Poznati švedski redatelj i dobitnik Zlatne palme Ruben Östlund, koji je gostovao na festivalu Ponta Lopud, osvrnuo se na današnje društvo opsjednuto novcem, najavio svoj novi film te objasnio razlike u odgoju djeteta između njega i supruge Njemice.
Na ovogodišnjem festivalu Ponta Lopud, koji se održao na čarobnom otočiću pokraj Dubrovnika, nagrađivani švedski redatelj Ruben Östlund prepričao je svoju životnu putanju od skijaškog do filmskog svijeta te početak karijere. Uz moderaciju oskarovca Pawela Pawlikowskog, prisjetio se početka karijere, koji je bio obilježen primarno dokumentarnim filmovima. Uz intervenciju drugog slavnog gosta, glumca Edwarda Nortona, usporedio je financiranja američke i europske filmske industrije, kao i način na koji ono utječe na redateljsko i tematsko prilagođavanje filmova široj publici, u smislu njihove komercijalnosti. Također je zaključio kako su testna prikazivanja filmova i inicijalne reakcije publike neprocjenjive za uspjeh filma.
Riječ je o redatelju čiji je film "Trokut tuge", u kojem izvanrednu ulogu ima i naš glumac Zlatko Burić Kićo, osvojio Zlatnu palmu u Cannesu 2022., a satira koja "razotkriva uloge i klase i metaforički prikazuje kraj zapadne civilizacije" na dodjeli Europskih filmskih nagrada osvojila je i četiri glavne nagrade - za najbolji europski film, redatelja, glumca i scenarij. Priznanjima struke tu nije bio kraj, pa je tako Östlundov film nominiran i za nagradu Oscar, i to u kategorijama za najbolji film, režiju i originalni scenarij.
Zaštitni znak njegova rada su duge sekvence, koje je strukturirao i usavršavao još tijekom studija na Sveučilištu u Göteborgu, gdje je upoznao Erika Hemmendorffa, s kojim je kasnije osnovao produkcijsku kuću Plattform Produktion. Počevši od njegovog drugog igranog filma, "Nesvjesno" iz 2008., premijerno prikazanog u programu Un Certain Regard, svi njegovi kasniji filmovi doživjeli su premijeru upravo u Cannesu, a talentirani je redatelj dio male, prestižne skupine filmaša koji su dva puta pobjeđivali na tom najvećem filmskom festivalu. Na Lopud je stigao sa suprugom Sinom Görcz s kojom ima dvogodišnjeg sina Eliasa, dok iz prijašnjeg braka s producenticom Andreom ima blizanke, Alvu i Hildu.
Ideologija u vašim filmovima je naizgled kritičarski obojena - zadnji film "Trokut tuge", među ostalim, ukazuje na problem koji se u povijesti civilizacije nije dogodio, a to je da, neovisno tko je na vlasti, posljedice će po društvo biti jednake ili slične. Moć će ih zavesti, kao i volja da vladaju drugima, slabijima...
- Jedan je umjetnik jednom rekao da zloporaba moći nije nešto čemu se trebamo čuditi. Htio sam isprovocirati stereotipiziranu ideju u koju mnogo ljudi doista vjeruje, a to je da će ako radnička klasa dođe na vlast biti više pravde i solidarnosti. Mnoga istraživanja, s druge strane, pokazuju da ako si odrastao u totalitarnoj državi te ako napravite revoluciju, onaj koji dođe na vlast bit će jednako ili slično totalitarno raspoložen. Tako da postoji naivna ideja oko toga kako se kreira solidarnost i pravedno društvo, a ona je uglavnom vezana uz promjenu onih koji su na vrhu moći.
Kime ste bili osobito inspirirani dok ste radili istraživanje za film? Većina vaših tema inspiraciju pronalazi u medijskom polju.
- Moja supruga me ponajviše inspirirala. Prepričala mi je puno svojih poslovnih iskustava. Također, zanimala me jahtaška industrija jer sam shvatio da se pojavljuje u svačijem feedu. Prikazivanje bogatstva je jako normalizirano danas. Odrastao sam u osamdesetima kada prikazivanje bogatstva, odnosno javno hvalisanje zaista nije bilo u redu niti javno prihvaćeno, dapače. Danas, čini se, svi žele prikazati ono što imaju.
