Goran Navojec

Kako birate glumačku postavu za svoje filmove pa tako i za "Sve najbolje"?

To su uglavnom glumci koje dobro poznajem. Ovo je bila šesta suradnja sa Ksenijom Pajić, a sa Ksenijom Marinković i Goranom Navojcem peta, s time da sam s njima radila i na seriji "Odmori se, zaslužio si". Radi se o glumcima za koje znam što mogu očekivati, čemu su skloni i kakvi su ljudi i to mi olakšava rad. Ipak, uvijek volim imati još nekog novog, uvesti novo lice koje mi je zanimljivo jer onda mogu s njim stvarati neki novi lik na novi način. Ali nemam puno takvih jer sam ziheraš.

Dugo ste bili usamljeni u svojoj profesiji u hrvatskoj kinematografiji, ali danas se može primijetiti val novih redateljica. Što mislite da se promijenilo?

Danas ima više studentica filmske režije, a HAVC je i otvorio veliki broj natječaja putem kojih je moguće dobiti sredstva za razvoj scenarija, za razvoj projekta, za sve vrste kratkih filmova i za dugometražni film. Sada postoji cijela lepeza mogućnosti bez kojih bi teško radili i redatelji koji su dosad dominirali cijelim filmskim prostorom. Ovako se otvorilo nešto mjesta i za žene. Isto tako, dostupnija je tehnologija i ne koristi se filmska traka koja je zbog svoje cijene bila veliki financijski teret.

Smatrate li da postoji razlika u tretiranju redatelja i redateljica?

Javnost je navikla da su redatelji muškarci, a muškarci koji su redatelji, pogotovo u Hrvatskoj, su se jako dobro izborili za svoja mjesta. U zadnjih par godina u igranom filmu konačno ima i redateljica, ali radi se o tome da su one napravile svoj debitantski film i tu je stalo. Onog trena kad te redateljice snime svoj drugi ili treći film situacija će se početi izjednačavati. Još uvijek je to muško polje.

S bratom Goranom Tribusonom već ste surađivali. Imate li možda neki novi zajednički projekt u planu?

Imamo. Nastojimo dobiti jednu seriju na televiziji, ali moramo pričekati da se riješe neke stvari.

Koje biste strane božićne filmove preporučili našim čitateljima, koji je vaš omiljeni božićni film?

Najdraži mi je "Divan život", ali on se svake godine vrti na televiziji pa ga nemam što preporučivati. Od ostalih bih izdvojila "Zapravo ljubav" – odličan božićni film, iako nisam sigurna da je izvorno rađen s tim ciljem. On se događa za Božić, ali mislim da je naprosto snimljen kao film o ljubavi, kao melodrama.

Kad ste već spomenuli „Zapravo ljubav“, vaš film je često uspoređivan s njim. Koje su im poveznice?

„Sve najbolje“ je isto razdrobljene strukture. Nema jedinstvenu priču nego više priča koje se isprepliću tijekom filma da bi se na kraju spojile. Ima mnogo filmova te strukture, nisu samo moj i „Zapravo ljubav“, ali ja volim taj film tako da mi ne smetaju usporedbe s njim.

Sve najbolje / All the Best - trailer HR from Kinorama on Vimeo.

Linker
29. srpanj 2022 22:09