Ipak, treba reći da ste odrastali i živite u Švedskoj koja je izvrstan i raritetan primjer socijalne pravde u Europi i svijetu.
-Tako je, Švedska se tada kretala prema sociodemokratskim vrijednostima i praksama. Danas je taj smjer uvelike promijenjen.
S obzirom na to da ste u zadnjem filmu jasno pokazali problematične, korporativne elemente modne industrije, jeste li ih svjesni u svojoj branši? I film radi na jasnom uspostavljanju klasne razlike, kao i svaka druga korporacija, uostalom...
- Zanimljivo je vidjeti kako anglosaksonska kultura vlada svijetom, a osobito Europom. Sadržaj američkih serija osobito je važno razmotriti. Moja generacija je bila, da se poslužim kulinarskim izrazom, "marinirana" serijama "Beverly Hills", "Santa Barbara" i mnogim drugim. Političari tog vremena, kao ni umjetnici, nisu znali što rade, nisu mogli ni pretpostaviti da ćemo imati neoliberalno društvo u kojem će nadvladati upravo takvi neoliberali odgojeni preko spomenutih fikcijskih slika. Današnje švedsko društvo je iznimno, super individualno. Filmska industrija ima obvezu odgovorno djelovati u takvim društvima. Zanimljivo je vidjeti kako ekonomija jede sve. Kad sam započinjao svoju karijeru, sve je bilo lagano i zaigrano, nisam uopće shvaćao cijeli okvir industrije. Danas pak svi radnici na setu imaju svoje agente. Ekonomija, dakle kapitalizam, pronalazi načine i rupture kako bi ušla u sve zamislive i dostupne odnose te iz njih izvukla neku vrstu dobiti. Slobodno tržište iskorištava i zlorabi kreativnost, koliko god to teško zvučalo.
Kako se osjećate nakon silnih nagrada koje ste osvojili?
- Više vas primjećuju, ali to donosi i značajan pritisak. Isti onaj pritisak koji sam osjećao nakon što sam s "Kvadratom" osvojio prvu Zlatnu palmu. Sada sam snimao triput skuplji film i "Trokut tuge" je morao dokazati da ono ranije nije bila slučajnost. Kada su objavili da je kandidat za Zlatnu palmu, kamen mi je pao sa srca. Dalje znate što se dogodilo...
Predstavili ste, odnosno "pitchali" svoj novi film na festivalu Ponta Lopud. O čemu je riječ, smijemo li doznati barem mali dio?
- Živimo u vremenu u kojem imamo sve dostupne alate kako bismo omeli svoju pažnju. Više ne moramo biti sami sa svojim mislima. Moje filmsko istraživanje se bavi baš tim pitanjem. Radnja se događa na jednom letu između, recimo, Londona i Sydneyja. Nisam još odlučio, ali svakako let traje barem 12 sati. Već na početku leta putnici primaju tu groznu vijest da njihovi aparati za zabavu, zbog određenog kvara, neće moći raditi. Tako da imamo suvremena ljudska bića koja ostaju bez svoje omiljene igračke te su osuđena na, nazovimo je - analognu dosadu. Bit će, nadam se, zanimljivo vidjeti što se sve događa na tom letu.
Na masterclass ste poveli i svoju obitelj. Nakon našeg razgovora idete uspovati svoje dijete. Kako vi i supruga odgajate svoga sina?
- Moja supruga je Njemica i njezine su ideje o obitelji i životu ponešto patrijarhalnije od mojih, švedskih. U Švedskoj se i dalje inzistira i radi na jednakosti spolova i rodova. Odrastao sam sa samohranom majkom i mnogo sam od nje naučio o odgoju. Razlika između Njemačke i Švedske je i u tome što kod nas postoje besplatni vrtići, tako da ne postoji gotovo nikakva ekonomska teškoća pri odgajanju malog djeteta. Gdje god obrazovanje nije dostupno i besplatno, velike su šanse da će društvo reterirati i postati isključivo."
